Školsko zvono: Za osmijeh malih afričkih prijatelja

15.5.2015.

Mali Kanižlićevci u suradnji s Marijinim obrocima Hrvatske, treću godinu rade na projektu “Gladnoj djeci za školski obrok”. I ove godine priredit će veliki humanitarni prodajni sajam u dvorištu škole 21. svibnja od 8 do 17 sati . O tome smo razgovarali u Školskom zvonu s glavnim inicijatorom ove lijepe humane priče Franom Lisecom i glasnogovornikom akcije Goranom Đurđevićem.

Dosta se već zna o cijelom projektu, Marijini obroci. Osnovna škola Antuna Kanižlića već treći put provodi ovu lijepu humanu priču. Ali za one koji možda još ne znaju da se prisjetimo o čemu se radi. Koji je glavni cilj akcije i što će ona u konačnici donijeti?

Sam projekt se naziva „Gladnoj djeci za školski obrok“ i to je zapravo sama suština projekta. Naša škola se uključila kroz različite aktivnosti, čije je finale, prodajni sajam pomoću kojega ćemo pomoći djeci u Africi. Građani su pozvani da prije donesu i poslije i kupe određene predmete, po cijeni do 15 kuna najviše, i da zapravo tako pomognu djeci u Africi. Cilj projekta je pomoć ponajprije afričkoj djeci ali i drugim krajevima svijeta jer nažalost često nismo ni svjesni da jako, jako puno djece uistinu nema što za jesti. Hrana je jedna od temeljnih životnih potreba i kad smo gladni, kako kaže ona reklama nismo svoji, a ne samo da nismo svoji, nego ta djeca ne mogu ni mentalne ni fizičke ni psihičke aktivnosti obavljati kao što mi to uobičajeno radimo. Zapravo njihov život, nije pravi život, to je preživljavanje. Najmanje što možemo učiniti je da pomognemo nekome. Radi se uistinu o simboličnim svotama, jer recimo za sto kuna godišnje jedno dijete u nerazvijenim zemljama svijeta, može se prehraniti. Što je sto kuna godišnje, kad se podjeli to je nekoliko kuna na mjesec, to je jedna kava mjesečno koje se možemo odreći, da bi smo nekom djetetu omogućili obrok cijelu godinu. Mislim da je to minimalno što možemo učiniti, zato je dobro što se naša škola uključila u projekt. Što više sredstava prikupimo manje će djece biti gladno. Mislim da bi nam to svima trebao biti cilj.

Središnji događaj cijelog projekta je humanitarni, prodajni sajam koji će se održati 21. svibnja od 8 do 17 sati u dvorištu Osnovne škole Antuna Kanižlića. No sve je počelo već u srijedu u Gradskoj knjižnici i čitaonici Požega, predstavljanjem Marijinih obroka i cijelog ovog školskog projekta široj javnosti?

Da, srijeda je bila prvi dan događanja u sklopu Marijinih obroka i održana je projekcija filma Child 31, zapravo o djeci kojoj su uistinu potrebita, a predavanja o svojim iskustvima u Beninu održala je misionarka Đurđica Lucić, koja je kao misionarka bila u Beninu gdje je sudjelovala u tom projektu i gdje je zapravo donosila obroke toj djeci. Središnja manifestacija je sajam koji se događa u školskom dvorištu Osnovne škole Antuna Kanižlića, 21. svibnja to je četvrtak od 8 do 17 sati. Moći će se kupiti različiti predmeti od knjiga, odjeće i obuće, različitih igračaka i školskog pribora, kolača i drugih stvari. Sav prihod ide u Marijine obroke. Sajam će veličati učenici naše škole, s prigodnim programom, tako da će biti likovna radionica, sportska natjecanja, prigodne plesne prezentacije Marine Mihelčić i Ilijane Lončar. Imat ćemo i aukcije to će nadam se privući građane da sudjeluju. Nadam se uistinu da će doći što više građana i da ćemo otvoriti svoja srca simboličnim sredstvima, pomoći nekome kome je uistinu puno teže nego nama i pokušati im bar na kratko vratiti osmijeh na lica.

Glad ubija milijune djece svake godine i svakih trideset minuta, čak 31-dno dijete umre od gladi, a dnevno 18.000 djece umre od gladi i posljedica uzrokovanih glađu. Zapravo sada ćemo saznati zašto je Kanižlićeva škola odlučila postati dio Marijinih obroka a to će nam otkriti glavni inicijator ove lijepe humane priče, učenikom sedmog razreda Fran Lisec?

To je krenulo u studenom 2012. godine. Kada sam s mamom gledao na HRT-u prilog o Marijinim obrocima, odnosno film Dijete 31. Kada sam vidio sve te prizore, mislio sam, nije to nitko zaslužio u ovom svijetu i zašto ne bi u našoj školi organizirali malu akciju. Uputio sam pismo našoj ravnateljici, gospođi Mariji Samarđiji, u kojem sam napisao kako smatram da bi bilo dobro kad bi tako nešto mogli pokrenuti. Ona je bila oduševljena idejom, a u isti trenutak je i nastavnica Ana-Marija Biršić Glibo nastavnica iz vjeronauka, predložila tu ideju i tako je zapravo sve počelo.

Nama je možda nevjerojatno da danas netko umire od gladi, da nema pravo na školovanje…Kakav je tvoj stav o svemu, kako to promijeniti, kako potaknuti širu zajednicu da se takve ružne stvari ne događaju?

Mislim da bi mogli potaknuti općenito cijelu javnost da se pokušaju odreći nekih sitnica koje nekom drugom znače jako puno. Nastavnik Goran rekao je da se odreknemo jedne kave mjesečno. To je sigurno jedna sitnica koja nam stvarno neće jako nedostajati a taj novac nekome znači prehranjivanje gotovo cijeli mjesec. Ili da možda na tjedan odvojimo dvije tri kune, i tako cijelu godinu i već ćemo moći nahraniti jedno dijete, što je jako puno. Mi ne možemo zamisliti kako oni tamo žive.

Fran kako su reagirale tvoje školske kolege na cijelu priču ?

Pa bilo je možda malo čudno, kako ja sad mogu cijelu školu pokrenuti, ali kasnije su bili oduševljeni i jako dobro su to prihvatili, bilo je jako puno učenika koji su se uključili kao volonteri.

Kako si se ti osjećao kad si vidio rezultate prve i druge akcije, znam da je prve godine prikupljeno nekih 10-ak tisuća kuna, onda se taj iznos uduplao prošle godine. Jesi li bio ponosan na sebe?

Pa iskreno ja mislim da nebih trebao biti na sebe ponosan, ponosan sam prije svega na sve ove učenike, jer škola je ta koja je omogućila cijelu akciju, ja sam samo inicijator, ne igram tu neku veliki ulogu.

Profesore Đurđeviću možda bi bilo dobro reći koja je vizija ove akcije?

Mi nekoliko tjedana prije sajma ustvari živimo Marijine obroke. Sam projekt je ponajviše izdržao zahvaljujući upornosti i dobrim namjerama kolegice Ana-Marije Biršić Glibo koja je to stvarno uspjela iskoordinirati, što uistinu nije lako, posebno u ovakvim teškim trenucima. Strašno je važno što je naša škola uspjela pomoći da se stvar pokrene. Kažem tu je kolegica Biršlić Glibo odigrala vrlo važnu ulogu, angažirala je i druge kolege, primjerice kolegica Valentina Čurčić koja je uspjela organizirati ovo predavanje koje je bilo prije je koji dan. Zatim i vjeroučitelji, kolega Petar Jurišić i kolegica Josipa Valentić, zatim kolega Robert Kresina koji ima likovnu radionicu, kolege iz tjelesnog koji imaju sportske aktivnosti i drugi. Jer i mi ćemo biti na štandovima dežurati i donositi priloge sudjelujemo u nekim programima i drago mi je da je škola zaživjela s tim projektom. Kao što znate mi kao škola imamo dosta različitih projekata. Ovo je jedan od projekata koji ima zapravo najveću vrijednost, a to je ta humana priča. Nije bitno samo da se skupe sredstva, nego kod učenika ali i cijele zajednice promicati toleranciju,humanost i brigu za drugoga. To je jedno od temeljnih stvari obrazovanja i odgoja. Često postanemo nesvjesni toga, a posebno u ovoj našoj zapadnoj civilizaciji, gdje se neke druge stvari više gledaju i cijene od brige za drugoga, Ponekad je potrebna samo lijepa riječ i pokušaj, problem bude manji i lakši. Mi Marijinim obrocima nismo ostali samo na pokušaju nego smo se malo i pomaknuli i uistinu smo olakšali nekoj djeci život. Nadajmo se da će takve djece biti sve manje i da će sva djeca u svijetu biti sita i imati mogućnosti za normalno odrastanje.

Može još samo da spomenemo da su se u cijelu priču s Kanižlićevom školom i u organizaciju uključili i grad Požega i Turistička zajednica Grada Požege.

Tako je da već tradicionalna Turistička zajednica Grada Požege sudjeluje s nama u ovom projektu. Osim njih očekujemo i druge osnovne škole Julija Kempfa, Dobriše Cesarića i Katoličku osnovnu školu, čiji će učenici također participirati u našem Kanižlićevskom projektu. I Grad Požega je tu odigrao također veliku ulogu. Nama ostaje nada da ćemo u budućnosti još više proširiti projekt, da će postati još prepoznatljiviji, uložit ćemo još više sredstava te ga pokušati s jednodnevnog sajma pretvoriti u višednevnu manifestaciju, da uistinu i grad zaživi s tim projektom.

Najbolji rezultat u zadnjih 10 godina ostvario je Ivan Zubović učenik sedmog razreda OŠ Julija Kempfa na natjecanju za učenike s intelektualnim teškoćama održanom u Poreču i postao prvak Hrvatske u skoku u dalj s mjesta. Ivan je ostvario rezultat od 2,83 metra. Izuzetno je ponosan ostvarenim rezultatom za koji kaže da se pripremao i vježbao u školi ali i kod kuće. Ivan nam se pohvalio i kako je osim zlatne medalje za skok u dalj osvojio i broncu u trčanju na 400 metara. Najbrži je u razredu i kaže kako ga je poprilično teško uloviti. Na sjajne rezultate svojih učenika iznimno je ponosan i njihov mentor Dario Pisker, profesor tjelesne i zdravstvene kulture.

U ovoj kategorizaciji djece s intelektualnim poteškoćama, ja ne pamtim bolji rezultat. Prije dvije godine imali smo također učenika Ivana Tomljenovića prvaka države u skoku u dalj s mjesta, tad je to bio najveći rezultat koji pamtim, a ovo je nešto više. No sigurno u zadnjih 10 godina najbolji rezultat.

Na natjecanju na kojemu je sudjelovalo oko 200 učenika iz 32 osnovne i srednje škole i centara za odgoj i obrazovanje iz cijele Hrvatske, osim Ivana odlične rezultate postigli su i njegovi kolege. Drugo je mjesto u istoj disciplini osvojio Jakov Kljajić, a četvrti je Mario Crepulja. Od 24 natjecatelja Kempfovci su odnijeli prvo, drugo i četvrto mjesto. – To je doista izuzetan rezultat. Trčali su i na 400 metara i tu smo osvojili srebro i broncu, a u utrci na 80 metara osvojili smo srebro. Nastupila su još tri učenika u skoku u dalj s mjesta i bacanju loptice od 200 grama sa zaletom, a to su Antonio Barišić, Antonio Bešlić i Filip Bubak – dodao je profesor Pisker. Kaže kako im rezultati jako puno znače ali ono što je za ovu djecu najvažnije je socijalizacija i prilika da se pokažu i dokažu među vršnjacima. OŠ Julija Kempfa je jedina u našoj županiji u koju se upisuju učenici s intelektualnim teškoćama. Trenutno ih je 40 i podijeljeni su u devet razrednih odjela, kaže ravnateljica Kornelija Sabljak:

To su učenici koji se školuju od sedme do dvadeset prve godine života. Znači učenici s lakom i umjernom mentalnom retardacijom. S njima rade učitelji, edukatori, rehabilitatori i defektolozi. Svaki razredni odjel ima četiri do pet učenika.

Istaknula je kako ih nastoje što više uključiti u rad s učenicima iz redovitih odjela, pa gotovo svaki mjesec održavaju tematske i sportske radionice.

Prezentacija aktivnosti u sklopu projekta „Zdrav za 5“ i „Trećeg tjedna sigurnosti cestovnog prometa“ održana je ovoga tjedna u Osnovnoj školi Julija Kempfa. Projekt koji već četiri godine zajednički provode Ministarstva unutarnjih poslova, zdravlja, zaštite okoliša i prirode te Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, sastoji se od dvije komponente. Njegovi osnovni ciljevi su aktivno mijenjanje stavova i štetnih životnih navika o ovisnosti, o nužnosti zaštite okoliša i prirode, podizanje razine samosvijesti o odgovornosti u očuvanju vlastitog i tuđeg zdravlja i usvajanje zdravih stilova života. Projekt je namijenjen prvenstveno učenicima osmih razreda osnovnih i prvih razreda srednjih škola. Iako je trend konzumiranja alkohola, droge i igara na sreću u našoj PU čak neznatno manji nego prije, postoji i tamna brojka, kaže policijski službenik za prevenciju u PU požeško-slavonskoj, Siniša Sabljak.

Nikakvih povećanja nema, znači da smo u stagnaciji, možda nešto i u blagom padu. Ali uvijek postoji ta tamna brojka gdje policija ne može uvijek doći do svih saznanja.

Da su ovisnost o alkoholu drogi i kocki opasne i loše znaju i učenici.

Razgovarali smo o zbog čega mladi posežu za drogom ili alkoholom, kakvi ih problemi muče i kakve su posljedice ako krenu putem droge ili alkohola. Razgovarali smo i koje osobine i kvalitete moramo imati da bi mogli reći ne ako nam netko ponudi drogu ili alkohol. Posljedice su problemi u obitelji, u društvu, školi… Moramo samo reći ne, moramo imati hrabrosti i samopouzdanja.

Kaže Laura Bošnjak učenica sedmog razreda OŠ Julija Kempfa.

Isto mišljenje dijele i njene školske kolege Filip Lončar i Filip Krstanović, koji misle da u njihovoj školi nema droge te kako su redovito informirani štetnom utjecaju ovisnosti što je jako učinkovito i dobro baš kao i ovakve akcije.

Javna ustanova za upravljanje zaštićenim područjem Požeško-slavonske županije već nekoliko godina provodi projekt „Mladi čuvari prirode“, s ciljem razvijanja ispravne orijentacije školske djece u dobi od 10 do 14 godina prema prirodi i prirodnim vrijednostima. Kroz projektne aktivnosti provodi se praktičan rad, izlazak na teren uz pratnju trenera, a ove godine sudjeluje po četiri učenika iz šest osnovnih škola s područja županije i to Vilima Korajca iz Kaptola, Vladimira Nazora iz Trenkova, Ivana Gorana Kovačića iz Velike, Zdenka Turkovića iz Kutjeva te Katolička osnovna škola i Dobriše Cesarića iz Požege.

Objekt na kojem imamo radionicu i terensku nastavu u prirodi je staza Sokola. Dakle jedan od naših projekata, projekata naše ustanove sa županijom Požeško slavonskom i Gradom Požega. Učimo u prirodi o biljkama i životinjama i ta naša staza je upravo reprezentativni prostor za edukaciju, a ne samo za rekreaciju kao što je bio slučaj do sada. Isto tako bi voljeli da ova naša staza Sokola koja je jedan turistički proizvod i turistički zaživi pa i grupe posjetitelja budu te koje će na njoj više boraviti.

pojasnio je ravnatelj ustanove dr. sc. Ivica Samarđić. Predstavljena je i nova radna bilježnica, terenski priručnik koji su izradile profesorice biologije Maja Davidović i Sanja Kerner. Na udžbeniku se radilo godinu dana i svojevrsna je radna bilježnica za mlade čuvare prirode.

Vodili smo se time da djeca trebaju naučiti i ono što se ne uči na nastavi. Gledali smo da to bude terenska radna bilježnica, znači nešto što oni ne mogu vidjeti u učionici. Što se tiče prirode i biologije na nastavi, manjka upravo terenske nastave, jako puno. Sve se odvija u učionici, Power point prezentacijama ili tako nešto. Mi smo ovdje napravili zadatke da djeca jednostavno nešto naprave sami, nešto pronađu i nauče na taj način jer sve ono što sami naprave ostaje trajno.

rekla je autorica Sanja Kerner, nastavnica Katoličke osnovne škole. Djeca tijekom projekta popunjavaju bilježnice, a nakon dovršetka dobivaju priznanja i postaju mladi čuvari prirode.