Arhiva

[FOTO] Školsko zvono: Nadograđujemo se, upoznajemo druge kulture i više cijenimo različitosti

18-05-2016 • 00:00
Rva

18.5.2016.

Content photo Content photo Content photo Content photo Content photo

18.5.2016

Učenici i profesori Ekonomske škole Požega nastavljaju svoj projekt Communication and Culture koji su započeli tijekom prošle školske godine. Do sada su odradili tri mobilnosti. Treća je odrađena upravo početkom ovog mjeseca, kada su bili u Bugarskoj, više o tome rekli su nam učenici i njihove profesorice, Lidia Gerstman i Mirna Dusper.
 

Za početak profesorice Gerstman možemo li se prisjetiti cijelog projekta, kako je započeo, koji je njegov osnovni cilj i što ste sve do sada odradili?

Lidia Gerstman: Riječ je o projektu programa mobilnosti Erasmus + i to konkretno o projektu tipa K2, koji se zasniva na suradničkom učenju odnosno razmjeni dobrih iskustava i dobre prakse. Mi smo partneri jednom većem projektu u kojemu je šest država. Osim nas tu su Španjolci, Talijani, Poljaci, Bugari, Španjolci i Finci. Do sada smo bili na tri mobilnosti, jedna nam je posve svježa, u svakoj državi proučavamo kulturu i komunikaciju, odnosno utjecaj razvoja komunikacije na različite kulture tih država s kojima smo partneri.

Kako je započeo projekt?

Lidia Gerstman: Prije samih mobilnosti kolegica iz engleskog jezika Jelena Kovačević i ja smo išle na trodnevni sastanak u Španjolsku, gdje smo dogovorili što ćemo raditi, upoznali partnere, imali jedan lijepi team building, da se upoznamo, da sve ide ležernije. Nakon toga smo u 12 mjesecu išli u Varšavu, znači dvije profesorice, kolegica Vučetić Andrea i ja s četvero učenika. Nakon toga ravnateljica gospođa Marinka Parac i kolegica Jelena Kovačević bile su u Italiji u Tarantu, s četvero djece, i evo sada na trećoj mobilnost u Bugarsku, gdje smo putovali autobusom i imali priliku povesti znatno više nastavnika i učenika.

Imali ste jedno proputovanje od Hrvatske do Bugarske ?

Lidia Gerstman: Budući da nas zanima komunikacija i kultura pojedinih država, zaustavljali smo se ciljano na određenim lokalitetima. Posjetili smo Beograd, gdje nas većina nikada nije ni bila i tako prošetali malo po Kalemegdanu, napravili niz slika, prezentacije, kasnije proučili grad, koliko smo mogli, u tako malo vremena, a kada smo se vraćali posjetili samo jedan izuzetno lijep grad u Rumunjskoj, koji nas je iznenadio, koji ima srednjovjekovni dvorac. Grad se zove Drobeta Turnu Severin, kasnije smo otišli i na Đerdap, na kojem isto od nas nitko nije bio, što je velika šteta. Strašno smo se iznenadili koliko je ondje lijepo i koliko su ljudi susretljivi i koliko nam je blizu, a mi nikada tamo ne odemo. Oni imaju jedan prapovijesni lokalitet Lepenski vir gdje smo zapravo pogledali kako su izgledale prve nastambe, i ti njihovi nekakvi prvi artefakti, tipa oružja, spomenici, kako su im nastambe izgledale i slično.

Ovog puta vodili ste poprilično veliki broj djece, 15 učenika, i četiri profesorice, neki učenici su bili smješteni u obitelji domaćina, a neki su bili u hotelu?

Lidia Gerstman: Da, plan je u projektu, od početka, da po četvero učenika iz svake države ide u obitelji domaćina, ovisno gdje jesmo. Oni se biraju i pripremaju drugačije od učenika koji su išli manje – više turistički, iako su sudjelovali u svim radionicama, objedovali, družili se cijele dane, međutim kada se navečer povlačimo u svoj mir, onda djeca idu u obitelji domaćina.

Profesorica geografije, Mirna Dusper,bila je također dio ekipe koja je boravila u Bugarskoj. Bili ste u gradu Vidin. Kakvi su prvi dojmovi, kako izgleda grad, kultura, način života?

Mirna Dusper: Dakle, mi smo bili smješteni u gradu Vidin, na sjeverozapadnom dijelu Bugarske, grad Vidin je smješten na južnim obalama Dunava i u biti je jako blizu granice s Rumunjskom, samo Dunav ih dijeli, mostom se može prijeći, što smo i napravili na povratku kući. Bugarska je meni na prvi dojam ipak u lošijem stanju nego Hrvatska, dakle prvo su nas iznenadile njihove ceste koje su dosta loše, pune rupa, dijelovi su neasfaltirani. Ljudi su bili veoma susretljivi i doživjeli smo jedno predivno iskustvo, počastili su nas tako lijepo, mislim da bi dali svaki dio sebe, samo da vas ugoste što bolje. Općenito njihove škole kada usporedimo s našima su u lošijem stanju, nisu tako dobro opremljene informatički, izgledalo je kao da smo se vratili u prošlost, recimo možda nekakvih 20-ak, 30-ak godina, iako kažem njihova susretljivost je nadoknadila sve te eventualno nedostatke njihove države. Što se tiče grada tamo smo bili smješteni svih 5 dana, ali smo imali priliku posjetiti i okolicu grada Vidina, tako da smo jedan dan išli u Magura špilju, u neposrednoj blizini Vidina, koja je oslikana prapovijesnim ilustracijama, posjetili smo Belogradčik i tamo vidjeli stijene koje ga okružuju što je zaista bilo impresivno, evo meni kao geografu jedna od najljepših točaka van grada Vidina. Inače u Vidinu se nalazi Baba Vida Fortress, odnosno njihova utvrda iz srednjega vijeka koja se gradila od 10-og do 14-stoljeća, jedno vrijeme je služila prvenstveno kao obrana, a kasnije tu je bio smješten zatvor i danas je u biti tamo muzej koji smo također posjetili uz stručnoga vodiča. Zadnji dan našega posjeta odveli su nas u gradić Vinarevo, oni su taj dan slavili Đurđevdan, te su nas dočekali s grančicama cvijeća, njihov načelnik i njihova folklorna skupina koja je pripremila prigodan program, uz specijalitete njihove nacionalne kuhinje.

Kakvi su dojmovi učenika, vjerojatno ste nakon povratka razgovarali s njima?

Mirna Dusper: Ja mislim da su oni jako zadovoljni, ovo je za njih stvarno neprocjenjivo iskustvo, stekli su prijatelje s razno raznih krajeva Europe, a mislim da ih ne bi imali prilike sresti i upoznati, da nisu sudjelovali u tom projektu. Ja mislim da su svi stvarno zadovoljni i nadam se da će poticati ostale učenike iz razreda da se potrude i sudjeluju u nekoj od mobilnosti. Vjerujem da će ih njihovo iskustvo potaknuti da se aktiviraju, imaju bolje ocjene, pa eto za nagradu dobiju neko od sljedećih putovanja.

Službeni projekt jezika je engleski, kako Bugari barataju engleskim jezikom, kakva je bila komunikacija?

Lidia Gerstman: Gore nego naši učenici, naši učenici lijepo pričaju engleski i mislim da se oni sami iznenade kada dođu u priliku razgovarati, koliko dobro govore engleski. Još uvijek smo uvjerenja da su jedino Finci jači u engleskom. Finci pričaju kao da im je to materinji jezik, s tim da uz engleski, govore još četiri jezika.

Kakav je obrazovni sustav Bugarske, je li lošiji od našeg ili možda bolji?

Lidia Gerstman: Kao što je i Mirna rekla, u principu škola im izgleda kao da nema dovoljno dobre uvjete.Mi se općenito iznenadimo, gdje god da dođemo, jer zapravo ne zaostajemo u odnosu na druge. Primjerice kolegice koje su se vratili iz Italije su rekle: Pa mi smo u principu jači. Mi smo također stekle taj dojam u odnosu na Bugarsku. Poljska je bila prva, i tu se vidjelo da su drugačije ustrojeni, da se zaista trude poboljšati, oni su nam bili mala frustracija, jer mi smo daleko iza njih. No Bugarska ima slične probleme kao i mi. Problem s iseljavanjem, dosta je ljudi otišlo, povelo sa sobom djecu, razredi su manji, zamijetili smo da imaju dosta Roma u razredu, a kod nas još nema takvih interakcija.

Što slijedi nakon treće mobilnosti, ja vjerujem da će i Požega biti domaćin sudionicima projekta?

Lidia Gerstman: Mi smo sljedeći na redu, u 10-om mjesecu svi dolaze k nama, znači 22-oje do 30-ero ljudi iz navedenih škola partnera. Smjestit ćemo djecu u obitelji naših učenika. Djeca su u početku bila rezervirana jer su rekli da im je nelagodno imati nekog u kući, no s ovim iskustvom sve ih se više javlja i žele nekog primiti.

Dakle, to je u 10. mjesecu, pretpostavljam da već imate neki program, sgdje ćete ih sve odvesti, što ćete im  pokazati?

Lidia Gerstman: Naravno, planiramo jedan dan provesti na Jankovcu, ondje proći dio naše tradicije, folklora i niz radionica. Jedan dan planiramo do Osijeka, s tim da poučeni iskustvom zadnje mobilnosti odlučili smo uklopiti Vučedolski muzej u taj plan jer imamo sada ljepše, bolje, raskošnije muzeje, stvarno nešto fino za pokazati.

Nora Mlinarić iz 3. k komercijalista i Antonio Grozdanoski iz 3. a ekonomista bili su u Bugarskoj. Nora kakva su tvoja iskustva iz Bugarske?

Nora Mlinarić : Ovo je jedno od mojih najboljih iskustava s mobilnosti, preporučila bi svima da ako mogu, da svakako odu. Domaćini iz Vidina, bili su odlični domaćini, vrlo ljubazni susretljiva velikog srca.

Regija u kojoj ste bili je dosta siromašna ?

Nora Mlinarić: Da pomalo otužno izgleda grad. Kad smo razgledavali grad stekli smo takav dojam, kao da je upravo je završio neki rat, a mi smo jedini ostali u gradu… Ne ulaže se u ništa, ima velikih napuštenih tvornica i zgrada, ljudi su bezvoljni…

Zapravo se više ulaže u druge dijelove Bugarske?

Antonio Grozdanoski : Da u glavni grad i obalu, isto kao i kod nas. Mi smo bili u jednom gradu koji je u zabačenijem dijelu zemlje i zato smo dobili takav dojam. Nešto poput naše jadranske regije i Slavonije, u omjer razvijenosti i ulaganja.

Antonio kakvi su tvoji dojmovi?

Antonio Grozdanoski: Moji dojmovi su odlični, no u usporedbi s Italijom i prijašnjim mobilnostima, oni su imali puno bolji program. I u Bugarskoj je također bilo mjesta koje se moglo vidjeti, odsjeli smo u gradu Vidinu, u hotelu Dunav koji je u samom centru grada, dok je četvero učenika bilo smješteno u obitelji i svakodnevno smo imali organiziran barem po jedan izlet u sam gradu ili u okolna mjesta. Tako smo posjetili jednu špilju koja je u njihovoj blizini, Belogradčik Rocks gdje se nalaze stijene, i većina povijesnih i prirodnih znamenitosti.

Kakva bi bila Vaša poruka učenicima, novim generacijama koje dolaze, isplati li se sudjelovati u ovakvim projektima?

Nora Mlinarić: Mislim da se isplati, da se u bilo što, što imate u školi, uključite slobodno, jer ovo je stvarno predobro iskustvo.

Antonio…

Antonio Grozdanoski: Pa, isto kao što sam rekao prošli put, savjetujem svim učenicima da, iako treba rada za svaku ovu mobilnost i za svaki projekt, na kraju se isplati i kao što nadograđujemo sebe kroz taj rad, tako stvaramo i nova iskustva pa mislim da nema ništa loše u tome.


Lovro Bogdanović iz 3. k komercijalista i Valentina Grbeš iz 1. b ekonomista, također su bili u Bugarskoj.

Lovor je li ovo tvoja prva mobilnost?

Lovro Bogdanović : Da,  je.

Što ti se najviše svidjelo, što te najviše dojmilo, a što te iznenadilo?

Lovro Bogdanović: Svidjelo mi se sve što smo tamo vidjeli jer svaki dan smo išli na različita mjesta od razgledavanja grada, do mjesta izvan grada. Išli smo i u špilje i na brda, posjetili smo i utvrde i to me sve dojmilo jer volim razgledavati. Ono što me iznenadilo je njihov standard, pa sada kada sam se vratio, više cijenim ovo ovdje u Požegi.

Vi ste do Bugarske imali jedno proputovanje, bili ste u Srbiji i Rumunjskoj, što ste tamo vidjeli?

Lovro Bogdanović: U Srbiji smo posjetili Beograd. Meni se grad jako sviđa, a kada smo se vraćali za Hrvatsku bili smo i u nacionalnom parku u Đerdapu i ondje poslušali kratko predavanje o povijesti Đerdapa. Uglavnom jako je lijepo, nacionalni park je prelijep.


 

Kakav je standard u bugarskim školama, jesu li napredniji ili nazadniji u odnosu na škole u Hrvatskoj?

Lovro Bogdanović: S obzirom na naše škole definitivno nazadniji. Nije standard kao kod nas ni blizu.

Kakvi su Bugari domaćini, kako ste komunicirali? Službeni jezik projekta je engleski.

Lovor Bogdanović: Komunicirali smo na engleskom i dio Bugara zna srpski, pa smo se uspjeli nekako sporazumjeti, a kao domaćini su odlični probali smo prvi dan i njihovu tradicionalnu kuhinju, meni se sviđa.

Valentina kakvi su tvoji dojmovi jesi li već imala prilike putovati na neku od mobilnosti?

Valentina Grbeš: Meni nije prvi put, ja sam već bila u Poljskoj. Dojmovi su odlični, odlično je bilo. Ono što me se možda nije dojmilo isto ako i moje kolege je što im je grad zapušten. Izgleda staro i prljavo, još je kiša padala pa je to pomoglo dojmu.

Jeste li sklopili nova prijateljstva ?

Valentina Grbeš : Da, s domaćinima jesmo, šaljemo si na face poruke i tako komuniciramo. Ja sam se upoznala sa Španjolkama. Pričali smo malo ih učili hrvatski, oni nas španjolski, i baš je bilo dobro.

Što bi vi poručili  vršnjacima koji će se uključiti u neke od budućih projekata Ekonomske škole ?

Lovro Bogdanović: Definitivno da se uključe jer bila bi šteta ako su već učenici ekonomske škole i imaju priliku sudjelovati u projektu i vidjeti inozemstvo da to propuste.

Valentina Grbeš: Slažem se s Lovrom mogu samo dodati da će još više usavršiti engleski jezik, upoznat će puno različitih kultura i moći će više cijeniti nejednakosti.