Privilegij je ali i radost smjeti zaviriti u arhiv,duša ti drhti pri svakom okretanju nove stranice, zaviruješ u povijest

Djelovanje časnih sestara milosrdnica u Požegi tijekom proteklih 150 godina

Sinoć je u Katoličkoj gimnaziji Požega u organizaciji Povijesnog društva Požega, časna sestra Mirna Matić održala predavanje na temu „Djelovanje časnih sestara milosrdnica u Požegi tijekom proteklih 150 godina“.

Prema riječima sestre Matić, privilegij je ali i radost smjeti zaviriti u arhiv. Duša ti drhti pri svakom okretanju nove stranice, zaviruješ u povijest, budiš je i oživljavaš.

Časne sestre Filomena Massi i Serafina Šipoš, uz pratnju Časne Majke i svećenika Stjepana Tadića dolaze u Požegu 16. rujna 1862. godine. Već u prosincu te godine započinju s radom u trogodišnjoj školi, a od 1876. godine osnivaju i Višu djevojačku školu. Konvikt za djevojčice, otvaraju 1880. godine u zgradi današnjeg samostana sestara milosrdnica.
 

– Sestre milosrdnice su prve došle u Požegu, da započnu sa školovanjem djevojčica koje su se u to vrijeme puno manje školovale nego dječaci , kroz ovih 150 godina mislim da smo najveći pečat ostavile u školstvu jer imale smo puno škola diljem Hrvatske, ali sestre su radile i u bolnicama, vrtićima i staračkim domovima.

Sestre milosrdnice su nedugo nakon dolaska u Požegu otvorile Družbinu filijalu Gradske javne bolnice u Požegi 1873. godine koja je bila smještena u Vučjaku, u blizini kapele sv. Filipa i Jakova. Otvaranjem nove bolnice 1936. godine sestre nastavljaju svoj rad u toj ustanovi sve do 1944. godine.

– Nakon Drugog svjetskog rata, zbog nasilnog prestanka rada sestara u školama i bolnicama, kao i ostalim ustanovama, i naše sestre, kao i sve ostale redovničke zajednice, sljedećih pedesetak godina nastavljaju djelovanje u puno skromnijim uvjetima, ali nimalo manje važno. Sestre se bave ručnim radom, instrukcijama, radom na ekonomiji, službom sakristanke, orguljašice, katehistice, karitativnim djelatnostima – rekla je časna sestra Mirna Matić .

Sestra Matić istaknula je da se sestre sjećaju kako su im mnogi Požežani, rado pomagali oko gospodarskih poslova. Bilo svojim radom, kopanjem, kosidbom, skupljanjem sijena ili otave, brizi oko stoke, a i sestre i djeca iz samostana u gradu dolazili su na ispomoć kadgod su bili veći poslovi.

– Početak je možda bio težak, stvaranje nečega iz ničega, kada su sestre došle u Požegu trebale su započet i utemeljiti školu, internat, sve je to zahtijevalo velike financijske izdatke, puno truda i rada. Danas radimo u postojećim ustanovama, živimo od rada svojih ruku i mislim da ima puno ljudi kojima je danas teže nego nama – zaključila je na kraju sestra Matić.