Školsko zvono

20.02.2015.

Sredinom studenog prošle godine učenici Tehničke škole Požega bili su na mobilnosti u Italiji održane u sklopu projekta Our City from Your Eyes. Bio je to uzvratni posjet talijanskim kolegama koji su u Požegi bili u svibnju. Domaćini su im pripremili niz aktivnosti kako bi upoznali njihovu školu, grad i pokrajinu, naučili ponešto o bogatoj kulturnoj i povijesnoj baštini tog dijela Italije. Kako im je bilo i kakve je dojmove ostavila Italija na njih doznali smo u razgovoru s učenicima Anamarijom Bošnjak, Karlom Mandićem i Lukom Zeljkom, te njihovom profesoricom engleskog jezika Kristinom Šćiran.

Profesorice Šćiran kako i kada je krenula cijela priča oko ovog projekta mobilnosti u Italiji ?

Zapravo sve je počelo 2013. godine kada smo preko službene stranice E-twining pronašli partnere za naš projekt. Kolega je bio na pripremnom posjetu gdje je više manje sve do detalja dogovoreno kako će projekt izgledati i kakav će biti tijek projekta. Nakon toga smo se prijavili za natječaj i Agencija za mobilnost je odobrila naš projekt s 23.000 eura od kojih smo 80% odmah dobili, a 20% dobivamo nakon što projekt bude realiziran do kraja.

O kakvom projektu je riječi tko sve sudjeluje u njemu i koji je njegov cilj?

To je bilateralni projekt preko Comeniusa, znači riječ je o opće obrazovnim predmetima. Najviše oko svega je potegnuo kolega Hrvoje Mikolčević koji je od samog početka u projektu i koji je odradio cijeli službeni administrativni dio s tim da je 2013.g u početnoj fazi projekta sudjelovao i kolega Goran Grgić. Tu su još kolegice Marija Bošnjak, profesorica matematike i profesorica geografije i njemačkog jezika Žana Glavočević te dvadesetoro učenika naše škole. Moram naglasiti da smo kod odabira učenika birali najbolje učenike s jako dobrim znanjem engleskog jezika. Cilj projekta je da učenici upoznaju talijansku kulturu, običaje, povijest, naslijeđe, odnosno njihovu tradiciju, a između ostalog i da poboljšaju svoje komunikacijske vještine na engleskom jeziku, koji je bio službeni jezik projekta. Naravno da su uz sve ovo naučili i talijanski jezik jer smo imali i satove talijanskog jezika, tako da smo ponešto i naučili.

Kako se odvija cijeli projekt koliko znam riječ je isključivo o dvije škole, u ovom slučaju hrvatske i talijanske?

Tako je. Projekt se odvija između talijanske škole “Fermi – Nervi” iz Barlette i Tehničke škole u Požegi, dakle to je bilateralni projekt u kojem sudjeluju isključivo dvije škole s učenicima, a uvjet je da u projekt bude uključeno minimalno 20 učenika.

Talijanske kolege u posjetu su Vam bile u svibnju ako se ne varam?

To je bilo u svibnju 2014. godine, 20 talijanskih učenika i četvero kolega nastavnika su bili ovdje u posjeti. Bilo je odlično, naša djeca su zaista bila zadovoljna. Imali smo radionice u našoj školi i naravno učenje hrvatskog jezika. Vodili smo ih u Kutjevo, na Jankovac, bili su na upoznavanju naše škole, prezentacija koje su učenici držali na engleskom jeziku o hrvatskoj, slavonskoj i požeškoj tradiciji te o hrvatskoj kulturi, običajima i najpoznatijim požeškim umjetnicima i poznatim ljudima iz grada Požege.

Gosti su također sudjelovali i u nastavi s učenicima tehničke škole kako je to bilo organizirano?

Tako je, sudjelovali su na satovima engleskog jezika, matematike, hrvatskog jezika i informatike s tim da smo zbog njih prilagodili svu nastavu i održali ju na engleskom jeziku. Tu isto moram pohvaliti kolege iz naše škole koji su pristali i bili spremni na suradnju, oni su nam poklonili taj jedan sat i odradili sve na engleskom jeziku, naravno moramo zahvaliti i ravnatelju što nam je odobren projekt jer škola mora pristati na projekt. Sve je prošlo odlično i djeca su jako zadovoljna.

Gdje su bili smješteni naši učenici u Italiji je li to bilo u obiteljima ili ste ipak imali neki organizirani smještaj?

Prvotno je bilo planirano da učenici budu smješteni po obiteljima tako da iz prve ruke vide kako izgleda život u jednoj talijanskoj obitelji, a time i puno bolje nauče talijanski jezik odnosno i engleski jer je on bio službeni, ali došlo je do malih problema tako da smo na kraju bili smješteni u hotel, kao i oni kada su bili ovdje. Iako smatram da bi bilo puno bolje da su djeca bila smještena po obiteljima.

Koliko traje projekt i hoće li biti još uzvratnih posjeta?

Bilo je zapravo planirano da mi u listopadu 2013. krenemo u Italiju, naša mobilnost trebala je biti prva, no opet zbog problema s talijanske strane to je odgođeno tako da su Talijani prvi došli ovdje u svibnju, a mi krenuli tek u studenom prošle godine. Ime projekta je „Our City from Your Eyes“ i on traje dvije godine, od 2013. do lipnja 2015. Posjeta više neće biti, ono što sad planiramo i ono što moramo odraditi do lipnja je diseminacija projekta, odnosno održat ćemo još i predstavljanja našeg projekta na županijskim stručnim aktivima i naravno u našoj školi gdje ćemo prirediti jednu izložbu slika gdje smo bili, opis mjesta i dojmova naših učenika, a u planu su nam još neke izložbe kako bi do kraja predstavili naš projekt i prenijeli Požegi i Požežanima sve što smo naučili i dojmove koje smo donijeli iz Italije.

Je li talijanske škole “Fermi – Nervi” iz Barlette srodna tehničkoj školi?

Je. Njihova škola je zapravo podijeljena na tri područja. To su ekonomska škola, tehnička škola i graditeljska odnosno nešto kao naša obrtnička škola. Imamo slična zanimanja s tim da je njihova škola malo razvijenija što se tiče zanimanja , oni aviotehničare i zubne tehničare. Riječ je zapravo o jednom srednjoškolskom centru s tri škole i 2000 učenika.

Kako ste zadovoljni posjetom i kako su se naši učenici snašli u cijeloj priči?

Jako smo zadovoljni i odmah moram reći da smo jako zadovoljni s našim učenicima. Zaista su izvrsno reagirali i bili su odlični, a kao nastavnik engleskog jezika moram pohvaliti njihove jezične vještine i znanja. Stvarno su bili odlični. Između ostalog prilikom boravka u Italiji posjetili smo i samu školu. Što se opremljenosti tiče, puno su napredniji od nas. Ono što sam ja uočila je njihov laboratorij engleskog jezika gdje je za svakog učenika predviđeno računalo, slušalice, mikrofon. Tehnologija je puno više zastupljena u nastavi, a opremljenost kabineta iz elektronike, elektrotehnike kemije je vrlo dobra. Po tom pitanju su doista ispred nas ali zato su naši učenici po disciplini puno bolji od talijanskih učenika.

Koliko su ovakvi projekti značajni za same učenike?

Zapravo, shvatili smo da su nam najbitniji naši učenici i da putem ovih projekata njima otvaramo vrata europske budućnosti kojoj svi težimo. U suradnji s cijelim nastavničkim vijećem zapravo pokušavamo unaprijediti nastavu i sredstva za rad u onoj mjeri u kojoj je to kod nas moguće. Želja nam je da učenici nakon završetka srednje škole i polaska na fakultet znaju kako izgledaju strojevi, i tehnologija i što ih zapravo očekuje u budućnosti.

Koliko Vama profesorima sve skupa znači?

Zapravo jako puno i nama širi vidike i mi se isto, kao i učenici susrećemo s novim kulturama, narodima, novom gastronomijom. I nama se zapravo otvaraju vidici u tu europsku budućnost, jer smo dio Europske unije i mislim da moramo napredovati i isto kao učenici cijeli život učiti i usavršavati se a ovakvi projektu su izvrsni za to.

Pretpostavljam da i jako puno posla treba odraditi zas jedan kvalitetan projekt kao što je ovaj u kojemu vi sudjelujete.

Da. Imamo još jako puno posla do kraja projekta i s obzirom na to da su naši učenici izvrsni to ćemo bez problema odraditi u suradnji s njima. U lipnju 2015. godine, projekt će biti gotov. Tada nam zapravo slijedi onaj dio u kojemu ćemo doznati jesu li su ciljevi projekta ostvareni, je li projekt uspješno izveden. Mislim da smo uspjeli i da neće biti nikakvih problema tako da će sve biti odrađeno do lipnja 2015.

Kako god sve izgledalo jednostavno pretpostavljam da ste jako puno radili i jako puno slobodnog vremena uložili u sve i Vi i učenici?

Ovi projekti iziskuju jako puno slobodnog vremena i opet moram pohvaliti kolegu Mikolćevića koji je kao voditelj projekta, odradio jedan veliki dio posla, naravno i kolegice Bošnjak i Glavočević. Naša koja su marljivo radila i pripremala se za projekt od samog početka. Odradili smo velike pripreme od povijest Italije i starog Rima, učili smo talijanski i dr.

Kako Vam je se svidjela Italija, kao zemlja, običaji, tradicija, gastronomija?

S obzirom na to da sam ja s mora, meni je zapravo u Italiji sve odgovaralo, od sunca, mora, topline, ali najviše su me se dojmili Pompei, zaista jedan prekrasan arheološki lokalitet i sretni smo što smo uopće dobili mogućnost posjetiti Pompeje. Dvije trećine je do sada iskopano. Još jedna trećina ostala s , crkvom i nekoliko kuća koje se ne mogu iskopati. Dva ili tri metra se moralo kopati ispod zemlje da bi se došlo do Pompeja, s tim da je još jedan grad potpuno pod zemljom blizu Napulja. Naravno i Napulj i talijanski vozači, to je zaista nešto nezaboravno iskustvo.

Anamarija Bošnjak maturantica je Tehničke škole Požega i jedna među rijetkim djevojkama koje su se odlučile upisati tehničku školu pa ću te odmah na početku pitati što je tebe motiviralo da upišeš baš ovu školu?

Pa zapravo fizika me najviše zanimala, onda je tu došla i struja pa me sve povuklo, i odlučila sam se za Tehničku školu.

Anamarija kakvi su tvoji dojmovi sa sudjelovanja u ovom projektu

Meni je bilo odlično, nastavila sam prijateljstvo sa svojim talijanskim kolegama koji su sudjelovali u projektu. Italija je predivna, vidjeli smo puno znamenitosti. Naučili smo dosta o njihovoj kulturi, nešto talijanskog jezika i stvarno je bilo odlično. Jedno prekrasno iskustvo.

Što je tebe najviše impresioniralo svi spominju Pompeje?

Da, stvarno su odlični ostaci tog starog grada. Postoji još jedan dio grada koji ne mogu iskopati jer je neka nova građevina krajem 19 st. nastala iznad, tako da je priča o Pompejima stvarno odlična. Ono što me je najviše fasciniralo je mali grad Trani koji ima oko 50 000 stanovnika i poznat je po svojoj židovskoj četvrti. To mi je isto bilo baš upečatljivo.

Što ste još obišli?

Bili smo u Bariju, zapravo to je bio neplanirani posjet, ali nama se svidjelo i na kraju je ispalo super. Bili smo 8 dana baš u Italiji i dva dana puta koji smo imali tamo i nazad. Puno smo naučili, puno doživjeli i imamo jednu lijepu uspomenu za cijeli život.

Kako ti se svidjelo u talijanskoj školi?

Škola je stvarno izvrsna, ima puno računala, rade u drugačijim programima, opremljeniji su i sam sustav školovanja je puno bolji nego kod nas tako da me se to baš dojmilo. Naučili smo puno o novoj kulturi, slušali smo i o povijesti dok smo obilazili dvorce, crkve i katedralu, tako da smo dosta naučili o cijeloj toj pokrajini.

Karlo Mandić maturant je Tehničke škole Požega i sudionik mobilnosti u Italiju koji je s nama također podijelio svoje dojmove i iskustva?

Meni je to bilo jedno divno iskustvo. Jednostavno prelijepo za vidjeti, za upoznati nove ljude. Stječeš nova poznanstva, širiš svoje vidike. Svaki dan je bio ispunjen razgledavanjem znamenitosti i ljepota Italije. Išli smo gledati dvorac Fridriha II., jedan dan smo išli na Pompeje. Bili smo u Napoliju i proputovali smo zapravo cijelu jednu regiju. Bilo je prelijepo.

Što se tebe najviše dojmilo od svih znamenitosti Italije koje ste imali prilike vidjeti

Najjači dojam na mene su ostavili Pompeji, grad koji je izgorio od vulkana. Imali smo cijeli dan za obilazak. Sve je bilo fantastično od ljudi i životinja koji su tamo živjeli, načina izgradnje gradova u to doba i sve ostalo. Prelijepo je bilo i to mi je baš lijepa uspomena.

Kakvi su Talijani domaćini?

Moram priznati da su dosta slični nama Slavoncima, što se tiče gostoprimstva i dosta su pričljivi. Žele se družiti, pristupačni su i stvarno nemam zamjerke za Talijane, stvarno su ok.

Luka Zeljko također je sudionik projekta Our City from Your Eyes. Luka kako je tebi bilo, kako ti se svidjela nastava, škola, jezik kultura?

Nastava je bila jako zanimljiva, talijanski jezik nam se svima dopao. Shvatili da je talijanski puno teži od engleskog jezika. Nastava je dosta slična našoj, samo što oni imaju računala u doslovno svakoj učionici i za sve predmete. Slušali smo samo talijanski i bili smo kod profesora iz kemije koji nam je pokazao nekoliko eksperimenata. Mogu reći da je bilo dosta naporno, ali i jako zanimljivo. Svaki dan smo putovali, prijepodne smo išli u školu, popodne u Napoli, Bari i posjećivali dvorce, ali nije nam bilo teško i bilo je jako zanimljivo.

Kako učenici u Italiji obavljaju praksu?

On praksu obavljaju u sklopu škole, vidjeli smo laboratorij kemije koji je stvarno super opremljen, te laboratorij fizike, što me se jako dojmilo. A školska knjižnica im je stvarno izvanredna i ogromna.

Luka što ti je posebno ostalo u sjećanju s putovanja u Italiju?

Moram reći da su i na mene Pompeji ostavili snažan dojam. Stvarno je to nešto izvanredno i isplati se otići vidjeti. Isto tako u sjećanju mi je ostala spilja Castellana, koja je stara 90 milijuna godina. Hodali smo doslovno 80 metara ispod zemlje, negdje 2 km. To iskustvo jednostavno ostavlja bez daha.