Školsko zvono: Škola nogometa grada Požege

22.5.2015.

Današnje Školsko zvono posvetili smo i najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu, a to je nogomet. Točnije govorit ćemo o Školi nogometa grada Požege koja je formirana u srpnju prošle godine dogovorom između dvaju nogometnih klubova „Slavonije“ i „Požege“ te Požeškog sportskog saveza. U školi trenutno trenira oko 300-tinjak djece u dobi od 5 do 17 godina, a i dalje primaju nove članove koji su voljni učiti, trenirati i u budućnosti zaigrati u nekim od gradskih klubova. Više u svemu doznali smo iz razgovora s voditeljem Škole nogometa grada Požege, profesorom Mariom Ragužem.

Za one koji možda još ne znaju kako je organizirana škola nogometa?

Škola nogometa grada Požege organizirana je, kao što ste rekli, u srpnju 2014. godine. Dogovorom dva kluba i Požeškog sportskog saveza. Organizirana je tako da se u njoj okupljaju djeca uzrasta od pet do osamnaest godina, dakle djeca s ovoga dijela Požeštine, ali isto tako kroz dopunske sekcije i djeca s cijelog dijela županije. Što se tiče samoga rada unutra škole nogometa, formirana je na način, da samo prakticirali da treneri budu pedagozi. Dakle profesori fizičke kulture u uzrastu od šest do četrnaest godina. Isto tako ti su treneri licencirani, a od četrnaest godina pa nadalje to bi bili samo licencirani treneri. Što se tiče same organizacije škole ukupno je devet trenera, imamo koordinatora struke, imamo podršku Grada, koja nam je izuzetno važna, gradonačelnika koji je i osmislio školu sa strukom. I mislim da je škola koja obećava u budućnosti jako puno.

U uvodu sam rekla kako je 300-tinjak djece koja pohađaju školu nogometa, novi članovi su dobro došli?

Naravno. Svakoga dana dječaci se mogu upisati a isto tako i djevojčice ako žele u Školu nogometa grada Požege. Kao što sam rekao imamo devet trenera, devet kategorija, svaki ima svoju kategoriju, slobodno neka dođu na rekreacijski centar, svakoga dana se održavaju treninzi, svakoga dana roditelji mogu pronaći trenera na terenima, upitati informirati se, i u Sportskom savezu. Onda ćemo vidjeti prema kvaliteti i kojim načinima dijete zadovoljava taj dio, pa ga možemo uključiti u određenu kategoriju s obzirom na dob.

Dakle rad je organiziran po dobnim skupinama. Kad se i kako točno odvijaju treninzi?

Treninzi su fiksni, dakle održavaju se na Sportsko rekreacijskom centru. Na umjetnoj travi sudjeluju igrači manjih uzrasta. Dakle od šest do deset godina, to su manji limači koje trenira profesor Alen Ivanović. Imamo mlađe limače dva, njih trenira profesor Dino Žiška i starije limače koji su izlazni limači, trenutno ih vodim ja. Oni su na toj umjetnoj travi i oni su ta masovnost koja se kasnije dodatno selekcionira. Ove starije kategorije su se raspršile po prirodnoj travi tako da treniraju na Sportsko rekreacijskom centru na pomoćnom terenu, ali isto tako i treniraju na pomoćnom terenu Sportskog nogometnog kluba Slavonije.

Ono što je bitno napomenuti da se tu ne radi o pukom trčanju za loptom, igranju nogometa nego da je to zapravo puno više?

Upravo tako, zato i je škola i formirana i sam naziv se bazira na tome da djeca koja dolaze nešto nauče, a da su treneri koji ih uče osposobljeni. Govorimo o profesorima fizičke kulture oni su pedagoški osposobljeni za stručan rad i prenošenje znanja. Dakle nema samoga trčanja za loptom ili bacim loptu pa idemo djeco igrajte. Ne. To je isključivo učenje. Znači uz razne igre, djeca dolaze do znanja, motoričkih znanja koja su im potrebna za danji razvoj u samom nogometu. Mi radimo i testiranja, radit ćemo i inicijalna, tranzitna testiranja, finalna testiranja na kraju godine, nakon kojih ćemo vidjeti napredak te djece, kroz test s loptom , kroz motoričke i funkcionalne sposobnosti, ali opet kažem sve ovisi o dobi djeteta.

Polaznici škole nogometa stalno ostvaruju odlučne rezultate, možemo se prisjetiti uspjeha malih i onih malo većih nogometaša, znam da su mnogo uspješni?

Pa naravno, naši mladi igrači cijelo su vrijeme na terenima, na razini županije, izvan županije, na razini države, na razini međunarodnih turnira. I zimski plan su pokrili izvanredno i sada ovaj proljetno – ljetni, 27 su pehara osvojili u zimskom periodu i to nam sve govori, a od toga broja je deset prvih mjesta. To zaista puno govori.

Da osim ovih rezultata imate odlične uvijete za treniranje, kojima se zapravo rijetko koji grad u Hrvatskoj može pohvaliti?

Da naravno zasluge novoga gradonačelnika i njegove vizije sporta. I sam je i pedagog. Prepoznati su i pedagozi koji su se uključili u rad i jednostavno rezultata mora biti. Umjetna trava, pomoćni tereni, sve je napravljeno da bi djeca mogla trenirati u što boljim uvjetima. Sportski nogometni klub Slavonija uz sadašnjoj upravi, koja s predsjednikom Krunoslavom Prpićem, odlično funkcionira i s kojom imamo odličnu komunikaciju i koordinaciju rada. Imamo i adekvatnu sportsku opremu. Roditelji kad dovedu svoju djecu znaju da su u sigurnim rukama trenera koji zna što treba odraditi.

Kad imamo ovako dobre uvijete, jeste li razmišljali možda o organiziranju nogometnih kampova i nekih druge stvari koje se mogu razviti iz ove lijepe priče?

Naravno mi smo u zimskom periodu imali turnir pod nazivom Sportski nogometni savez Slavonija 2015, kao što znate ugostili smo Dinamo iz Zagreba. Govorim o 2006.godištu, dakle prve ekipe Dinama iz Zagreba. Ugostili smo nogometni klub Osijek, prvoligaše, a naši dječaci su bili prvi na tom turniru. Imamo stvarno dobre uvijete ali trenutno smo toliko prebukirani, pozivima i gostovanjima na razne turnire. Sarajevo u šestom mjesecu, Rudeš u također šestom mjesecu, zatim Dubrava, Samobor. Dakle to su međunarodni turniri gdje ljudi žele da dođemo sa svojom školom nogometa i stvarno nemamo previše prostora i perioda da bi ovdje nešto organizirali. Te planove ostavit ćemo za kolovoz, pred početak nove školske godine onda ćemo ovdje, dogovoriti različite turnire i možda i višednevne. A što se tiče samih kampova, mogu napomenut da su naši igrači 2003. I 2004. godište sudjelovali u Vidovcima u nacionalnom razvojnom kampu. Bilo je 38 naših igrača. Kampove posjećujemo i s 2002. godištem, uključeni SMO u razvojne kampove u Osijeku i praćeni od instruktora iz Osijeka. Tako da imamo i odličnu komunikaciju s regijom s Hrvatskim nogometnim savezom, gdje nas stvarno podržavaju naš rad a naši igrači na terenu su ravnopravni s igračima NK Osijeka ili Dinama iz Zagreba. Možemo se pohvaliti da su naša dva igrača, Luka Mršić i Andrija Čorić 2002. godišta pozvani na završnicu države i predstavljat će Osječko-baranjsku županiju, znači našu regiju i to nam je velika čast. Do sada nije bilo takvih slučajeva, uvijek smo bili po strani. Sad smo se jednostavno nametnuli svojim radom, igrom i rezultatima.

Što znači da bi u budućnosti mogli imati nekog novog Messia?

A, sad gledajte Messi. Mogli bi se približiti malo Kovačićima, nećemo odmah na Messia, Messi je jedinstven čarobnjak, ali sve je moguće, mi idemo prije svega da izgradimo zdrave ljude, zdrave sportaše, kulturne i disciplinirane one koji se znaju ponašati na terenu, koji znaju nakon poraza pružiti ruku isto kao i nakon pobjede. Naši pedagozi uče ih da nema psovki na terenu, da se higijenski uvjeti moraju poštovati i mnoge druge stvari. Svi naši kritičari, jako malo razumiju nogomet, sport, i pristup djeci. Oni to jednostavno ne mogu shvatiti jer nisu u tom segmentu pedagogije. Zato smo dobili podršku grada I požeškog gradonačelnika, koji je i sam pedagog, da se isključivo s djecom bave pedagozi i profesori. I to je naš jedini cilj koji ovdje želimo ostvariti. Mislim da je to jedini put, ne samo nogometa nego i ostalih stvari.

Profesorica Marija Mrkojević s dramskom družinom odlučila je istražiti novinarske vode i napraviti radio emisiju. U naumu su uspjeli i pobrali vrlo dobre kritike za svoj uradak. O čemu se radi doznali smo u razgovoru.
Dramska družina vrlo je aktivna. Iz njihovog rada nastala je radio emisija koja je bila vrlo, zapažena. Profesorice Mrkojević možete li nam reći o čemu se radi?

Istina je da svake godine naša škola ima dosta dramskih uradaka s kojima uspješno sudjeluje na županijskim smotrama, uglavnom na Lidranu. Poželjeli smo malo odahnuti od igrokaza i pozabaviti se nečim novim. Medijska kultura je inače dio predmeta hrvatskog jezika u osnovnim školama, gdje učenici uče o izražajnim sredstvima, različitim medijima, između ostalog i o radiju. Kao nastavnica hrvatskog jezika, primijetila sam da učenici od petog do osmog razreda slabo koriste radio kao sredstvo informiranja, što je i logično s obzirom na druge popularnije masovne medije, poput interneta. Radijske emisije učenicima nisu zanimljive i većina učenika ih jako slabo sluša ili prati. Radijsko novinarstvo također je nepopularno, smatram da je to neopravdano i želja mi je koliko je to moguće njegovati kulturu slušanja radija i radijskih emisija. Tako smo i došli na ideju osnivanja prve radijske emisije. Možemo se ovom prilikom pohvaliti da je naša škola dobila prvu radijsku emisiju koja je odmah i predložena za državni Lidrano.

Kako se zove ta radijska emisija i o čemu se u njoj radi?

Tema je prehrana i način života naših školaraca. Radijska emisija se zove Uhvati zdrave valove. Malo smo proučili i propitali, kako se hrane i kako žive vršnjaci, dakle četrnaestogodišnjaci. Jer se stalno priča o zdravstvenom odgoju i o tome kako je on potreban u osnovnim školama. Mi smo spojili radijski izraz i zdravstveni odgoj.

Kako je izgledao tijek snimanja ?

Kad smo odabrali temu, dakle prehrana naših osnovnoškolaca, trebalo je poraditi na sinopsisu. Svaka radijska emisija mora imati sinopsis. Sinopsis je opis kako će izgledati radijska emisija, ali u pisanom obliku. Nešto poput scenarija za film, da se točno zna kako što ide kojim redoslijedom, kad se govori, što se govori, tko govori, koliko to traje, kada idu nekakvi jinglovi itd. Sve je određeno i opisano minutažom. Dok smo to izrađivali paralelno smo osmislili radio igru, jer su učenici u radijsku emisiju ubacili jedan kao svoj skeč, radio igra ili radio drama. Odglumili su je i snimili smo to sve. Proveli smo anketu među učenicima šestih i osmih razreda, o njihovim prehrambenim i životnim navikama, anketirano je njih 90. Anketa je statistički obrađena, a intervjuirali smo i našu kuharicu, Draženku Tadić. I na kraju smo izvukli neka zapažanja o vlastitim navikama i prokomentirali ih u eteru. Od tehničkih pomagala, zapravo nam je najviše pomogao diktafon. Imali smo računalo i mikrofon za računalo i sve smo to snimili i ubacili u program Mixfreaks Akustika. Zvuči jednostavno, ali nije bilo, bilo nam je prvi put, pa smo se svi učili i učenici i ja.

Rekli ste da učenici nisu zainteresirani za radio kao medij, a ni za radijske emisije. Kakva je odaziv bio za ovaj projekt snimanja radijske emisije?

Pa zapravo je to bila naša ideja, ne bih ja to nazvala projektom, ja sam došla na jedan sat dramske i predložila im to. Učinilo im se zanimljivim, ali kad smo krenuli s prvim etapama , a to ne ide baš tako brzo i nije baš tako jednostavno određeni učenici su odustajali, jer nisu se u tome pronašli ili im to nije bilo dovoljno zanimljivo. Ostatak učenika, spomenut ću njihova imena Patrik Pok, Ilija Paolić, Lucija Kovač, Lucija Krnčević, Ivana Bartošak i Eva Gotlibović. dakle učenice i učenici sedmih razreda oni su ostali do kraja i kada su čuli završnu emisiju, bilo im je vrlo drago što su ostali, jer je emisija vrlo dinamična i uzbudljiva. Tako su nas pohvalili na županijskom Lidranu i zadovoljni smo jer je to zapravo naš prvijenac. Sad znamo gdje smo učinili pogreške i sljedeći put ćemo to svakako ispraviti.

Evo što su to Cesarići pripremili u svojoj prvoj radio emisiji „Uhvati zdrave valove“
 

Živite zdravo, hranite se pametno!
Zdrava hrana svakoga dana!
Zdrava hrana, nije mana!

Dobar dan i dobro došli u radijsku emisiju, uhvati zdrave valove!
Mi smo đaci Cesarići!
Osnovna škola Dobriša Cesarić Požega. Uhvati zdrave valove đaka Cesarića.

Hvala Bogu za danas je gotovo.
Užasno sam gladan, ne da mi se ići kući na ručak, baš bih nešto masno i slano s tonu majoneze i kečapa.
Hej! Ideš s nama? Idemo na hamburger.
Rado ću s vama ali hamburger neću jesti ni u ludilu.
Zašto? Da znaš kako je fin, onako reš pečen, dobro zasoljen. Idemo u Infinity, tamo je najbolji.
Ne hvala, radije jedem zdravu hranu kod kuće, nego to smeće.
O čemu ti, kakva zdrava hrana?
Pustite curu na miru, zar ne vidite da se zaista želi zdravo hraniti, a ni vama ne bi škodilo da malo pripazite što jedete.
Hvala ti, baš ste navalile, nego znate što. Dođite kasnije k meni pa ćemo napraviti jedan zdrav obrok, a bit će i ukusan obećavam.
Može!
Jeste za jednu voćnu salatu?
Juu-huuu!!

Upoznajmo ekipu; Eva, Lucija, Ilija, Patrik, Ivana.

Što želimo?

Potaknuti vas da vodite brigu o sebi i svome tijelu. Promicati zdrav način života. Istražili smo koliko učenici naše škole vode brigu o svojim prehrambenim navikama. Da bismo lakše podnijeli višesatno sjedenje u klupama, marljivo učili, ali i bili koncentrirani, za nas školarce itekako je važna prehrana.
 

Ahaaa! Za dobar početak dana, doručak.

Porazgovarajmo o najvažnijem obroku.

Ujutro mi se teško ustati, spavam ono do zadnje minute. Pa često ne stignem doručkovati.
Svako jutro doručkujem jer smatram da je to jako bitno.
Ponekad doručkujem, ovisi kada se probudim.
Od 90 anketiranih učenika u dobi od dobi od 12-14 godina polovica ih doručkuje povremeno.
Djeca koja idu u školu s preskakanjem doručka, često su pospana, otežano prate nastavu i gube koncentraciju.

Što je za vas idealan školski obrok?

Nešto mliječno, Mljećani namaza ili jogurt.
Pekarski proizvodi, pizza, lisnato s hrenovkom.
Voće, banana, jabuka, naranča.
Nešto slatko, na primjer puding i keksi.
Slatkiši i grickalice sadrže niske prehrambene vrijednosti. Školskoj djeci je potreban najmanje jedan bogato mliječni obrok tijekom nastave. Hranu uz mnogo kalorija, da omogući obavljanje svih aktivnosti za vrijeme boravka u školi.

Što o tome kaže naša kuharica Draženka Tadić.

Što pripremate ovih dana za užinu?
Sendviče, sok, puding, griz.
Postoje li nekakva pravila prema kojima pripremate obroke za djecu?
Postoje naputci od ministarstva, držimo se tih naputaka, trudimo se u skladu s mogućnostima, moglo bi se još poraditi. Sve ovisi o onome što bi vi jeli. Mi se orijentiramo prema onome koliko oni pojedu na užini, onda po tome izbacimo nešto ili dodamo.
Što učenici naše škole najviše vole jesti?
Najviše vole nezdravu hranu, hrenovke, salame kojekakve, krofne, a zdravu hranu slabo.
A što najmanje?
Integralna peciva, kruh vodeničar, jedno vrijeme smo to forsirali međutim jako puno otpada.
Smatrate li da se učenici naše škole u dobi od 12-15 godina zdravo hrane?
Možda ne potpuno pravilno ali dosta dobro, samo kad bi htjeli sve jesti.
Što bi ste vi savjetovali učenicima, a što roditeljima u vezi zdrave prehrane?
A, da se od malena uče zdravoj prehrani, jako su bitne navike kakve ste donijeli od kuće, što više kod kuće jedite prirodnu hranu, mliječni namaz s integralnim kruhom , zatim maslac, a ne Linoladu i takve neke stvari, krafne.

Što grickati poslijepodne?

Čokolada, bomboni, nekad i kikiriki.
Sušeno voće, kao naprimjer brusnice.
Kokice, čips, hh a ponekad i kiflice.
Laganiji obrok između ručka i večere jednako je bitan.
Dobro je što 83% učenika uzima među obrok, ali od toga 42% učenika uzima slatkiše.

A što s voćem i povrćem?

He da 39% učenika smatra voće i povrće najzdravijom hranom, ali za najdražu hranu bira ga tek svaki osmi učenik. Kako bi se osigurao dovoljan dnevni unos vitamina preporučljivo je da svakoga dana jedete voće i povrće. Voće pogotovo dobro dođe prije treninga, ili između ručka i večere.

Što za večeru?

Sendvič, mlijeko, hrenovke. Tost, sok, žitarice.
20% učenika uzima kasne večernje obroke.
Večera mora biti lagana i hranjiva, jer slijedi fizička neaktivnost. Odnosno sad gdje je potražnja za energijom umanjena. Najbolje je pojesti ostatke od ručka ili neki laganiji obrok i to ne prekasno.

Ne samo prehrana nego i fizička aktivnost.

Na primjer ja igram nogomet s prijateljima,
Ja igram odbojku.
Ja idem na mažoretkinje.
Ja se ne bavim sportom, ali se volim šetati s prijateljima,

25% učenika se ne bavi sportom i ne pazi na svoju težinu.
Čak 62% učenika smatra da se nepravilno hrani i to nas je najviše potaknulo za ovu emisiju.
Zamolite roditelje da vas ujutro na vrijeme probude, kako biste se u miru pripremili za naporan školski dan. U danu nastojte imati 5 obroka dnevno. Tri glavna, doručak, ručak i večeru. I dva međuobroka. Kako bi se osigurao dovoljan dnevni unos vitamina, preporučljivo je da svakodnevno jedete voće i povrće. Prehranu nastojte prilagoditi fizičkim aktivnostima. Za večeru nešto laganije i to ne prekasno. Svakodnevno provodite jednostavne sportske aktivnosti, kako biste razvijali ljubav prema zdravom načinu života.
 

Aha!!

Uravnotežena i zdrava prehrana utječe na razvoj organizma, ako još dodate redovitu fizičku aktivnost imat ćete sve što je potrebno za poticanje i održavanje zdravlja organizma. I još nešto, nije potrebno biti sportaš da bi se malo više kretali.

Radio emisiju realizirali novinari, Eva Gotlibović, Lucija Kovač, Ivana Bartošak, Ilija Pavlović, snimatelj i montažer Patrik Pok, voditeljica Marija Mrkojević. Osnovna škola Dobriša Cesarić Požega 2014. godina, Radio đaci Cesarići.