Školsko zvono

16.01.2015.

„Učenici kao učitelji“ naziv je projekta kojega su proveli učenici i nastavnici OŠ Antuna Kanižlića tijekom zimskih praznika. Održana su brojna predavanja, radionice, kvizovi, druženja i igraonice.
Čini se da su najbrojnije bile one o povijesti i arheologiji. A je li uistinu tako kroz razgovor smo doznali s nastavnikom povijesti Goranom Đuđevićem i učenicima osmog razreda Mirtom Topalušić i Karlom Mačekom koji su preko zimskih praznika slobodno vrijeme iskoristili na kvalitetan i kreativan način.

Profesore Đurđeviću što se sve događalo u sklopu ovog zanimljivog projekta?

U sklopu ovog projekta učenici su dobili mogućnost da sami prezentiraju neka svoja istraživanja u sklopu slobodnih tema. Bilo je tu zanimljivih priča od hrvatskog jezika, fizike, biologije pa do povijesti i arheologije te stranih jezika. Ja sam mentorirao stvari vezane uz povijest i arheologiju. Ono što je zanimljivo za taj dio moje domene je da su učenici samostalno odabrali svoje teme i da im to nije bio prvi susret s tim temama. Naime vlo često su ta njihova predavanja, prezentacija njihovih finalnih istraživanja kroz duže vrijeme. Tako su učenice Mirta Topalušić i Ana Matoković prezentirale arheologiju, čime su se bavile gotovo cijelu proteklu školsku godinu. Karlo Maček je prezentirao svoje istraživanje o imenima ulica našega grada, što se nastavlja na njegov internetski Facebook projekt „Grad Požega na starim razglednicama i fotografijama. Karlo i Stjepan Klapšić su zajedno prezentirali NDH, kao jednu zanimljivu državnu tvorevinu u Drugom svjetskom ratu. Stjepan Klapšić je održao i predavanje o španjolskom građanskom ratu i ulozi Hrvata i Požežana u njemu. Moram naglasiti kako su učenici to sami inicirali i odradili su to do te mjere dobro da ćemo sve ponoviti za širu javnost u sklopu Festivala znanosti. Ono što je mene oduševilo iako nisam mentorirao bilo je predavanje učenika IV. razreda o haskijima, polarnoj svjetlosti i sobovima, koje je jedna djevojčica držala na engleskom jeziku, što je sjajno za dijete od 10 godina. Ja sam odmah iskoristio priliku i predložio da oni to održe i u sklopu Festivala znanosti.

Rekla sam već kako mi se čini da su najbrojniji bili projekti i predavanja vezana uz povijest, prošlost i arheologiju. Je li to slučajno ili namjerno?

Slučajno, ali ja bih volio reći da je namjerno pa da ja ispadnem sjajan mentor, ali nije tako. (smijeh) Učenici su se sami javili. Razlog vjerojatno leži u činjenici što smo imali dosta različitih aktivnosti kao Povijesno društvo i u školi kroz dodatnu nastavu, a i što je to samo po sebi izuzetno zanimljivo. Trenutno radimo s osmim razredima 20.st. koje je dosta prisutno u medijima, pa su učenici tu prepoznali mogućnost za povezivanje nacionalne povijesti s lokalnom tematikom.

To znači da učenike ipak zanima povijest i da im nije dosadna?

Ja se nadam. Naime istraživanja kažu da je povijest treći najomraženiji predmet nakon matematike i lektire iz hrvatskog jezika. To mene užasava jer je povijest sve što se dogodilo tijekom prošlosti. Kad spomenemo predmet povijesti, vrlo često su asocijacije politička i vojna povijest, što je i meni osobno dosadno, ali je dobro tu učenike motivirati da se pozabave nekim drugim predodžbama povijesti. Tako je recimo zanimljivo da se pozabave poviješću odijevanja poviješću promjene naziva ulica, poviješću okoliša, kulture, poviješću žena… Znam neke učeničke projekte koji su se bavili James Bondom kao izvorom povijesti što je vrlo zanimljivo. Što se tiče te neke predodžbe da je povijest dosadna, bojim se da većini učenika ipak jest, jer je školski plan i program vezan uz političku povijest, pa je to dijelom i razumljivo, jer gradiva ima izuzetno puno, a vremena ne. Ne možemo povećavati satnicu zato što i drugi imaju premalo vremena, jer je dinamika sati takva i ispada da zapravo učenik radi više od svojih roditelja ili učitelja. Učenici premaše 40 sati tjedno pa i znatno više, ne samo školskim aktivnostima nego i zadaćama, učenjima i pripremama i onda se neke stvari moraju žrtvovati, a u pravilu se žrtvuje ono što je učenicima najbliže. No kroz ovakve dodatne aktivnosti, projekte, kampove, seminare i raznorazne zimske, ljetne i proljetne škole se ipak može izvući to da učenici uspiju povezati i prezentirati ono što im je najatraktivnije.

Učenici su se našli u ulogama nastavnika s Vašeg gledišta kako su se snašli?

Jako dobro. Naime moramo imati na umu da govorništvo nije predmet koji se u školi posebno obrađuje, čak se ni na nastavi ne prezentira i onda je teško kad netko dođe u relativno mladoj dobi prezentirati pred publikom nešto što mu nije primarno. Osobno, kad sam bio dijete i kad sam imao svoje prve javne nastupe, bio sam vrlo loš, zbunjen, nezainteresiran i nesiguran, ali se nisam predao. Mislim da je jako važno da učenici samo nastave svoj rad i da imaju što više javnih nastupa. Smatram da bi se pisane i govorničke vještine trebale vježbati iz svih predmeta. Mi smo svjesni da učenik u osnovnoj školi nije na razini doktora znanosti, ali to ni nije njegov cilj. Cilj je da on prezentira svoje istraživanje, da razbije tremu i da razbije strah od govorništva, a to je jako važno. Oni su se dobro snašli, dobro pripremili i mislim da je to za njih  jedno pozitivno iskustvo. Primjetna je još jedna stvar, da su učenici koji idu na govorničke grupe, dramsku ili kazališnu skupinu puno bolji u javnom nastupu od učenika koji ne idu. Zato je moj savjet, da neovisno o nečijim talentima, ne očekujem da će baš svatko biti Robert de Niro jednog dana, ali da se učenici uključe u to i tako barem razbiju tremu kod javnog nnastupa. Većina učenika se boji što će biti ako nešto zaborave, pa im uvijek kažem da publika nikad ne zna što su oni htjeli reći, tako da ako nešto i ne kažu, ljudi to neće znati i mislit će da je baš tako trebalo biti.

Karlo i Mitra kakvi su vaši dojmovi?

Karlo: Moji dojmovi su pozitivni i više od toga. Bilo je stvarno izvrsnih predavanja i bilo je stvarno zanimljivo malo se uživjeti u ulogu profesora što zapravo većini nas predavača nije bilo prvi put.

Što mislite kako ste se snašli u ulozi nastavnika?

Karlo: To bi trebali pitati nekoga drugog, moje goste na predavanjima, ali  mislim da je to bilo dosta dobro. Uvijek može bolje, ali ja vjerujem da je bilo dobro.

Mirta: Bilo je lijepo, svidjeli su mi se i drugi projekti, a i moj je isto bio zanimljiv. Radila sam arheologiju u školama i arheologija za učenike. Bila sam i na Zimskoj školi arheologije prošle godine i to mi se jako svidjelo i vjerojatno ću ići i ove godine.

Kako su izgledala ta predavanja i koliko su trajale pripreme, što se sve moralo uraditi da bi se napravilo jedno kvalitetno predavanje?

Mirta: Napravili smo prezentaciju i onda smo predavali drugim učenicima i nastavnicima. Pripremu sam radila preko praznika. Sviđa mi se povijest i arheologija jer me zanima što se događalo u prošlosti i što su ljudi radili u prošlosti.

Karlo: Moj projekt se generalno zvao šetajući gradom odnosno, radilo se o imenima požeških ulica nekad i sad. Odmah sam na početku svim gostima i uzvanicima rekao da nisam imao mogućnosti pronaći sva imena ulica zbog toga što nisam imao dovoljno podataka za sve, ali naravno s tim projektom ću ići i na Festival znanosti u suradnji s nastavnikom Goranom i onda ćemo vjerojatno potražiti te podatke malo po arhivu i nadam se da će biti još uspješniji.

Nastavnici se zapravo svakodnevno tako pripremaju za nastavu vjerujem da ste sad vidjeli da im zapravo nije ni malo jednostavan posao svaki dan predavati?

Karlo: Meni osobno ovo baš i nije bilo teško jer nemam strah od javnih nastupa i općenito jednostavno se uživim u tu ulogu da ja drugima dajem nekakvo znanje. Tako da svaka čast, treba se svaki dan pripremiti za to, ali vjerujem da bi ja to mogao.

Mirta: Mislim da ne bih baš mogla svaki dan to pripremati i divim se svojim nastavnicima.

Kako su vaše kolege prihvatili vaša predavanja kad ste se vi našli u ulozi nastavnika i predavali njima?

Karlo: U početku je bilo čak i malo ljubomore, bilo je i podsmjehivanja, ali na kraju su neki koje je to zanimalo došli na predavanje i vjerujem da im se svidjelo. To bi im trebao biti poticaj da i oni sami nešto slično naprave.

Što bi poručio svojim vršnjacima koji su možda s podsmjehom gledali na to što ste vi svoje zimske praznike provodili u školi?

Karlo: Ja bih rekao: „Tko se zadnji smije, najslađe se smije“ . Mi smo kvalitetno proveli svoje školske praznike i na kraju od ova dva projekta će vjerojatno izaći puno veći i kvalitetniji projekti s kojima ćemo možda ići i na natjecanja, čak i međunarodna

Mirta: Rekla bih da nije bilo teško, svoje sam praznike posvetila tome, svidjelo mi se i bilo je zabavno. Usput smo se i priviknuli taj tjedan prije škole tako da nismo imali problema za ponedjeljak.

Krajem ovog mjeseca u organizaciji Povijesnog društva Požega najavljena je i Zimska škola arheologije pa možemo iskoristiti ovu prigodu i najaviti što će se sve događati?

Povijesno društvo sa svojim partnerima, Katoličkom gimnazijom, Hrvatskim arheološkim društvom i Arheološkim muzejom organizira tu manifestaciju. Ideja je da se učenici upoznaju s osnovnim elementima arheologije kao znanosti, jer arheologija nije baš prisutna u školskom programu, a dosta je zanimljiva. Mlađoj djeci je jako važno materijalno, nemaju mogućnost apstraktnog mišljenja i važno je da vide, dodirnu predmet, nacrtaju ga ili opišu. Upravo to mi nudimo kroz Zimsku školu arheologije. Ono što je značajno je da tu uvijek dođe velik broj doktora znanosti u ovom slučaju na čelu s doktoricom Žaklin Balen koja je predsjednica Hrvatskog arheološkog društva, ravnateljica Arheološkog muzeja u Zagrebu, istaknuta međunarodna stručnjakinja za prapovijest. Ono što je vjerojatno slušateljima zanimljivo kolegica Balen vodi istraživanje Vučedola, kao našeg najpoznatijeg arheološkog lokaliteta općenito. Ona će doći i prezentirati neke mogućnosti korištenja arheologije a djeca će moći raditi s njom na keramici u smislu fotografiranja, crtanja, opisivanja. Doći će još kolega iz Zagreba i to većinom muzejskih pedagoga koji imaju iskustvo rada s djecom jer Arheološki muzej je prije tjedan dana imao vrlo zanimljivu izložbu „Nekad jednako sad“ u kojoj su djeca od 8-10 godina radila i postavljala izložbu s muzejskim pedagozima. Naravno naše mogućnosti nisu takve niti, imamo predmeta, niti možemo držati djecu 6-7 dana kako bi postavili izložbu, ali svakako upoznati djecu s elementima arheologije mi se čini jako važnim. Ove godine će tema biti prapovijest ono što se najmanje u školi obrađuje. Djeca će upoznati tko su bili kneževi iz Kaptola o kojima se puno priča, koji su to ljudi živjeli na Papuku u brončano doba, kad su bili prvi stanovnici Požeške kotline u neolitiku, po čemu to možemo znati, čime su se hranili, od čega su živjeli, u kakvim kućama su živjeli i u kakve grobove su se pokapali. Mislim da će se tu moći dati jedan dobar presjek jer prapovijest čine i piramide, Vučedolska golubica, Stonehenge i neke druge stvari. Mi naravno nemamo takve atraktivnosti ovdje osim možda Kaptolačkih knezova, ali i ovo što imamo je važno. Mi to radimo za onih 95% učenika koji se neće nikada baviti arheologijom kako bi i oni naučili nekakvu osnovu. Primjerice kada pronađu na svojoj oranici komade mozaika, nekakav novčić ili keramiku, da znaju kome to trebaju dati, odnosno da to trebaju odnijeti u najbliži muzej. To je dakle ideja, da se potakne ta priča o arheologiji, jer to je nešto što je naše i što moramo poštovati, kako i naše pretke koji su živjeli ovdje. Tako da od svega toga imamo ne samo korist u smislu znanosti nego i turizma. Nadam se da će učenici doći 30. i 31. siječnja. U petak popodne i u subotu cijeli dan bit će radionice. Mi ćemo osigurati sve potrebne materijale, najbolje predavače, zavrtjet ćemo tu priču i nadam se da će jednoga dana u kurikulumu arheologija biti kao izborni predmet i da će je učenici moći slušati u sklopu nastave. Na ljeto planiramo odvesti učenike na prava arheološka istraživanja i vjerujem da ćemo to izrealizirati.

Povijesno društvo organizira zapravo jako puno zbivanja, nije samo Zimska škola arheologije ono što vi planirate napraviti ove godine?

To je nekakav početak našeg programa, slijedi Festival znanosti u travnju, usuđujem se reći sa 100 sati programa i preko 50 partnerskih organizacija, zatim Srednjovjekovni sajam, Ljetna škola povijesti te vjerojatno naš časopis te u drugom dijelu godine vjerojatno i simpozij posvećen Ivanu Švearu, budući da je 230 godina od njegovog rođenja i prošlosti Pleterničkog kraja.
Imamo dvije zanimljivosti za ovu godinu, prva je Clio fest, to je festival povijesti koji se održava u Zagrebu u svibnju, jedan dan će biti u Požegi, dobili smo potvrdu od organizatora tako da će biti posvećen povijesti isključivo ovdje. Druga stvar je Ljetna tvornica znanosti, nadam se da ćemo i to uspjeti realizirati preko ljetnih praznika gdje će doći mentori iz cijele Hrvatske, ne samo iz povijesti nego iz svih predmeta i mislim da je to jedna dobra priča, jer Požega postaje slavonska Atena, jer Požega ima 8 tjedna programa povezanih sa znanosti u cijeloj godini, što je prema mom mišljenju jedna respektabilna brojka.