Školsko zvono

28.11.2014.

U današnjem Školskom zvonu ugostili smo Karla Mačeka učenika osmog razreda Osnovne škole Antuna Kanižlića i učenike matematičke Gimnazije Požega s njihovom profesoricom Vandom Louč. Karlo Maček učenik je osmog razreda Osnovne škole Antuna Kanižlića i poput svojih vršnjaka aktivan je na društvenim mrežama, no na jedan drugačiji i kreativniji način. Pokrenuo je Facebook stranicu na kojoj svi oni koji je posjete mogu uživati u starim razglednicama Požege i tako prisjetiti se kako je naš grad izgledao u prošlosti. Osim što voli svoj grad aktivan je i u Povijesnom društvu Požege, a i na funkciji je malog gradonačelnika Grada. Evo što nam je sve ispričao o svom zanimljivom hobiju, ljubavi prema gradu i povijesti.

Karlo ti si jedan svestran mladi čovjek, puno radiš, osim školom baviš se i s puno izvannastavnih aktivnosti, ali ono što zapravo mene zanima je stranica koju si pokrenuo na Facebooku, a radi se o starim razglednicama Požege. Kako si došao na tu ideju?

Ideja je došla spontano, jer sam jedno popodne bio sam kod kuće i bilo mi je dosadno. Pregledavao sam na računalu stare požeške razglednice kojih sam tad imao stotinjak i htio sam to podijeliti s ljudima. Vjerojatno većina ni ne zna kako je to nekad izgledalo, a i da vide razliku između današnje Požege i Požege prije dvadeset, trideset ili čak i sto godina.

Kako si došao do prvih razglednica?

Jedan mladi gospodin Ivan Dragičević koji je radio s mojom mamom je čuo da volim Požegu, čuo je za moju ljubav prema gradu i dao je mojoj mami CD na kojem je bilo dvjestotinjak razglednica. Ona mi je to donijela kući, ja sam to instalirao i eto.

Koliko imaš posjetitelja na svojoj stranici do sad? Onih koji su lajkali tvoju stranicu?

Kad sam zadnji put gledao bilo ih je oko 1800. Mislim da je to, za grad koji ima 20 000 stanovnika vrlo mali broj, ali polako se građani bude, lajkaju mi stranicu, komentiraju šalju razglednice i svi su dobrodošli.

Dakle svi oni koji imaju stare razglednice i žele ih podići na tvoju stranicu mogu to učiniti.

Da, slobodno.

Misliš li ti s tim možda u budućnosti napraviti nešto više , jesi li planirao što?

Iskreno nisam. Zasad je stranica aktualna, a sad što će biti dalje ne znamo.

Znam da si ti jako aktivan u Povijesnom društvu Požege. Znači li to da jako voliš povijest?

Kaže se da je povijest učiteljica života i zapravo zanimljivo je pročitati nešto o nekom događaju od prije sto, dvjesto ili tristo godina. O nekim ljudima ili njihovom načinu života u prapovijesti općenito, zanimljivo je. Upoznajemo se s različitim kulturama i učimo nešto više.

Koja je tvoja uloga u Povijesnom društvu Požega ? Dobio si i priznanje, odnosno nagrađen si za jedan svoj tekst koji si napisao?

Dobio sam nagradu za tekst Požega grad kulture, ali zapravo ja formalno nisam član Povijesnog društva, nego s njima surađujem kao i brojni mladi na području grada Požege. Imali su ljetnu školu povijesti, zimsku školu arheologije gdje su gostovali predavači iz cijele Hrvatske i tamo sam se zainteresirao malo za njih i evo. Svaki put kad imaju nekakvu radionicu ja se trudim da im budem gost.

Osim toga ti si naš mali gradonačelnik?

Da, moja uloga je da slušam svoje vršnjake, njihove želje i interese i prenesem ih velikom gradonačelniku. Bilo je tu već puno prijedloga, poput bazena, kina, a ima i onih koji traže nogometna igrališta u određenim dijelovima grada, uspornike na cestama zato što se općenito brinu za svoju sigurnost.

I koliko si ti uspješan u tom svom poslu malog gradonačelnika i u komunikaciji s velikim gradonačelnikom?

Ne znam sad, to morate njega pitati koliko sam uspješan u tome, ali općenito dobro komuniciramo.

Znam da si odličan učenik i imaš puno izvannastavnih aktivnosti, imaš jako puno posla i nakon škole. Uspiješ li ti to sve balansirati?

Pa sad već tjedan dana na stranicu nisam stavio novu razglednicu, morat ću danas. Ipak nekad nešto ne stignem, ali to napravim u jednom određenom roku. Uvijek se stigne ugurati nekih deset minuta za staviti novu razglednicu ili za druženje s prijateljima.

Osmi si razred, pred tobom je nagodinu upis u srednju školu. Vjerujem da ti imaš neki određeni pravac kojim želiš ići.

Nisam siguran, dvoumim se između dvije škole. Između Glazbene i Opće gimnazije. Vidjet ćemo što će bolje proći. Obje škole su mi primamljive, u Glazbenoj gimnaziji se uče glazbeni predmeti i malo više glazbene povijesti, a Opća gimnazija je jednostavno zanimljiva jer ima sve predmete.

Požeško „Matematičko društvo Mirjane Pečur Vuković“ osvojilo je drugo mjesto i 55 tisuća kuna na ovogodišnjem natječaju Hrvatskog Telekoma – „Zajedno smo jači“. Projekt pod nazivom „Matematičko klupko“ , osvojio je drugo mjesto u kategoriji Edukacija i digitalizacija.
Bio je to povod za razgovor s profesoricom Vandom Louč i maturanticama matematičke Gimnazije Ivanom Šarić, Lucijom Sabljić i Sarom Lovrić koje su sudjelovale u projektu.

Profesorice Louč uspjeli ste osvojiti ovu vrijednu nagradu što znači da je projekt bio dobro osmišljen. O kakvom projektu se radi, koji je njegov cilj?

Projekt smo nazvali Matematičko klupko, a to je niz aktivnosti koje se nastavljaju na rad matematičkog društva, odnosno Centra izvrsnosti Dar*mar koji je u osnivanju još uvijek u Gimnaziji. Radi se o promoviranju matematike, ne samo kao znanosti, nego pokušavamo raditi na popularizaciji matematike. Djeca ponekad nisu ni svjesna koliko iz matematike toga mogu, nije matematika uvijek bauk. Radimo kontinuirano, svake subote, na tome djecu nagradimo sudjelovanjima raznim festivalima i natjecanjima iz matematike. A polučili smo i odlične rezultate na Festivalu znanosti u Rijeci i matematike u Puli.

Da pojasnimo, matematičko društvo Mirjane Pečur Vuković okuplja nastavnike i profesore matematike osnovnih i srednjih škola. Kad je Društvo osnovano i koja je njegova svrha?

Društvo je osnovano davne 1996. godine. Unazad nekoliko godina je stalo s radom. Nedavno smo imali izbornu skupštinu, nadamo se da ćemo ponovno pokrenuti onakve aktivnosti kakve smo imali prije nekih pet, šest godina.

Koliko članova sad okupljate?

Trenutno imamo 20-ak članova, a imali smo nekad i do 60.

Kakva je poveznica Društva i učenika koji su sudjelovali u ovom projektu za koji ste dobili novce?

Nastavnici su članovi Društva, a učenici su sa svih škola Požeško-slavonske županije. Ovim putem bih pozvala posebno osnovnoškolce da nam se pridruže subotom u 9 sati u zgradi Gimnazije, gdje se održava dodatna nastava iz matematike.

Dobili ste određena sredstva, točnije 50 000 kn. Za što će ta sredstva biti iskorištena?

Prvo što ćemo morati nabaviti je računalo koje će nam trebati, znači informatička oprema, nedostaje nam dosta literature koja je vrlo skupa, iskoristit ćemo ih i za aktivnosti koje sam spomenula Festival znanosti i matematike. Uskoro idemo na izložbu Volim matematiku u Zagreb, 4.12 je večer matematike na PMF-u te bi i tamo odveli djecu tako da će sredstva biti iskorištena.

Rekli ste da je cilj Društva popularizirati matematiku među djecom i općenito jer nekako svima nam se čini da je teška pa i zaboravljamo ponekad na nju. Kako su djeca prihvatila dolazak subotom na tu dodatnu nastavu i aktivnosti koje se provode?

Djeca su to jako lijepo prihvatila. Mi svake subote imamo do 30-ak djece. Djeca su zadovoljna kad vide da mogu uspjeti jer uvijek se nekako uspoređujemo s onim teoretskim matematičarima koji rade čistu matematiku, osvajaju visoka mjesta na državnim natjecanjima. Imali smo jako uspješnih mladih matematičara izdvojila bih Matu Manovića koji je išao na Matematičku olimpijadu, prošle godine je Josip Moler osvojio treće mjesto. Djevojke su radile projekt Požeške parabole prošle godine i pomele konkurenciju u Puli i još neke projekte gdje smo bili uspješni. Djeca tek kad se uključe u takav projekt vide gdje mogu primijeniti matematiku i shvate da su sposobni za to, zato je to jako dobra stvar.

Na dodatnu nastavu koja se održava subotom mogu doći svi učenici, ne samo učenici matematičke gimnazije da ne bi bilo zabune.

Naravno, dolaze nam i učenici Opće gimnazije, imali smo lane i lijepu suradnju s Tehničkom školom. Zato još jednom pozivam učenike i osnovne škole iz cijele županije da dođu i sudjeluju u radu.
Mogu se javiti svaki dan u Gimnaziji, a radimo subotom od 8 pa negdje do 13 sati. Imamo raspoređene aktivnosti, matematika i informatika. Ove, a i prošle godine imali smo pripreme za maturu iz matematike. Mogu se javiti i pogledati na web stranicama Gimnazije gdje postoji online obrazac preko kojeg se mogu prijaviti.

Ivana Šarić, Lucija Sabljić i Sara Lovrić maturantice su požeške Gimnazije i sudionice u matematičkim projektima između ostalog i u projektu Matematičko klupko. Djevojke zašto volite matematiku kad je mnogima mrska?

Sara: Pa voljela sam ju još od osnovne škole nekako mi je najbolje išla i tome sam se tada dosta posvetila pa mi je sad lakše, zato ju volim.
Lucija: Kod mene je obrnuto, u osnovnoj školi nije da sam ju nešto voljela previše, ali onda u srednjoj sam je zavoljela zbog profesorice, zbog načina na koji nas je uključivala i učila. Pokazala nam je na neki način da matematika nije toliki i tako sam je s vremenom zavoljela.
Ivana: Meni od osnovne škole matematika nije bila nešto posebno, no onda sam odlučila upisati matematičku gimnaziju pa kad sam došla tu, profesorica me također potaknula, redovito sam radila krenula sam na dodatnu nastavu. Ona me zapravo potaknula i tako sam zavoljela matematiku.

Pretpostavljam da ste i vi sudjelovali u ovom projektu Matematičko klupko koji je osvojio nagradu Hrvatskog telekoma u iznosu od 55 000 kn? Kako je izgledalo pripremanje projekta, jeste li sudjelovala u samim pripremama?

Nismo izravno jer se to tijekom cijele godine radi, rade se razni projekti, našli smo projekt za Pulu. Neki su radili parabole, mi smo radili elektranu u Radnovcu. Izabere se nekakva društvena tema koja će se matematički obraditi, neko područje iz matematike, a koje je vezano uz naš krajolik. Subotom sudjelujemo u Centru izvrsnosti Dar*mar koji je odličan, uključeni su i profesori iz osnovne škole i zapravo tamo se mlađe uči kako kad dođu u srednju lakše prihvatiti matematiku, dodatnu nastavu i pripreme. U srednjoj školi je to dosta drugačije nego u osnovnoj, nikad nismo ni imali nikakve pripreme, a njima je to omogućeno i to je zapravo ta dobra strana svega toga.

Rekle ste da sudjelujete i u projektu Centar izvrsnosti?

Da, mi to radimo od prvog razreda samo što je od prošle godine I službeno dobio naziv Centar izvrsnosti.

Zapravo koliko sam shvatila biran je drugačiji pristup matematici. Na jedan zanimljiviji način učite, pa je to onda lakše i shvatiti?

Da. Drugima je lakše shvatiti. Držimo dopunsku nastavu drugim razredima. I tu je taj napredak u približavanju matematike učenicima. Jer nema profesorice nego mi svojim kolegama iz drugih razreda držimo sat. Atmosfera je puno ugodnija i opuštenija, lakše se postavljaju pitanja ako nekome nešto nije jasno, dakle nemju se čega sramiti jer smo vršnjaci.

Vi te dopunske odnosno dodatne nastave održavate subotom, profesorica Louč je rekla da je interes učenika poprilično velik da vas bude tridesetak. Kako to izgleda i što se radi?

Rade se zadaci za natjecanja. Mi maturanti imamo pripreme za maturu ponekad nas bude i više od 70.

Vezano za ovaj projekt na kojem ste dobili sredstva, znam da je glasovanje bilo putem društvenih mreža. Jeste li bile jako angažirane?

Da, svima smo govorile da glasaju, to se proširilo i uspjeli smo.

Pretpostavljam da vi osim što se bavite matematikom na satu i subotom na dodatnoj nastavi, sudjelujete i na natjecanjima, profesorica Louč je spomenula neke nagrade koje ste pokupili ?

Sara: Ja sam bila na Festivalu matematike u Puli i radili smo taj projekt o parabolama u Požegi, bili smo dosta maštoviti i kreativni pa smo dobili prvu nagradu i bilo je super. Odmah je bilo i ekipno natjecanje taj dan, dečki su također postigli odlične rezultate i bilo je zabavno raditi na svemu tome. Ostajali smo nakon nastave po četiri ili pet sati u školi, radili, istraživali, mjerili, slikali, baš smo uložili truda u to i se isplatilo.

Osim natjecanja i dobrih rezultata vjerujem da je ono što vas privlači i druženje s vršnjacima, odlazak udruge gradove Hrvatske, razmjena iskustava?

Sara: Da, putovanja su najbolji dio. To je sad dobro jer imamo sredstva, prije smo imali probleme s financijama, morali smo smanjivati grupe jer nije bilo novca kako bi svi mogli ići. idu. Ovo je sad super.

Maturantice ste matematičke gimnazije, znam da je pred vama sad ogroman posao. Što planirate nakon mature?

Sara: Ja razmišljam o medicini ili veterini, nešto tog tipa, to me zanima

Lucija: Ja još uvijek ne znam, obuhvaćena sam sa svim predmetima pa ne znam. Biologija, kemija, fizika.

Ivana: Ja se isto još dvoumim , ali tu je matematika kao jedna od opcija sigurno.

Za kraj, što biste vi poručile svojim vršnjacima i ostalim klincima koji muku muče matematikom?

Matematiku samo treba raditi redovito, ako se dobije zadaća treba ju odraditi i puno vježbati to je najbolji način. To je ono najbitnije, raditi redovito i kako treba i krenut će. Svi to mogu samo treba pokušati.

Tako poručuju Ivana, Lucija i Sara. A mi Vam poručujemo da se javite sa svojom pričom ili školskim projektom na kojemu radite i ugostit ćemo Vas u jednoj od idućih emisija. Pišite nam na vijesti@rva.hr