Pošast u Drškovcima: “Opsjedaju nas lisice, ne znamo više što učiniti”

Ne boje se nikoga

“Danas je bila u voćnjaku, na trideset centimetara je prošla od mene. Neki dan je bila kod terase, odmarala se i uopće nas se ne boji. Postoji mogućnost da je bijesna. Fotografirala sam ju, kada me ugledala ustala se malo je stala, pa onda opet legle, pravo pozira”, kaže nam Irena Crljenković iz Drškovaca. Mještani ovog prigradskog naselja lisice susreću svugdje.

Ne boje nikoga, do  podneva do noćnih sati  hodaju po selu, a okupljalište im je na groblju gdje Drškovčani često pronalaze ostatke i lešine peradi.

– Svakodnevno se viđaju. Prolaze kroz dvorište i pored moje kuće. Slobodne su i ne boje se. U vinogradu sam imao jedan takav susret. Stala je na putu i čekala 10-ak metara ispred mene. Krenem s traktorom i samo stoji. Kad sam svirnuo, malo je otišla, opet stala i gledala. Okupljaju se najviše na groblju, koje je na sredini sela i lagano se spuštaju svugdje. Ima ih i po danu i navečer kad se djeca najljepše igraju. Strah nas je najviše zbog djece – rekao nam je mještanin Ivan Ergović.

– Tri odrasle lisice su se zavukle u moju novu kuću koja još nije useljena. Istjerali smo ih s kolcima uz pomoć susjeda. Zavlače se i ne boje se lupanja dok je skoro ne lupiš po glavi. Nemoćni smo, bilo gdje da se krećemo, viđamo ih posvuda. Najviše nas je strah bolesti, jer ne znamo jesu li bijesne, kao i njihove brojnosti. Na svakom koraku je lisica – uključio se njihov susjed Vinko Franić.

Ivan Begović je lovac ali ne smije ništa poduzeti, lisice su njegovom psu odgrizle komad uha.

– Lisice nam se spuštaju u dvorišta i ne boje se ljudi i što je najveći problem. Mojem odraslom haskiju su odgrizle uho. Nije ih strah ni pasa. Redovno nam ulaze u dvorište, vidimo ih svaki dan, ulaze i u kuće. U selu imamo puno lovaca, ali ne smijemo ih ni taknuti. Nemoćni smo. Želimo da se taj problem riješi dok se ne dogodi ogroman problem. Hodaju po ulici, po dvorištima, kao da su domaće životinje – kaže nam na kraju Begović.

Lovcima je zabranjeno izvlačiti pušku iz futrole u krugu 300 metara od naselja. U Lovačkom savezu Požeško-slavonske županije kažu kako zakoni “ni na nebu ni na zemlji”.

– Problem je da kao lovci ne možemo vaditi oružje i vršiti odstrjel u naseljima i oko granice naselja. Po važećim propisima ne smijemo ni izvaditi oružje iz futrole. Takve stvari po zakonskoj proceduri treba rješavati šinterska služba nadležnog grada ili općine. S obzirom na to da to često nije riješeno, imamo probleme. Normalni slijed bi bio prijava veterinarskoj inspekciji, koja to prijavi policiji, pa se pomoću policije može podići nekoga iz obližnjeg lovačkog društva. Dok vi obavite proceduru, lija ode – odgovara Zdravko Vujnović, predsjednik Lovačkog saveza PSŽ.

– Problem je i granica od 300 metara od naseljenog mjesta po važećem Zakonu o lovstvu. Imali smo jednom prilikom problem divljih svinja u Pakracu koje su dolazile blizu dječjeg vrtića. Onda je Grad poslao zamolbu prema Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva. Uprava za lovstvo je dala odobrenje da se može loviti u to dijelu naselja, ali uz prethodnu najavu.

– Tu opet dolazi do sigurnosnih problema, ne možete samo tako izvaditi pušku kao da ste u šumi. Nije to problem samo u Požegi. Često me zovu i kažu kako su vidjeli lisicu, lasicu ili kunu na 500 metara od centra grada. Ne znam što bih rekao. Zakonsko rješenje je “ni na nebu, ni na zemlji”.

– Evo vam sad jedna primjer. Lovac koji zatekne lisicu u svom dvorištu, ne smije izvaditi pušku i pucati u nju. Velik problem je Babin Vir, da ne govorim o naseljima na požeškoj brdima i prema vinogradima. Pojava lisica se događa zbog neuređenog okoliša. Lisica obično traži hranu, oko naselja ima bacanja dosta bacanja svakakvog smeća i onda ih to privlači – nastavlja Vujnović.

– Trebalo bi utvrditi je li im se broj prekomjerno povećao. Onda u suradnji sa Županijom možemo tražiti dozvolu za povećani odstrel lisica, barem u onom dijelu oko naselja. Kad se dogode situacije u prirodi da je populacija lisica povećana ministarstvo može dati naputak o povećanoj kvoti za odstrjel. Možda nije bilo gubitaka prilikom koćenja, vremenski uvjeti su im odgovarali, a kod nas nema nekog predatora osim čaglja koji sada dolazi i još je gori od lisica. Sve što odstrijelimo moramo prijavljivati u lovno-gospodarskoj osnovi – kaže na kraju Vujnović.