Prodavači požeške tržnice: “Cijene su male, jedva pokrivamo troškove, kupaca nema”
Naši ljudi nisu navikli jesti voće tvrde prodavači na požeškoj tržnici, koja je usprkos sve nižim cijenama prazna. Ipak ima i vjernih kupaca koji vole više domaću robu od one iz trgovačkih centara. Pogledajte što kažu jedni i drugi.
Kupaca manje od prodavača
“Najbolje idu rajčica i paprika, voće ide dosta slabo. Izgleda da naš narod nije navikao jesti voće, iako smo proizvođači”, kaže nam Đurđica Živković, prodavačica na danas polupraznoj požeškoj tržnici u kojoj je broj prodavača bio veći od broja kupaca. Požežanka, koja ima voćnjak u Lučincima i svakodnevno putuje da bi obrala svoje šljive, breskve i drugo voće, sretna je da pokrije troškove maloprodaje. Prodavači tvrde da ne zarade skoro ništa. Kupcima je još uvijek cijena voća i povrća previsoka, a izbor slab. Ima ipak i iznimaka, vjernih kupaca koji još uvijek radije kupuju direktno kod proizvođača.
– Cijene su niske, što je žalosno, a na moru je naš proizvod pet puta skuplji. Domaćim ljudima je to previše, ne znam zbog čega, neka sade, neka kopaju. Ako je meni nešto skupo ja ću posaditi sama. S niskim primanjima sam krenula saditi voćnjak s mužom koji je nažalost prije tri mjeseca preminuo.
Sad je problem prodaja šljiva. Ne možeš ni šest kuna dobiti na malo. Na veliko tko zna kako će ići, a imam 600 stabala i još nešto drugih voćaka. Bit će problem naći i radnike, nerješiva situacija. Kćer me vozi 20 kilometara da berem, prije posla me doveze tu, svaki drugi dna moraš brati ako hoćeš da roba bude kvalitetna. To je velik problem – nastavlja Đurđica.
– Zadovoljna sam kako-tako, ne baš sa svime. Ponuda bi mogla biti raznovrsnija. Izbor presadnica je dobar. Cijene su totalno ok, barem za mene. Znam kako se kreću cijene u Hrvatskoj, prema tome mislim da su u Požegi nešto manje. Što se tiče kvalitete povrća sam zadovoljna. Sve ovisi o tome gdje kupujte, ja volim kupovati kod proizvođača. Onda sam zadovoljna, hrana je onda uvijek svježa. Ne idem kod prekupaca i u trgovačke centre – ispričala nam je Josipa Tomić Gašpar, Požežanka koja je veći dio života provela u Njemačkoj i cijeni domaću robu.
– Do nedavno je prodaja bila vrlo slaba, sad sve nekako stoji, ali uvijek se nadamo boljem. Od voća se prodaju šljive, a od povrća najviše rajčice. Ljudi se nadaju uvijek što nižoj cijeni, ali ne možemo je uvijek spustiti. Cijene su prije bile puno veće jer je bilo manje svega. Prodajemo inače samo proizvode s našeg obiteljskog gospodarstva.
Pomažem roditeljima oko OPG-a, a zaradim i malo za džeparac. Iskreno nisam u to toliko upućen, ali prema pričama mojih roditelja mislim da se prije puno bolje živjelo od povrća. Ima puno trgovačkih centara tako da nam je posao bitno smanjen. Radnim danom bude možda 15 do 20 kupaca. Subotom ih bude puno više, pa nas to malo izvlači. U svakom slučaju pokrijemo troškove držanja štandova – rakao nam je pak Antonio Berta, srednjoškolac koji preko ljeta pomaže roditeljima radom na štandu.
