Školsko zvono

6.3.2015.

Danas smo u Školskom zvonu ugostili ravnateljicu i nastavnice Osnovne škole Antuna Kanižlića. Ravnateljice Samardžija, Kanižlićeva škola radi na mnogim projektima, učenici su vrlo uspješni na brojnim natjecanjima. Može se reći da velik trud i rad ulažu i nastavnici i učenici što i pokazuju rezultati?

Moram reći da je bit tih projekata pojačano odgojno ozračje koje naša škola ima, a upravo to dovodi do uspješnosti u učenju, a kasnije, ja se nadam da će naši učenici moći biti aktivno uključeni u društveni život. Projekti zapravo polaze od prava djeteta na razvoj svih njegovih potencijala, jer pristup koji imamo ovdje su korelacija, integracija, racionalizacija, a u sve te projekte uključeni su učenici prema svome interesu . Mi kroz projekte tražimo da učenik sam vidi gdje je jak i onda pojačavamo taj njegov interes snage i sposobnosti. Tako on stječe samopouzdanje, planira i ovladava upravljanjem tih projekata. Jako nam je stalo da učenici budu aktivni sudionici i projekata, odnosno i subjekti projekata, a i subjekti procesa učenja. Ne idemo samo, kakva je već inače situacija u školi, tražiti tamo gdje je učenik slab, ono što učenik mora to mora, osnovna znanja se moraju zadovoljiti, ali projekti su upravo ono gdje učenik jača svoje snage i sposobnosti.

Znam da ste vi jedina škola koja provodi eksperimentalni program GOO, koji je vrlo dobro prihvaćen od strane učenika. Kakva su iskustva nastavnika koji rade na tom projektu?

Mi smo već prošle godine imali izbornu nastavu građanskog odgoja, ali to je na jedan način ukinuto da bi se pojavilo na drugi način, kroz provođenje eksperimentalne nastave građanskog odgoja. Tu su iskustva jako dobra jer imate jako puno učenika koji dobro percipiraju objektivnu stvarnost oko sebe i to povezuju sa svojim znanjima. Nekako to se opet nadovezuje na ono što sam govorila o projektima i oni to jako dobro mogu manifestirati. Sve te svoje sposobnosti kroz usmjerenja koja nudi građanski odgoj. On uz činjenično znanje i razumijevanje traži i provedbu znanja, dakle znati kako nešto napraviti, i daje im vrijednosna usmjerenja, dakle razumijevanje i prihvaćanje vrednota koje čine temelj aktivnog i odgovornog građanstva. Uz ovo bih spomenula i međupredmetni građanski odgoj koji ide od ove školske godine. Mislim da smo mi jako uspješni na tome jer opet radimo na sličan način, s tim da se od ove godine to može ocjenjivati. Dakle pod GOO u imeniku može biti ocjena iz građanskog odgoja.

Ono što je također zanimljivo, pokrenuli školsku zadrugu. O čemu se radi, koji je cilj te školske zadruge i što će se u njoj raditi?

Opet se sve svodi na isto, sve ono što smo i do sada radili, sve ono što smo pokrenuli sada će se naći u okviru školske zadruge kroz one programe koje voditelji zadruge stave. Isto tako sve ono što neki drugi učitelji žele raditi sa svojim učenicima može ići kroz školsku zadrugu. Najčešće su to konkretni proizvodi gdje oni moraju ispitivati tržište i gledati na koji način bi se to prodalo. Djelujemo u humanitarnim akcijama gdje su se takve stvari već prodavale, dakle mi kod djece tako razvijamo poduzetništvo, a to je najvažnije. Imamo kao izvannastavnu aktivnost poduzetništvo i mislim da je potpuno jasno da će i oni biti uključeni u rad školske zadruge.

Kako ste zadovoljni s uključenošću i zainteresiranošću učenika za sve te projekte koji se provode, a doista ih je. Koliko je to dobro za njih i koliko su oni spremni na suradnju u tim projektima?

Oni su jako spremni, ali ja bih naglasila da sam ja sretna što su spremni i učitelji. Njima ništa nije teško jer svaki taj projekta iziskuje jedan dodatni rad, jednu veliku energiju, jedno strpljenje, ali isto tako kao i kod djece jedno suradništvo. Surađujemo i s roditeljima, djeca surađuju i s djecom, učitelji surađuju s djecom. Naša škola je bila otvorena tijekom zimskih praznika, za sve učenike i napravili smo jedan mali pokus koji će možda biti još bolje realiziran zadnji dan škole na Otvoreni dan škole, a riječ je o obrnutoj školi gdje su djeca bili predavači, a učitelji samo njihovi pomagači.

Učenici jako puno sa svojim nastavnicima obilaze gradske institucije, poput muzeja, kazališta, knjižnice i to je jedan vid nastave izvan učionica kojim oni puno toga mogu naučiti?

Naravno to rade i sve druge gradske škole, ali opet bih se vratila na međupredmetnu nastavu građanskog odgoja i obrazovanja koja traži da se sve to evidentira kroz naše operativne planove. Ono što oni žele, je da bude pokrivena društvena, politička, ekološka, pravna, gospodarska i kulturološka dimenzija, a sve naše gradske institucije to nude. Nama je jako stalo da djeca sažive s lokalnom zajednicom, da vide gdje su mogućnosti, da se razvije lokalpatriotizam, ali isto tako i poduzetništvo u nadi naravno da će oni ostati ovdje i izgraditi ovaj naš kraj najbolje što mogu.

Ovaj tjedan održana je plesna manifestacija u kojoj je sudjelovala Kanižlićeva škola kao jedan od organizatora.

 Da. Ja sam izuzetno ponosna što su baš moje učiteljice Zdenka Matković i Katarina Omazić prihvatile se tog teškog i zahtjevnog posla jer je to prva smotra plesnog stvaralaštva Požeško-slavonske županije. Tu je jako puno djece koja su već uključena u plesne studije. Naime, riječ je o projektu gospođe Ilijane Lončar gdje smo mi uključeni i to je nama uvelike olakšalo situaciju, mada je posla bilo jako puno. Ono što je bit je da sva djeca koja plešu negdje u nekom plesnom studiju aktiviraju i motiviraju druge učenike.

Sudjelovali ste u projektu kao i sve gradske škole Petica za dvoje i tim povodom prošli tjedan bila je organizirana i jedna radionica „Kako biti uspješan roditelj“. Kakav je bio odaziv roditelja?

Odaziv je bio odličan i upravo na toj radionici sam shvatila koliko puno pomoći treba roditeljima. Ova naša individualna reagiranja u školi nisu dostatna, čak ni stručne službe koje daju sve od sebe. Na toj radionici sam vidjela silnu potrebu roditelja da razmjene svoja iskustva, jer problem je u tome, to sam ja isto prvi put shvatila, mi njima stalno preporučujemo neke već uhodane pedagoške standarde, ali ta su djeca drugačija. Njima treba više i to često vodi da su roditelji popustljivi, a ne bio trebali biti. Oni sami traže pomoć i način kako da što bolje pripreme svoje dijete za budući život, tako da je ovaj projekt stvarno hvale vrijedan i nadam se da će se nastaviti.

Nismo spomenuli još jednu stvar koja je značajna za Kanižlićevu školu, a to je Mala škola planinarstva. Znam da imate male planinare koji vrlo aktivno rade. U kojoj je fazi projekt?

Projekt „Ptice požeškog kraja“ je malo u stagnaciji, ali upravo je taj projekt pokrenuo naše planinare i mi danas u školi imamo četiri planinarke grupe. Jednu vodi čak i časna sestra Tea, jedna je u Vidovcima i još su dvije u višim razredima. Imali smo planinarsku školu. Mi ćemo s njima surađivati jače i na Papučkim jaglacima. isto tako projekt „Požega-zdravi grad“ za koji se nadam da će biti i ove godine. Tu smo sudjelovali i još ćemo sudjelovati sada pojačano kroz izvanučioničnu nastavu. Tijekom rujna kad je akcija Dan mobilnosti. Mi smo imali Dan šetnje, hodanja, planinarenja po Požeškoj gori i tamo se izvodila izvanučionična nastava. Kako su u to vrijeme bile velike kiše nismo mogli to izrealizirati pa se nadamo da ćemo uspjeti tijekom akcije „Požega- zdravi grad“. Moram napomenuti kako smo i prije dvije godine bili aktivno uključeni u tu akciju i nama je gost na tribini o zdravlju bio i danski ambasador. Bilo je to na engleskom jeziku, sudjelovale su sve požeške škole. Izuzetno smo ponosni na to kao i na naš projekt Maškare. Mi smo ih imali godinama, ali sad su se uključile i ostale škole. Zahvaljujem još jednom Turističkoj zajednici Grada Požege koja je to organizirala, bilo je to prvi put, bilo je i nekih propusta. Možda i u koncepciji nije sve bilo najbolje, ali sad kad su se udružile i druge škole i kad se napravila jedna zajednička raščlamba, ja sam gotovo sigurna da će sljedeća školska godina biti još značajnija što se maškara tiče.

Nastavnica hrvatskog jezika Valentina Čurčić ispričala nam je nešto o natjecanjima na kojima sudjeluju učenici Kanižlićeve škole i s kojih se vračaju s odličnim rezultatima.

Naša škola redovito sudjeluje na svim županijskim natjecanjima, učenici nam ostvaruju uistinu visoke rezultate. Tako i na ovim natjecanjima koja su do sada održana na županijskoj razini pokupili smo prva mjesta. Prvo natjecanje iz informatike u četiri kategorije, bila su tri prva i jedno drugo mjesto. Zatim, županijsko natjecanje iz fizike, županijska razina za osme razrede, prvo, drugo i treće mjesto osvojili su učenici naše škole. Iz geografije u kategoriji petih razreda drugo mjesto. Kategorija osmih razreda, drugo mjesto. Kategorija šestih razreda, treće mjesto. Zatim engleski jezik, prvo mjesto. Matematika, prvo i treće mjesto u kategoriji osmih razreda. Drugo mjesto u kategoriji petih razreda. Hrvatski jezik, prvo mjesto u kategoriji sedmih razreda. Preostala su nam još natjecanja iz povijesti i tehničke kulture pa se nadamo i tu izvrsnim rezultatima. Željela sam još spomenuti i naše sportaše, koji također u natjecanjima osvajaju izvrsne rezultate. Ove godine naše Sportsko školsko društvo „Sokolovac“ ide na državno natjecanje iz stolnog tenisa.

Vratimo se sad malo projektima. Rekli smo da se radi jako puno projekata. Teško ih je i nabrojati. Učenici su uključeni, dosta zainteresirani, spremni na suradnju. što se sve radilo i što će se sve raditi?

Tako je. Mi imamo predmetne mini projekte, međupredmetne i školske, dakle one velike koji su na razini cijele škole. Na početku školske godine prvi veći projekt nam je Europski dan jezika koji se obilježava svake godine i to vodi kolegica Dunja Šaro Vojvodić. Obično se uključimo mi jezičari, dakle nastavnici njemačkog i hrvatskog jezika i razredna nastava. Kroz razne aktivnosti nastojimo na nastavi uklopiti i taj projekt u ono što u programu radimo uz razne radionice, igraonice… Na kraju to sve uobličimo i pokažemo na tribini koju imamo u školskoj knjižnici. Ove godine naša škola se uključila u projekt Eno projekt. To je projekt okoliš online, čiji je cilj zasaditi 100 milijuna stabala za mir u svijetu i za biološku raznolikost. Tako je područna škola Vidovci 21. rujna posadila prvo stablo, drugo stablo ćemo posaditi 22. svibnja kada se obilježava Dan biološke raznolikosti. Zatim smo imali projekt „Zaštitimo ugrožene životinje“, povodom Dana zaštite životinja, 4. listopada. To je jedan projekt koji je iz hrvatskog jezika, prirode i biologije. Zatim redovito obilježavamo Dane kruha i zahvalnosti za plodove zemlje. Prije dvije-tri godine su samo niži razredi obilježavali taj dan, a u zadnje vrijeme priključili su se i viši razredi tako da imamo i blagoslov kruha. S učenicima radimo radionice a realiziramo i projekt pod nazivom „Sretan dan“. Sve ono što mame, bake, djeca ispeku i donesu u školu i što nam ostane nakon što zajednički blagujemo, učenici pakuju i s lijepim porukama dijele to sugrađanima. Sljedeći veći projekt je projekt „Sjećanje na Vukovar“, gospođe Klaudije Gašpar. To je nama vrlo važan projekt koji smo oduvijek obilježavali, ali smo to sada digli na jednu veću razinu. Rade se radionice, predavanja i tribina na kojoj se sve to prikaže. Ove godine je to dignuto na županijsku razinu pa su na predavanje koje je održano u Gimnaziji u Požegi bili pozvani učenici drugih osnovnih i srednjih škola. Zatim imamo Božićni sajam na kojem učenici prodaju svoje rukotvorine i domaće kolače. Dakle, to je sajam humanitarnog karaktera i sav novac što se zaradi, podijeli se učenicima slabijeg imovinskog statusa koji idu na našu školu. Obično im subvencioniramo dio cijene za izlet ili za nekakav školski pribor ili materijal. Zatim imamo još jednu veliku humanitarnu akciju u prosincu „Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav “koju vodimo nastavnica Nevena Papak i ja. To je akcija u kojoj djeca donose kućanske potrepštine, zatim pakujemo pakete i odnosimo u obitelji naše djece koji zaista žive u teškim socijalnim prilikama. To je akcija koja uistinu nailazi na velik odaziv i stvarno su i djeca kada donesu i oni koji prime te pakete jako sretni. Ove smo godine imali jedan projekt tijekom praznika „Učenici kao učitelji“, koji se pokazao vrlo uspješan. Učenici su preuzeli ulogu učitelja, napravili su niz radionica, predavanja, kvizova, igara koje su oni vodili i koje su drugi učenici došli poslušati, pogledati, i sudjelovati. Bili su jako zadovoljni, bilo je tu i vjeronaučnog kviza i dramskih radionica, lektirnog kviza, predavanja o arheologiji, povijesnih tema, bioloških tema, uistinu širok raspon. Zatim veliki važan projekt je „Holokaust“, dakle obilježavamo Dan sjećanja na žrtve Holokausta. Taj projekt vodi nastavnica Josipa Valentić kroz, obradu nastavnih jedinica i kroz radionice. Učenici stječu saznanja o Holokaustu, želimo da postanu svjesni da se takvo što više nikada ne smije dogoditi. Zatim veliki projekt koji iziskuje najviše vremena je „Maskenbal“ koji vodi nastavnica Biljana Marković. Ove godine smo odradili treći maskenbal u kojemu su sudjelovali svi učenici i svi učitelji naše škole i koji je ove godine prerastao u gradski, budući da je naša škola u suradnji s Turističkom zajednicom Grada Požege bila jedan od suorganizatora toga maskenbala. Tema je ove godine bila Hrvatska, svaki razred je predstavljao Hrvatsku s nekakvim obilježjem i bilo je uistinu bogato, zanimljivo i veselo. Novi projekt od ove godine nam je „Valentinovo“. Tu učenici uglavnom pišu čestitke, poruke, ljubavne pjesme, čitamo ljubavne pjesme. Redovito imamo ljubavnu poštu. Učenici pišu jedni drugima čestitke, Uglavnom jako su sretni kad to dobiju. Uključili smo se u jedan međunarodni projekt razmjene valentinovskih čestitki i upravo sad to završavamo. Imali smo valentinovski ples, natječaj za najbolje napravljeno valentinovsko srce, dakle niz nekakvih aktivnosti koje ćemo razvijati i dalje. Održana je i prva smotra plesa Požeško-slavonske županije kojoj je naša škola bila domaćin i organizator i zove se „Prvi korak“. Zatim veliki projekt humanitarnog karaktera, projekt „Marijini obroci“ koji vodi vjeroučiteljica Anamarija Biršić Glibo. To je projekt na koji se iznenađujuće dobro odazivaju i roditelji i djeca i koji uistinu postiže jako velike rezultate. Tu se prikuplja novac za organizaciju Marijini obroci kojoj je cilj nahraniti što više gladne djece u svijetu. Od onog iznosa koji se uplati više od 90% ide direktno za hranu, mali postotak možda 5 do 6% za promidžbeni materijal. Većina novca završi tamo gdje je to zaista potrebno i za sad se putem Marijinih obroka hrani gotovo milijun djece u svijetu. Tu se uvijek skupi veliki iznos novca, a sav novac bude uplaćen. Novac prikupljamo na humanitarnom sajmu rabljenih stvari. Učenici i roditelji donesu rabljene stvari i to se jako dobro proda. Imamo i donatore Orljavu i Slogu. Za kraj školske godine radimo projekt „Otvorenih vrata“. Možda to ljudima neće zvučati kao projekt, ali nama jest jer je vrlo teško organizirati i djecu, sve razrede, budući da smo škola koja nema puno prostora, koja radi u dvije smjene. Obično su do sada nastavnici vodili radionice za učenike, a ove godine ćemo napraviti nešto drugačije. Zamijenit ćemo uloge, učenici će biti ti koji će biti voditelji, a mi učitelji ćemo biti ti koji će sjediti i raditi ono što nam oni narede. S nestrpljenjem ga očekujemo i sad ćemo krenuti u realizaciju, da to dobro pripremimo, pa ćemo vidjeti kako će to izgledati. Ja vjerujem da će biti jako zanimljivo i njima i nama. Njima pogotovo.

Za kraj ostavili smo jedan od zanimljivijih projekata koji je zapravo pobudio najviše zanimanja učenika, a to je projekt „E-twining“ čija je voditeljica gospođa Ana Pejković, nastavnica geografije. Gospođo Pejković, kako je krenuo projekt, kad je krenuo, što ste sve radili i što je sve pred vama?

E-twining je zapravo zajednica škola u Europi koja nudi platformu za odgojno-obrazovne djelatnike u Europskim državama. Temeljna zamisao E-twininga je da europske škole putem interneta komuniciraju, surađuju, dijele razno razne sadržaje, uče jedni od drugih, surađuju i međusobno razmjenjuju iskustvo u brojnim projektima i ona je naime besplatna i namijenjena je svim zaposlenima u školama, i učenicima i nastavnicima čak i knjižničarima, pedagozima i ravnateljima. Meni je osobno drago što smo mi pokrenuli to u našoj školi. Negdje početkom ove godine ja sam prvi put čula za tu besplatnu platformu i jako sam zadovoljna s našim projektima, a i vidjela sam po učenicima da se raduju svakoj novoj suradnji na ovom projektu. Najprije smo se uključili u projekte drugih škola. Znači diljem Europe možete naći i odabrati učenike koji odgovaraju uzrastu koji su vaši učenici i započeti suradnju prema već predloženim projektima. Mi smo se odlučili povodom Božića, za projekt „Christmas cards“. Naime taj projekt su započele kolegice iz Nizozemske i Italije i mi smo bili jedina škola iz Hrvatske uz još neke škole iz Italije, Poljske, Nizozemske, Češke i iz Portugala koje su sudjelovale u tome. Cilj je bio da razmjenjujemo božićne čestitke. Svi su učenici imali isti zadatak, napraviti jednu božićnu čestitku i to na prednjoj strani nacrtati motive Božića, a onda na poleđini na engleskom jeziku napisati kako se tradicionalno obilježava Božić i na kraju svatko jednu božićnu poruku na svom jeziku. Interes je bio dosta velik tako da je u našoj školi bilo uključeno 40 učenika. Jednima je više išlo crtanje, drugima engleski jezik pa su oni međusobno i surađivali. Tako su naši učenici napravili 30 kompleta po 5 čestitki koje su otišle u 5 država, odnosno u 5 osnovnih škola. Za uzvrat smo i mi dobili povratne čestitke, iz dvije škole iz Italije, iz Nizozemske, iz Portugala, Češke i Poljske. Napravili smo onda jednu malu prezentaciju, naime mi smo u tim čestitkama poslali jedan mali video gdje smo posnimili naš grad u lijepom Božićnom ozračju, našu školu i učenike te smo to poslali s našim čestitkama. Isto smo to mogli vidjeti od drugih, druge škole su se potrudile nama uzvratno poslati nekoliko snimaka o svojoj školi, o svom mjestu te smo tako i mi upoznali i gradove diljem Europe. Naši su učenici malo i proučili od kuda mi te čestitke dobivamo, i koja su to mjesta. Napravili smo kartu Europe gdje smo označili ta mjesta, budući da sam ja geograf pa je i ta komponenta bila uključena. E-twining je na 26 jezika i Hrvatska je jezik Europske unije, međutim za razmjenu svakako je neophodan engleski jezik pa u su s nastavnicom engleskog jezika djeca vježbala. Bili su jako zadovoljni kad su vidjeli da su oni to savršeno napravili. Drugi projekt je bio Christmas songs u kojem je sudjelovalo 12 zemalja, a željelo se pokazati kako se u njihovoj školi obilježava Božić. Onda smo stavili naše božićne čestitke i naš Božićni sajam i razno razne božićne suvenire koje smo radili i to poslali u jednom videu. Vidjeli smo kako to rade druge škole. Imaju male priredbice, pjevaju božićne pjesme, kako oni u svojoj školi u svojoj sredini obilježavaju Božić. Prošle godine za Valentinovo imali smo jedan projekt „Pružimo ljubav diljem svijeta“. Sedam država je bilo uključeno u taj projekt, vrlo slično, valentinovske poruke i čestitke su išle u te države. Rekla sam E-twining je namijenjen od vrtića pa svima koji su u obrazovanju. Moram pohvaliti i niže razrede koji su preko E-twininga obilježavali „Stoti dan škole“, bilo je vrlo zanimljivo isto su vidjeli kako to rade njihovi vršnjaci u drugim gradovima. Sad nešto s čime se možemo i pohvaliti i najaviti i na što smo jako ponosni jer smo to pokrenuli putem E-twininga kao svoj vlastiti projekt, je „Put čokolade“. Zašto Put čokolade? Željeli smo predstaviti nešto naše, požeško i podijeliti opet iskustva s drugim školama diljem Europe. Za projektne partnere pozvali smo škole diljem Europe u čijim gradovima također postoji proizvodnja čokolade. Cilj projekta je da učenici u međusobnoj komunikaciji razmjenjuju informacije o svom mjestu, o povijesti proizvodnje čokolade, a isto tako i o zdravim stranama čokolade. Svi znamo da čokolade potiču hormon sreće, o podrijetlu čokolade i dr. Po završetku ovog projekta mi ćemo čak i razmijeniti čokoladne proizvode. Poslat ćemo jedni drugima svoje male čokoladice i odredit ćemo jedan dan, „Dan čokolade“, kad ćemo svi otvoriti te paketiće i pokušati se putem Skype-a vidjeti. 18.ožujka idemo u posjet Zvečevu, da učenici što bolje upoznaju našu tvornicu, kako bi je znali što bolje predstaviti drugim učenicima, a ujedno predstavit ćemo i naš grad putem tog projekta. po završetku ćemo također napraviti kartu Europe i u nju unijeti sva mjesta koja budu sudjelovala u ovom našem projektu te označiti ne samo imena mjesta nego i imena tvornica čokolade. Moramo imati jednog partnera iz inozemstva pa ćemo raditi sa školom iz Italije, imamo zasad prijavljene i škole iz Varšave, a svakako očekujemo nekoga iz Belgije, Poljske i Češke.

Možete li nam reći još nešto o terenskoj nastavi koju provode nastavnici s učenicima Kanižlićeve škole? Koliko su aktivni u tom području, kako se snalaze i koliko im je to zanimljivo?

Naša terenska nastava je vrlo pomno organizirana i pripremana. Uoči terenske nastave svakako proučavamo prostor u koji idemo i osmišljavamo radionice koje ćemo moći raditi terenu. Sjećam se naše terenske nastave s osmašima u Vukovar i Ilok. Iskoristili smo prostor u Iloku pored Dunava i napravili nekoliko radionica na samom terenu koje su se pokazale vrlo uspješne. Naime na samom Dunavu iz fizike smo radili radionice o brzini protoka vode, o visini valova, pa smo se uključili s geografijom, djeca su provodila ankete o turističkom objektu s raznoraznim zanimljivim pitanjima. Isto tako kod posjete crkvi sv. Ivana Kapistrana morali su napraviti anketu o povijesti crkve i nekim zanimljivim datumima. Iz matematike su se uključili u radionicu oko mjerenja azimuta. Hrvatski jezik, o domoljubnim pjesmama. Likovni je svakako tu bio jako zapažen. Bilo je puno toga što su djeca mogla baš napraviti tog trenutka poneseni prostorom i emocijama koje su doživjeli. Radovi su bili prekrasni i po završetku smo napravili jedan zajednički plakat. Bili su doista aktivni sudionici te terenske nastave, nisu samo pasivno promatrali. Mislim da je to najefikasniji način učenja i najtrajnije im ostaje u uspomeni. Uvijek kad se sjetimo te terenske nastave i svih tih radionica, znamo da smo odradili nešto sjajno i da je to bilo jedno kvalitetno izvođenje nastave.