[FOTO] Školsko zvono: “Želimo poznatoj Ratarnici vratiti mjesto koje joj pripada”

13.11.2015.

Poljoprivredno-prehrambena škola u Požegi provodi brojne projekte, sudjeluju na sportskim i strukovnim natjecanjima, ali i na gotovo svim manifestacijama. Osim toga, obrađuju školski vinograd i voćnjak, a svoje proizvode izlažu svakodnevno i na štandu u pješačkoj zoni. Imaju cvijeće iz vlastitog plastenika te laboratorij za kemijsku analizu hrane. To su samo neke od aktivnosti koje provode a više o svemu doznali smo u razgovoru s ravnateljicom, Marijom Grgić; profesoricom Kristinom Gajić, voditeljicom poljoprivrednog školskog gospodarstva i profesoricom Silvijom Šipoš, voditeljicom školskog parka i plastenika.

Ravnateljice Grgić u pripremi je jedan vrlo zanimljiv projekt?

Marija Grgić: Poljoprivredno-prehrambena škola nešto više od godinu dana priprema projekt „Centri kompetencija u poljoprivredi“. Naime, naslonjeni na novu strategiju obrazovanja, nacionalni okvirni kurikulum i cjelovitu kurikularnu reformu, a prema fondovima Europske Unije konkretno na operativni program konkurentnosti kohezija, prioritetna OS 9 koja se odnosi na obrazovanje i investicijski prioritet Ulaganje u obrazovanje, vještine i cjeloživotno učenje kroz razvoj infrastrukture za obrazovanje i osposobljavanje, želimo poljoprivrednoj školi, poznatoj Ratarnici, koja ove godine slavi 130 godina postojanja, vratiti mjesto koje joj pripada, mjesto regionalnog centra za poljoprivredu. E sad, što je to „Centar kompetencija“?! To je dio regionalno-distribuirane mreže dostatno opremljenih strukovnih škola u ciljanim sektorima, ovdje se to odnosi na poljoprivredu s visokom razinom stručnosti nastavnika, odnosno mentora u svrhu olakšavanja daljnjeg razvoja i usklađenosti obrazovnog sustava s potrebama tržišta rada na regionalnoj razini. Ono najvažnije je da se centri odnose na povezivanje vještina kroz partnerstvo s obrazovnim, gospodarskim i civilnim sektorom tako da smo mi, već više od godinu dana, u pripremi projekata. Radi se i o adaptaciji škole jer je školska zgrada u lošem stanju. Osim toga, još su druge dodatne aktivnosti koje ćemo uskoro predstaviti javnosti.

Poljoprivredno-prehrambena škola ima i laboratorij za kemiju i analizu hrane. Otvoren je prošle školske godine. Profesorice Šipoš možemo li se podsjetiti o kakvom laboratoriju je riječ?

Silvija Šipoš: Da, imamo suvremeni kemijski laboratorij, a od početka ove školske godine učenicima je na raspolaganju i mikrobiološki praktikum. On je opremljen sa svim potrebnim kemikalijama i uređajima, trenutno imamo 11 mikroskopa tako da učenici mogu samostalno pripremati preparate te ih mikroskopirati, uzgajati mikrobne kulture i izvoditi mikrobiološke analize.

Koliko je za učenike važan ovako dobro opremljen laboratorij za kemiju i analizu hrane, kako se oni snalaze u svemu tome ?

Marija Grgić: Naravno da je to jako važno. Zanimanje prehrambeni tehničar ima u svom kurikulumu jako puno vježbi koje su vezane za analize, i općenito za kemiju. Mi smo dobili namještaj i ove školske godine nešto opreme. On još nema svoju cjelovitu funkciju, tako da ćemo gau sklopu ovog projekta „ Centri kompetencija“ nadograditi s laboratorijem za tlo tako da bi dobio svoju cjelovitu dimenziju.

Ono što još radite i o čemu smo već pričali prošle godine u našoj emisiji je cvijeće iz školskog plastenika koje je jedno jako lijepo iskustvo za učenike s posebnim potrebama koji polaze školu?

Silvija Šipoš: Tako je, da. U tom plasteniku koji ima kapacitet 15 tisuća presadnica cvijeća, 90% vremena provode učenici s poteškoćama. Tamo obavljaju svoju stručnu praksu, no naravno kroz praktičnu nastavu tijekom cijele godine i učenici iz drugih zanimanja, gdje mogu od početka do kraja pratiti proces proizvodnje cvijeća. Ispred naše škole postoji površina od 3 tisuće presadnica cvijeća koje 2 puta godišnje izmjenjujemo tako da imamo ogledni primjerak kako bi to trebalo izgledati.

Naravno, Poljoprivredno-prehrambena škola posjeduje školski voćnjak i vinograd. U tijeku su radovi u vinogradu i voćnjaku. Nedavno je bila berba grožđa, nešto više reći će nam profesorica Kristina Gajić.

Kristina Gajić: Da, imamo školski voćnjak i vinograd. Znači vinograd ima negdje oko 1,16 hektara. Prevladavaju sorte Pinot sivi i Graševina. Znači u berbi sudjeluju naši učenici. Imamo i 2 voćnjaka. Mi ih od milja zovemo stari i mladi, premda i ovaj mladi više nije mlad. Stari je podignut 1990. godine te iznosi 1,60 hektara, a mladi u 2004. 2,61 hektar. Prevladaju sorte: Idared, Granny Smith, Pink Lady, Jonagold i sl. Pri kraju je berba jabuka od kojih dobrim dijelom radimo sok u suradnji s OPG-om Bojić. Što se tiče starog voćnjaka, planiramo ga obnoviti. Znači dobar dio, ako ne i sve stare jabuke zamijenili bi bobičastim voćem. Otići ćemo u našu Savjetodavnu službu da se informiramo što bi nam oni savjetovali. U svakom slučaju pripremamo novi nasad voćnih vrsta za preradu jer kako smo mi Poljoprivredno-prehrambena škola želimo proizvedeno voće sami preraditi i finalizirati proizvod s obzirom na to da imamo pekarski praktikum dio toga bi se potrošio u pekarskom praktikumu tako da bi to bila jedna zaokružena priča. U planu nam je i sadnja lijeske na nekih 1500 kvadrata. Imamo jednu manju površinu koja je neiskorištena i sad smo u dogovorima koje bi sorte odabrali. To bi isto bio jedan ogledni primjer za učenike, ali i za sve ostale.

Učenici Vaše škole imaju sjajnu priliku kompletnu praksu obavljati u školi za razliku od nekih drugih učenika koji je moraju tražiti u tvrtkama. Dakle, na jednom mjestu imaju sve; i praktični i teoretski dio nastave?

Marija Grgić: Sigurno je to prednost u odnosu na neke druge škole i ovim novim sredstvima europskih fondova upravo se potiče da sve škole koje su strukovne imaju u svom okruženju edukaciju učenika da im se povećaju što više kompetencije i da oni budu spremni za tržište rada, da ne moraju pohađati prekvalifikacije, znači da budu usklađeni s tržištem rada.

Znam da učenici Poljoprivredne škole sudjeluju na brojim natjecanjima. Bili ste na natjecanju Nutri-vita i to na državnoj razini ?

Silvija Šipoš: Svake godine mi u školi organiziramo školsko natjecanje i učenici ako postignu rezultate koji su traženi na državnoj razini, odlaze na državno natjecanje. Ove godine smo vodili tri učenice; područja Nutri-vita, agro i veterinarski tehničar. Sve tri učenice su dobro prošle na natjecanju, učenica koja polazi za zanimanje veterinarski tehničar, bila četvrta, to je jedno jako lijepo mjesto.

Možete li nam samo pojasniti o Nutri-vita natjecanju, o čemu se radi? Kako to izgleda? Što učenici moraju zadovoljiti, što moraju znati?

Silvija Šipoš: To su učenici koji pohađaju usmjerenja prehrambeni tehničar i na tom natjecanju moraju zadovoljiti teoretski i praktični dio. Moraju znati ono što ih se traži iz teorije, a u praktičnom dijelu rade većinom analize koje se obavljaju u laboratoriju. Mi pripadamo sektoru poljoprivreda, prehrana, veterina – dakle strukovnom sektoru koji i organizira državno natjecanje. Prvo se provodi školsko. U prošloj školskoj godini je na natjecanju Nutri-vita bilo pravljenje pekmeza, odnosno džema, a iz veterinarskog su teme bile ribe, dok su agro-turistički tehničari imali uzgoj povrća i presadnica povrća.

Marija Grgić: Sastoji se od teoretskog i praktičnog dijela koji se izražava u bodovima i ako zadovolje određeni standard pozivaju se na državno natjecanje. U pravilu 90% od cjelokupnih bodova mora biti zadovoljen da bi išli na državno natjecanje što su ove godine tri učenice ostvarile.

Koja su to sve zanimanja za koja se učenici mogu obrazovati u Poljoprivredno-prehrambenoj školi ?

Silvija Šipoš: Imamo četiri četverogodišnja zanimanja. To su: poljoprivredni tehničar-opći, veterinarski tehničar, zatim agroturistički tehničar i prehrambeni tehničar. Od trogodišnjih zanimanja tu su dvojno zanimanje pekar-mesar, mehaničar poljoprivredne mehanizacije i pomoćni cvjećar za učenike s teškoćama.

Spomenuli ste pekare. Imate i pekarski praktikum?

Silvija Šipoš: Već nekoliko godinama učenicima smjera pekar na raspolaganju je pekarski praktikum koji je ujedno i jedan od najbolje opremljenih u Hrvatskoj. Učenici tu svakodnevno obavljaju stručnu praksu, imaju priliku sudjelovati u svim fazama proizvodnje pekarskih proizvoda. To znači: pripremaju sirovinu, prerađuju je, peku i na kraju isporučuju za prodaju. Proizvodi naših đaka su svima dostupni u prostoru škole po simboličnim cijenama, a naša pita od jabuka je postala neizostavni dio svake manifestacije u kojoj škola sudjeluje.

Sudjelujete na gotovo svim manifestacijama, od „Dana jabuka“ pa do „Okusa jeseni“ u Požegi. Koliko to znači učenicima ?

Marija Grgić: Pa učenici rado idu na manifestacije. Oni u vole vidjeti tu završnu etapu proizvodnje. Znači kad nešto proizvedu da za to dobiju neku kunu, da tako kažemo. Pogotovo agroturistički tehničari, to je smjer koji bi i trebao na kraju sudjelovati na tržištu i između ostalog imaju predmet koji im se tako zove. Dakle, ono što proizvedemo, oni plasiraju i zaokruže priču.

To je jako dobra stvar jer učenici uče kako zaraditi novac, kako proizvesti proizvod. Dakle krenuti od nule i na kraju zaraditi novac?

Marija Grgić: Cilj škole i je da učenik dobije kompletnu edukaciju od same poljoprivredne proizvodnje, prerade do plasmana na tržište, odnosno da shvate da taj proizvod nije samo sirovina, ne prodaje se u sirovini nego kao finalni proizvod primjerice kao sok, kolač itd. I naravno da je to učenicima zanimljivo i zbog same komunikacije s kupcima. Događa se u gradu i oni vole takav oblik prezentacije škole.

Uveli ste i e-Dnevnike što je jedna dobra stvar za roditelje koji od sada imaju uvid praktički 24 sata u ono što se događa u školi, a vezano je za njihovo dijete. Koliko je učenicima to sad dobro, ne znam, ali u svakom slučaju je jedna dobra stvar, jedna dobra novina?

Silvija Šipoš: Je, tako je. Mogu reći da je e-Dnevnik dobro ušao u naše klupe. Prihvaćen je i od strane nastavnika, učenika i roditelja. Opremili smo učionice sa suvremenom tehnologijom. Dakle svaka učionica ima laptop, ima projektor tako da je učenicima nastava još zanimljivija.

Profesorice Šipoš, Vi ste voditeljica školskog parka i plastenika. Školski park jako lijepo izgleda i puno truda se ulaže u njega pa koliko on znači za samu školu i što se sve zapravo oko njega događa?

Silvija Šipoš: Hvala Vam na pozitivnim komentarima. Drago mi je da to i ostali vide jer se mi stvarno trudimo i pokušavamo očuvati stoljetni park i u njemu ostaviti autohtone vrste. Ove godine planiramo nadomjestiti vrste koje su nam nevremenom uništene. Znači morali smo ukloniti oštećena stabla tako da ćemo sada nadomjestiti 25 stabala koje uzgajamo u matičnjaku škole.

Razgovarali smo i s učenici Poljoprivredno-prehrambene škole. Anom Pecko i Mihaelom Puntarićem maturantima koji završavaju za agro-turističkog tehničara?

Ana, zašto si ti odabrala Poljoprivredno-prehrambenu školu?

Ana Pecko: Jako volim poljoprivredu i zanimljiv mi je taj smjer. Zadovoljna sam i super mi je u školi.

Ove godine si maturantica, pripremaš se i za državnu maturu.

Ana Pecko: Da, tako je.

Je li te strah? Kažu svi da je državna matura poprilično teška, svi se boje?

Ana Pecko: Pa je, malo da. Pripreme su počele i održavaju se svake subote nadam se da ću je uz njih uspješno položiti.

U školi imate jako puno praktične nastave. Imate svoj školski voćnjak, vinograd i vidim da ste često na štandovima gdje prodajete proizvode. Kakva su iskustva, kako ljudi reagiraju na Vas ?

Ana Pecko: Jako nam je drago što smo možemo izlagati vlastite proizvode na štandu. Prodajemo jabuke i maćuhice, cvijeće uzgojeno u plasteniku koje njegujemo s učenicima koji se školuju za pomoćne cvjećare. Veseli nas što smo proizveli nešto svoje i što to možemo ponuditi građanima.

Ana, kakvi su tvoji planovi za dalje. Maturantica si, što nakon srednje škole?

Ana Pecko: Neću ići dalje, ostala bih kod kuće, i pomagala svojima, a danas sutra ako se što promijeni…vidjet ćemo.

Mihael Puntarić, također je maturant Poljoprivredno-prehrambene škole, zanimanja agroturistički tehničar.  Mihael, zašto je tvoj izbor bila Poljoprivredno-prehrambena škola?

Mihael Puntarić: Moji roditelji se bave poljoprivredom, a ja jednostavno volim to i želio sam upisati zanimanje koje je usko povezano baš s poljoprivredom.
Je li teška Poljoprivredno-prehrambena škola?

Mihael Puntarić: Meni osobno nije. Smatram da onaj tko to voli raditi, uživa i ništa mu ne bi trebalo biti teško.
Imate puno praktične nastave, vjerujem da je zbog toga lakše i pri samom učenju?

Mihael Puntarić: Tako je, da. Odrađujemo praksu u školskom voćnjaku i vinogradu. Tu učimo rezidbu voćaka, rezidbu vinograda, branje jabuka. Naučili smo nešto i o novim sortama jabuka a to jako puno znači.

Je li te strah državne mature ?

Mihael Puntarić: Pa malo je. Čuo sam da će biti dosta teška. Treba puno učiti. Valjda će sve dobro završiti.

Kakvi su tvoji planovi nakon završetka srednje škole?

Mihael Puntarić: Planiram ići na fakultet. Nastavit ću studirati agroturizam.

Uvedeni su e-Dnevnici od ove školske godine. Kakva su Vaša stajališta o tome, što mislite je li to dobro?

Mihael Puntarić: Smatram da je to dosta dobro jer roditelji sad imaju uvid u naše ocjene i sve što se događa vezano za nas i nastavu.

Ana Pecko: Da dobro je što je uveden e-Dnevnik u škole. Osim što nema više laganja roditeljima i sami možemo vidjeti ne samo ocjene nego i bilješke nastavnika što je po meni jako dobro.

Koja bi bila Vaša poruka učenicima koji su sada osmaši i pre kojima je izbor srednje škole?

Mihael Puntarić: Najbolje je da upišu ono što vole, a sad Poljoprivredna škola je jako zanimljiva i ima puno dijelova praktične nastave. Meni se svidjela, možda se svidi još nekome.

Ana Pecko: Srednja škola nije toliko teško koliko se misli. U Poljoprivrednoj školi pola nastavnog programa odlazi na praksu. Ništa nije ni pretjerano teško ni dosadno, čak je rekla bih vrlo zabavno.