Marko Kopljar: Potpisom za Barcelonu ostvario mi se dječački san

Jedan od najboljih požeških sportaša svih vremena, rukometaš Marko Kopljar (29) na odmoru je u rodnom gradu

Jedan od najboljih požeških sportaša svih vremena, rukometaš Marko Kopljar (29) na odmoru je u rodnom gradu. Porazgovarali smo o Parizu, Barceloni, reprezentaciji, privatnom životu i drugim stvarima.

Imao si dobar nastup prošle sezone u PSG-u, a prije kojih mjesec i pol dana potpisao si trogodišnji ugovor s Barcelonom. O tom transferu govorilo se mjesecima prije, no potvrda je stigla u lipnju.

– Za neke stvari se čeka kraj sezone da se objave iz čistog poštovanja prema igračima koji igraju u tom trenutku.  Sve transfere su objavili nakon Final foura. Zadovoljan sam potpisom, sve je prošlo na najboljem nivou. Ostaje otići tamo, udomaćiti se i početi igrati rukomet.

Paris ili Barcelona, tko je veći?

– Teško je to usporediti. Barcelona je institucija rukometa, najveći klub u Europi. To mi je bio san kad sam odlazio iz Požege, drago mi je da se ostvario dok sam u najboljim godinama. Paris ima dobru ekipu, ali neke stvari ne idu samo od igrača. U Parizu se uz sva imena još uvijek vidi da je to klub u nastajanju. Ne radi se dovoljno na rukometu, sve se vrtjelo oko nogometa. Dolaskom Karabatića će i Paris napredovati i vjerojatno će imati ekipu za Final four.

Prva sportska asocijacija na Barcelonu je i dalje nogomet. Koliko se vremena i novca unutar institucije posvećuje rukometu?

– Da se razumijemo, u svakom sportu se sve vrti oko onog što donosi najviše novca i navijača. Tako je bilo i u Parizu, nogomet je najjači. Kad smo mi imali lošije periode znao sam reći – dok Ibrahimović zabija, sve će biti dobro. Ne može se to uspoređivati financijski. Taj Ibrahimović ima neto plaću koliki je naš bruto proračun. Mi Parizu ili Barceloni nismo skupi niti predstavljamo neki problem.

Barcelona je nedavno birala novog predsjednika?

– Pa da, no nisam išao glasovati. Laporta je dosta probao, ali Bartomeu je ostao predsjednik. To meni osobno u ovom trenutku ne mijenja ništa, nisam ni upoznat s politikom kluba. Idem igrati rukomet, no mislim da se promjenom predsjednika ne bi mijenjala načela koja klub ima već dugo vremena.

Kakva je podrška navijača rukometašima Barcelone?

– Sa Zagrebom i PSG-om sam igrao u Barceloni nekoliko puta. Liga je malo pala zbog financijske situacije u Španjolskoj. Prije je bilo 5-6 klubova, a sad se Barcelona dosta ističe. Sve se bazira na Ligu prvaka i neke kupove. Kad je slabija utakmica, bude tisuću do dvije tisuća navijača. No, znam iz iskustva da kad dođe prava ekipa bude 6-7 tisuća ljudi i odlična atmosfera.

Kad kreću pripreme?

– Pripreme kreću 3. kolovoza. Imao sam dosta vremena za odmor, ne mogu se požaliti. Idemo tjedan dana u Andoru i onda po turnirima. U rujnu je turnir u Kataru i kreće prvenstvo i Liga prvaka.

Kakva je situacija u reprezentaciji?

– Uspješno smo odradili kvalifikacije za Europsko prvenstvo u Poljskoj. Gledamo na to prvenstvo, gledamo i da se kvalificiramo za Olimpijadu u Brazilu. U Poljskoj će biti specifično, jer uz reprezentacije koje su uvijek u vrhu – Francusku, Španjolsku, Dansku i nas, uključit će se i Poljska kao domaćin. Računaš da se jednom mjesto za njih ostavlja u polufinalu, tako da će biti malo teže nego obično.

Bilo bi žalosno da kroz ugovore s jakim klubovima nisi osigurao egzistenciju, no kakvi su ti planovi kad jednom okončaš igračku karijeru?

– Osigurati egzistenciju da kad završim karijeru mogu dignuti „noge u zrak“ – ne mogu. To ne može nitko u rukometu. Ne zarađujemo toliko novaca, a i potroši se. Pariz je malo skuplji grad nego većina gradova u Europi. Zarada je dobra, no morat ću nešto raditi. Do ove godine nisam razmišljao o tome. Dok si mlađi misliš igrat ćeš zauvijek, a onda skužiš da godine idu i nose svoje. Sad sam dobar, ali što će biti za 3-4 godine? Iskreno, ne vidim se kao trener. To je jako težak posao. Tko to nije probao, ne može razumjeti. Ne misliš samo na sebe nego na 15 – 16 igrača, koji ti svaki dan dolaze s nekim svojim idejama i to nije lagano kontrolirati. Pretpostavljam da ću ostati u rukometu, no vidjet ćemo, ima vremena.

Sve ove godine uspio se održati van svih skandala, za razliku od nekih kolega.

 – Ne znam da je bilo baš nekih velikih skandala. Mislim da je veći problem u rukometu što se kod nas rukomet prati samo u siječnju, kad je prvenstvo. Ostalih 330 dana nitko ne zna što se s nama događa.  To malo smeta, ali to je tako.

Dolazi do promjena u tvom privatnu životu?

 – Pa da, ušao sam u brak prije desetak dana. Čekam dijete, jako se veselim tome. Mislim da će to biti ultra pozitivno iskustvo. Možda sat-dva manje sna, no isplatit će se kroz to veselje koje će „mali“ donijeti.

Kad se ponovno vidimo u Požegi?

– To se ne zna. Ovo ljeto sam imao dosta vremena. Ako si reprezentativac, tijekom zime nemaš vremena. Sve se mijenja, postajem obiteljski čovjek. Za Božić ne mogu doći, možda na ljeto… Uh, lažem. Nadam se da neću imati vremena doći ni na ljeto, jer to znači da idemo na Olimpijadu i da smo na pripremama, haha.

Sjajnom rukometašu i čovjeku Marku Kopljaru na kraju smo zaželjeli uspješan nastavak karijere u Barceloni i u novoj ulozi supruga i oca.