Ravnopravni i sretni

29.01.2015.

I u narednom razdoblju pripremamo zanimljive priče o ravnopravnosti spolova i tako pokušavamo razbiti  predrasude koji su još uvijek prisutne u našoj sredini u pogledu muško – ženskih odnosa, muško – ženskih zanimanja, zastupljenosti žena u politici i važnijim funkcijama u društvu. Pokušat ćemo i u novoj sezoni donijeti priče s muškarcima koji su uspješni u tzv. ženskim poslovima i obratno. Razgovarat ćemo i s relevantnim sugovornicima, čijim životnim primjerima i netipičnim pričama za ovu sredinu rušimo stereotipe i ublažavamo jaz koji je prisutan među spolovima. Ako imate neku svoju ili priču Vašeg člana obitelji, susjeda, prijatelja ili nekog drugog, slobodno nam se javite na vijesti@rva.hr,bit ćete nam dragi gosti.

Početkom prosinca prošle godine održana je šesta koordinacija županijskih povjerenstava za ravnopravnost spolova u organizaciji Ureda za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske. Na koordinaciji su bili nazočni predstavnici povjerenstva Požeško-slavonske županije, gospođa Iva Šnajder predsjednica povjerenstva i gospođa Željka Vučković Spajić, koordinatorica ispred ureda državne uprave. Bila je to idealna prilika da porazgovaramo upravo na tu temu. s gospođim  Ivim Šnajder, predsjednicom županijskog povjerenstva za ravnopravnost spolova. Doneseni su brojni zaključci, predali ste izvješće o radu u prošloj godini, izrađenu su smjernice za 2015. Raspravljalo se o mnogim tema vezanim uz ravnopravnost spolova?

Na šestoj koordinaciji županijskih povjerenstava koja je održana 5. prosinca 2014. godine u Zagrebu, predstavnice 16 županijskih povjerenstava od ukupno 19 koji su za sada formirani iznijeli su izvješće za razdoblje od 2011. do 2014., dakle o svim akcijama koje su poduzete na njihovim područjima. Tako sam i ja iznijela izvješće za našu županiju. Osim tih izvještaja, dogovorili smo što bi to bilo osnovno i ključno za razdoblje koje je pred nama, a prije svega usvajanje novih akcijskih planova za rad županijskih povjerenstava. Pred nama je dakle usvajanje novog akcijskog plana za koji je preporuka da bude minimalno trogodišnji, a poželjno bi bilo petogodišnji. Takvo dugo razdoblje je preporučljivo iz razloga da se postigne jedan kontinuitet na terenu u akcijama koje se provode kako bi ravnopravnost što više zaživjela, kako ne bi bila samo sporadična aktivnost koja se odvija jedne godine, nego da traje u kontinuitetu kako bi se žene osvijestile i što bolje uključile u te aktivnosti te kako bi se participacija žena, prije svega u političkom životu, a onda i u svim drugim društvenim zbivanjima podigla na jednu zadovoljavajuću razinu.

Imamo sjajno napisan zakon o ravnopravnosti spolova. Što je zaključeno na sastanku provode li se ti zakoni zaista u praksi ili je on samo mrtvo slovo na papiru?

Moram reći, nažalost, kad smo bili na petoj koordinaciji koja je održana u Šibeniku, svjedočili smo su tumačenju zakona o zastupljenosti žena na izbornim listama za lokalne izbore koji su se tada spremali i ostali smo zgroženi tumačenjem zakona kako udio žena u tim izborima ne mora biti 40% kako zakon propisuje. Nadamo da će to na ovim parlamentarnim izborima biti ispunjeno i da će one stranke koje ne ispoštuju taj postotak biti propisno kažnjene novčanom kaznom koju zakon propisuje, a sredstva od tih kazni bit će uplaćena za financiranje sigurnih kuća u koje se smještaju žene žrtve obiteljskog nasilja. Na području naše županije nažalost takva kuću još ne postoji, što ne znači da u našoj sredini nema žena koje su žrtve obiteljskog nasilja i ne znači da nemamo potrebu za takvom kućom. Međutim ta kuća iziskuje znatna financijska sredstva i zaista samo najbogatije sredine si to mogu trenutno priuštiti.

Jedan od zaključaka koji je donesen na sastanku je i taj da županijska povjerenstva za ravnopravnost spolova trebaju provoditi aktivnosti za poticanje i osnivanje gradskih odnosno općinskih povjerenstava. Što to zapravo znači? Kako će to izgledati?

To znači da bi županijsko povjerenstvo u bližoj budućnosti trebalo biti samo koordinacijsko tijelo, a prave aktivnosti se događati tamo gdje žene jesu. To znači u općinama i gradovima. Dakle, sve lokalne zajednice bi trebale imati svoja povjerenstva, a akcije bi se koordinirale da ne bi došlo do preklapanja. Primjerice ako obilježavamo Dan seoske žene onda ćemo to obilježiti u jednoj općini, to ne znači da druge ne mogu imati neku drugu aktivnost, nego da ključna aktivnost bude u jednom mjestu. Osnovni cilj svih aktivnosti je osvješćivanje šire društvene zajednice, a prije svega žena. Poražavajući rezultati su kad govorimo o nasilju, poglavito o obiteljskom nasilju. Statistike govore da žene godinama trpe obiteljsko nasilje i tek kada djeca odrastu, ekonomski se osamostale, žene progovaraju o torturi koju trpe više od pola svoga života. Isto tako, cilj je osvijestiti i mlade djevojke, da one za sebe i svoj spol zahtijevaju, zaista ravnopravnost, dakle da ne pristaju na ništa manje, već biti ravnopravne članice ovog društva. Mislim da ravnopravnost dolazi prije svega uključivanjem svake od nas u segmente života koji nas okružuje. Nema ravnopravnosti na određenom mjestu. Ravnopravnost treba biti u obitelji, na radnom mjestu ali se ona ne odnosi isključivo na ravnopravnost žena. Moram naglasiti da ima sredina, radnih organizacija i ustanova, gdje je muški rod podzastupljen. Kad govorimo o ravnopravnosti, govorimo da i oni trebaju biti ravnopravni. Mogu reći iz iskustva, malo je onih koji traže posao i pri tome se pozivaju na Zakon o ravnopravnosti spolova, a možda imaju to pravo. Ako se netko zapošljava u javnoj državnoj ustanovi gdje je jedan rod podzastupljen, dovoljno je pozvati se na zakon o ravnopravnosti spolova. Drugim riječima ako negdje ima manje žena, a vi ste žena automatski imate prednost, isto vrijedi i za muškarce. Zakon je zaista dobar, samo ga treba u praksi provesti.

Gospođo Šnajder govorili smo o ženama u politici. Parlamentarni izbori su krajem ove godine i stalno ponavljamo kako 40% žena treba biti na kandidacijskim listama. Možda to doista tako i bude, no one su uvijek negdje pri dnu tek da se zadovolji forma. Što će se napraviti po tom pitanju kako bi stvari doista došle na onu razinu na kojoj trebaju biti. Činjenica je da je unatoč svim naporima još uvijek jako malo žena u politici, posebice na lokalnoj razini?

Ono što mi možemo napraviti je apelirati na političke stranke da na kandidacijskim listama uvrste 40% žena, ali ne tako da ih uvrste na zadnja mjesta, nego po sistemu zatvarača, muškarac-žena, a onda će glasači davanjem povjerenja određenoj kandidacijskoj listi utjecati koliki broj žena će zaista ući. Mi možemo jedino predlagati i apelirati na žene koje će kao glasačice izaći na izbore, da to prepoznaju pa da svoj glas daju onima koji će to zaista i poštivati. Nema zakonski obvezujućeg članka koji izričito kaže da to mora biti tako. Iza nas su predsjednički izbori, dobili smo predsjednicu. Imamo gospođu Merkel, znamo kako odgovornu i važnu ulogu ona igra, evo sad i u našim životima budući da smo članica Europske unije, prema tome mi ne možemo reći da žene nisu sposobne, ali možemo reći da ženama nije data prilika. Isto tako moramo reći da žene u nekim slučajevima ne žele ni prihvatiti priliku budući da je to vrlo stresan posao pa se često odlučuju za liniju manjeg otpora i kažu ne. Međutim nitko ovaj svijet neće promijeniti ako ga sami ne počnemo mijenjati.

Danas u svijetu predsjednicu ima devet zemalja, a od sredine veljače službeno će im se pridružiti i Hrvatska. Dobili smo i mi svoju predsjednicu. Novoizabrana predsjednica zbog svog spola već se u predizbornoj kampanji suočavala s problemom seksizma te joj je to bio možda bio i dodatan uteg u predsjedničkoj utrci. A na žalost takve stvari događaju se i dalje i bit će ih još. To je možda i on o što najviše koči žene da se krenu baviti politikom . Dakle sama činjenica da smo žene i da nas muške kolege ne gledaju kao sebi ravnopravne ?

Ja ću ponoviti ono što često volim reći, to je meni ispod svakog nivoa. Zaista to ček ne mogu ni komentirati. Ono što možemo kao žene i majke, odgajati našu djecu u tom duhu da zaista cijene svakoga i da zaista nikoga ne podcjenjuju, jer to je ispod svake ljudske razine.

Još jedan zaključak šeste koordinacije u kojemu se pozivaju nadležna tijela, da se pokrenu zakonske mjere za etabliranje sporta kao mjesta sigurnog od nasilja, a jedinice lokalne i područne samouprave bi trebale poduzeti mjere za povećanje dostupnosti i promociju sportskih aktivnosti za djevojčice u okviru dodatnih programa. Znači li to da je malo žena u sportu?

Moram priznati da su predstavnice velikih sredina iznosile slučajeve gdje su recimo sportski tereni koji su dodijeljeni ženskim klubovima, lošije održavani i da su te podloge nekvalitetnije. Mi u malim sredinama imamo malo sportskih terena, što je i dobro i loše. Dakle, loše je jer je malo termina. A koliko ja znam, kod nas nema muških i ženskih terena, prema tome kod nas je taj problem ne postoji. No moram reći da sam slušajući predstavnice iz velikih sredina ostala začuđena činjenicom da netko jedan teren koji nije održavan godinama dodijeli ženskom sportskom klubu, dok one bolje opremljene i uređene obavezno dodijeli muškom. Ponavljam to se odnosi na veće sredine u Hrvatskoj, a mi na sreću nismo među njima.

Za kraj gospođo Šnajder poruka ženama ali i muškarcima da se aktiviramo zajedno i pokušamo doista biti ravnopravni i sretni?

Poziv slušateljima da razmisle prije svega o ravnopravnosti u vlastitim domovima, na vlastitim radnim mjestima. Dakle kao se odnosimo jedni prema drugima u obitelji, na radnom mjestu. Budimo ravnopravni da bi nam ovaj svijet bio ljepši, a isto tako da bi ljepši svijet ostavili našoj djeci i budućim naraštajima. Mi ćemo u ožujku kao povjerenstvo organizirati jednu tribinu, u u Gimnaziji, upravo s ciljem osvješćivanja ravnopravnosti. Pozvat ćemo gošće političarke, žene koje su aktivne u političkom životu kako bi naše mlade sugrađanke potaknule na razmišljanje o bavljenju političkim aktivnostima, uključivanjima u rad stranaka, a sve u svrhu poticanja što veće izlaznosti žena na predstojećim parlamentarnim izborima. Nadam se da će i političke stranke čuti naš poziv da na te kandidacijske liste zaista i uvrste 40% žena.