Školsko zvono:”Želim postati koreografkinja plesa i imati svoj plesni klub”

01.04.2016.

Twirling klub Požega vratio se s Europskog prvenstva koje je nedavno održano u talijanskom Lignanu. Kao dio hrvatske reprezentacije Požežanke su sudjelovale u tri kategorije. Na postolje se kao članica reprezentacije popela Hana Ledić osvojivši drugo mjesto. Bio je to dovoljan razlog da Hanu pozovemo u našu emisiju Školsko zvono.

Hana kakvi su dojmovi sad kad su se emocije slegle, drugo mjesto na europskom prvenstvu kao članica hrvatske reprezentacije nije mala stvar?

Hana Ledić: Tako je. Ja sam jako zadovoljna. To što sam bila druga, stvara mi još veći poticaj da se prijavim i za sljedeću sezonu, da još više vježbam i uspnem na postolje za prvo mjesto.

Kakvi su dojmovi mame Nataše ?

Nataša Ledić: Ja sam preponosna. Najviše se ponosim time što se ona toliko trudi, daje sve od sebe i jako puno vježba. Najviše cijenim to što ulaže toliko truda u sebe, vježba ples, klasični balet, twirling, sa štapom i gimnastiku, stvarno se jako puno trudi. Srce je veliko kao kuća, svi su preponosni. Išli smo svi, cijela obitelj i svi su presretni i preponosni.

Vjerujem da je najponosnija gospođa Mihelčić?

Marina Mihelčić: Hana je jedno posebno dijete, koje je dokazalo da je talent nužan uz rad i trud. Ona je svojim radom i trudom uz neprikosnoveni talent koji ima, pokazala da je dobra u svakom fahu plesnog segmenta, bez obzira radi li se o klasičnom baletu, jazzu, liriku ili twirlingu. Naime, prije dvije godine smo prepoznali da bi Hana mogla nastupati u kategoriji twirling, pošto je ona već plesala nekad prije dok je njena mama trenirala mažoretkinje. Već kao mala djevojčica počela je trenirati sa štapom pa je kasnije sudjelovala u našem mažoretu, stoga to za nju nije bila novost. Međutim, twirling je jedna posebna disciplina, športska disciplina i u jednoj od kategorija prepoznala sam da bi Hana mogla postizati odlične rezultate, što ne znači da u drugima ne bi, ali naravno, dan nije dovoljno dugačak za ono što Hana može. Zatim smo se odlučili za ovu kategoriju koja sadržava i gimnastičke elemente i elemente klasičnog baleta i naravno poznavanja štapa. Hana se prije dvije godine po prvi puta pojavila na državno prvenstvo, što je izazvalo oduševljenje svih u Hrvatskoj jer su shvatili da će netko po prvi put stati na postolje Hrvatske u toj kategoriji, jer nikada nam do tad nitko nije osvojio medalju. Krenuli smo u Belgiju i tamo je osvojila treće mjesto na sveopće oduševljenje jer je to bilo njeno prvo pojavljivanje na europskom prvenstvu među trideset i dvije natjecateljice i veliki uspjeh. Bili smo strašno ponosni i znala sam da je to put kojim će ona hodati i tako je i bilo. Sljedeće godine već je i Lignanu bilo svjetsko prvenstvo gdje su dolazili Amerikanci te smo znali da su oni na tom području prilično dobri. Dobiva se prvih šest medalja, ulazi se u top šest, a ona je bila peta. Bila je peta ali ako se uzme u obzir da su dvije Europljanke bile među prvih pet, Talijanka i ona, onda je to uspjeh jer su dvije Europljanke među kojima je i naša, bile na postolju. Iskreno, ove godine očekivala sam da će Hana biti prva, međutim kod sudaca, uvijek prevagne neki mali koeficijent za nekog drugoga, ovaj put je to bila mala Francuskinja. Prema mom osobnom sudu, možda nije trebala uzeti prvo mjesto ali eto, tako je kako je. Sudačka odluka je neprikosnovena i mi smo sretni i s drugim mjestom, Hrvatska je bila u oduševljenju i cijela reprezentacija ali naravno Hana i ja. Pred nama su nove pobijede, kao što kaže Hana, sljedeće godine pripremamo u Poreču europsko prvenstvo pa se nadamo da će Hana nakon još jedne godine, nakon još više truda jer zaista ulaže veliki trud, biti na prvom mjestu.

Idemo se malo prisjetiti svih Haninih uspjeha u proteklom razdoblju?

Nataša Ledić: Ja ću započeti s onim čega se sjećam, što je bilo u početku. Tada još nije imala ni pet godina, išla je na svoje prvo plesno natjecanje u Rijeku na Dance star i osvojila treće mjesto, naravno na naše veliko oduševljenje kao još uvijek premalena djevojčica s koreografijom „Palčica“.

Marina Mihelčić: Moramo reći da je nakon toga zaredala nagrade kada god se natjecala, bila je među prve tri tako da je bila prva, druga, ili treća, ovisno o kategorijama. Puno je kategorija u kojima je ona nastupala jer plesne kategorije su i mjuzikl i show dance, lirik. Obično joj mama radi lirik i tu je isto postigla velike uspjehe. S mjuziklom gdje je prošle godine u Pragu bila prva na natjecanju, zatim je bila prva u Zagrebu i evo sad smo bili u Lignanu na plesnom natjecanju, na koje moram priznati, otišli smo samo zato što je bilo u isto vrijeme, u istom gradu koji baš i nije pretjerano velik pa smo znale da ćemo moći to nekako izvesti. Bilo je veoma gusto jer smo prvo krenuli na plesno natjecanje, pa je otplesala svoj solo. Čak nije niti mogla čekati proglašenje, pa je tata ostao s mlađom sekom čekati proglašenje a Nataša i ja pokupile smo je i otišle u drugu dvoranu, koja na svu sreću nije bila daleko, presvukle je u drugu odjeću, našminkale i tada je krenula s twirlingom, gdje je usprkos napornom danu, postignula uspjeh. Prvo je ušla u finale, među dvadeset i dvije natjecateljice, ona je ušla u top šest s drugim mjestom. Također je i sa svojom ekipom postizala uspjehe ali i sama pojedinačno i sa svojom partnericom Nikom Sabljak. Gdje god se pojavila, na Talent showu nije ušla u top dvadeset pet no dobila je sve pluseve i pohvale od žirija.

Nataša Ledić: Htjela bih istaknuti da su je suci prošle godine prepoznali na Dance staru, kao jednu od dva najveća talenta na natjecanju između tisuću i nešto natjecatelja u Hrvatskoj. Suci nisu bili iz Hrvatske već iz inozemstva. To je bio veliki uspjeh za nju jer je nisu poznavali od prije. Ove su je godine također odabrali, s istom koreografijom gđe Marine „Spanish rose“ ušla je na Gala night na Dance staru, tako da smo imali prilike i to gledati.

Marina Mihelčić: Moram napomenuti da ju je ove godine i Grad prepoznao kao perspektivnog sportaša pa je osvojila nagradu za perspektivnog sportaša ove godine, što je uostalom sad pokazano i dokazano da pripada među šest perspektivnih sportaša.

Hana koliko treba uložiti truda i vježbe da bi se postigli ovako dobri rezultati koje ti imaš u posljednje vrijeme?

Hana Ledić: Potrebno je uložiti jako puno truda, ja vježbam skoro svaki dan po dva sata. Ulažem jako puno truda u to jer to jako volim.

Bude li ti nekad naporno i kako upjevaš uskladiti sve to s ostalim obvezama?

Hana Ledić: Ne, nije mi naporno. Stižem sve obaviti, učim skoro svaki dan, ponavljam tako da imam sve dobre ocijene.

Koliko sad već dugo plešeš?

Hana Ledić: Plešem devet godina.

Kakvi su ti planovi?

Hana Ledić: Voljela bih postati koreografkinja plesa i imati svoj plesni klub.

Idemo se malo prisjetiti što se sve događalo od početka ove plesne sezone, gdje ste sve bili, nastupali i osvajali nagrade?

Nataša Ledić: Skroz smo na nekim natjecanjima. Djevojke se natječu i preko ljeta i uvijek nešto novo pripremamo. Osim kupa u Brodu, spomenule smo Prag koji se održavao u jedanaestom mjesecu, u drugom mjesecu bio je kup u Slavonskom Brodu, sada u četvrtom u Lignanu na plesnom natjecanju koje će se održati.

Marina Mihelčić: U svibnju idemo u Zagreb na plesno natjecanje gdje bi trebao doći jedan talijanski sudac koji s ovog natjecanja direktno može kvalificirati natjecatelje na svjetsko prvenstvo, što nam je naravno vrlo važno. Zatim idemo u Poreč na svjetski kup koji se već godinama tamo održava i broji oko pet tisuća natjecatelja i uvijek smo zapaženi. U šestom mjesecu imat ćemo redovito regionalno natjecanje, ponovno ćemo otići u Zagreb kod gospođe Lane Hukman koja organizira kup u Zagrebu. Napravit ćemo predstavu kao i svake godine, radimo dvije, zimsku i ljetnu. Zatim bi trebalo doći nešto malo odmora od svega, vidjet ćemo hoće li naše plesačice otići na osvojeno putovanje u Pariz. Međutim, Pariz su u međuvremenu zamijenili Rimom jer se boje terorističkih napada. Na jesen, u dogovoru s Gradom koji je dao taj prijedlog, biti ćemo jedni od onih koji će organizirati plesnu večer, čemu se izuzetno veselim. Plesna radionica Ilijane Lončar i naš studio, organizirat će plesnu večer u Požegi tijekom festivalskih dana. Bez lažne skromnosti, moramo priznati da imamo što pokazati. Mislim da će Požežanima biti zanimljiv jedan široki spektar plesnih vještina koje naše plesačice mogu izvesti.

Za nekoliko dana u Požegi organizirate Plesni kup o čemu se radi?

Marina Mihelčić: Plesni kup u Požegi je Twirling i Mažoret kup. Twirling kup iz razloga jer smo dužni Savezu odraditi dva kupa godišnje. Jedan će biti sada, a jedan u lipnju. Ponovit će se koreografije s državnog prvenstva, što Požežani, a ni roditelji nisu imali prilike vidjeti, pa evo imaju šansu doći u „Grabrik“ i besplatno pogledati što sve znaju naši twirlingaši. Ne tako davno, odnosno za Božić, Adriana Jurić je oduševila publiku u dvorani „Grabrik“, kada smo imali božićnu predstavu, s twirling znanjem. Kada se udruži puno takvih talenata, biti će zanimljivo vidjeti kako to izgleda. Što se tiče samog Kupa mažoret, dolaze nam savezni suci. Nećemo imati koreografije koje će mažoretkinje pokazati na državnom prvenstvu za koji tjedan jer 20. travnja putujemo u Cavtat na Državno prvenstvo mažoret. Nije dobro dva puta pokazati koreografiju jer je faktor iznenađenja važan, pa nećemo to plesati na kupu, već ćemo ostaviti za prvenstvo. Ovdje će nastupiti mlađi i nešto stariji ali s koreografijama koje ne idu na državni kup. To je ujedno i prilika da vidimo kako izgledaju mlađa djeca, koji talent još negdje čuči, a njima je to prilika da se natječu i stječu samopouzdanje i iskustvo. Tako oni svi započnu, bilo da se radi o plesu, o mažoretu, kupovi su tu da djeca stječu samopouzdanje, osjećaj sigurnosti kod nastupa, da bi im to danas, sutra koristilo u životu. Mi ne guramo djecu da se time bave, mi ih pitamo, jer mlađi to doživljavaju kao igru, a stariji malo ozbiljnije ali sve u svemu, to je zapravo jačanje samopouzdanja i osjećaja sigurnosti kada krenu među ljude i kada se krenu baviti nečim sasvim drugačijim.

Što se Twirlinga tiče ove godine čeka vas još i odlazak na Europsko prvenstvo u Francusku i Svjetsko prvenstvo u Švedsku?

Marina Mihelčić: Europski kup u Francuskoj koji nam je izuzetno važan jer dolaze dva saveza koji su na nivou svijeta, međusobno spojeni, natječu se zajedno ne bi li ušli svi u SportAccord i pokazali se prvi put u Japanu, kada budu olimpijske igre. Twirling će biti nekakav pokazni sport i to s Japancima jer su oni najbolji u tome. Veselimo se što ćemo ići tamo s mlađim naraštajima. O nagradama i medaljama neću pričati zato što je to dosta zahtjevno natjecanje, dosta je daleko u Francuskoj. Toplo se nadamo da ćemo i financijski uspjeti to riješiti i doći do tamo. Svjetsko prvenstvo je u Švedskoj u Helsingborgu gdje smo već bili s Hrvatskim olimpijskim odborom. Dobivamo potporu pa nam je to lakše financirati nego kupove jer Hrvatski olimpijski odbor financira europska i svjetska prvenstva. Kupove nažalost svaki Savez mora financirati posebno ili klub ako ima novaca. Mi se nadamo da ćemo uspjeti financirati europski kup, a na svjetsko prvenstvo će ići najbolji natjecatelji Hrvatske. To će biti jedno lijepo prvenstvo, više za gledati, nego pobjeđivati jer su tamo najbolji svjetski twirleri i stoga uživaš u tome da gledaš druge i uopće budeš sudionik svega toga. Mi smo obvezni prema Hrvatskom olimpijskom odboru, otići jer za to dobivamo sredstva pa neka idu pogledati kako to izgleda. Sve to ne bi bilo moguće da nemamo potporu Požeškog športskog saveza, to moram naglasiti jer Požeški športski savez na svu sreću ima kombi pa nam se lakše odvesti tamo s manjim brojem ljudi. Također nam zna netko i posuditi kombi. Recimo naši invalidi koji su nam posudili kombi. Gospodin Jaroš nam je također posudio svoj kombi i zahvaljujući ljudima koji nam hoće pomoći, djeci je omogućeno da odlaze na natjecanja i uz pomoć Hrvatskog olimpijskog odbora, Požeško športskog saveza pa evo i Grada i Županije koji imaju određena sredstva za nas. Nadam se da će djeca i ove godine sretno otputovati na ova dva natjecanja koja se pišu u Hrvatskom olimpijskom odboru jer smo obavezni kao njihovi članovi.

Marina, koliko ukupno sada djece pleše u twirlingu, mažoretu i studiju?

Marina Mihelčić: Kada se govori o twirlingašima, tu nema puno djece iz jednostavnog razloga što je to jako zahtjevan šport. Rijetki su ovakvi kao Hana ili kao neki drugi. Ima entuzijasta i mladih ljudi koji nas potiču da radimo dalje, oni to vole i žele. Nema ih puno nažalost, jer u twirlingu treba jako puno trenirati da bi se postigao uspjeh pa se vrlo brzo odustane. Ovi koji trenutno treniraju, mogu reći da su jako uporni, zahvaljujući mojoj mladoj pomoćnici ali i trenerici Adriani Jurić, koja mi apsolutno pomaže što se tiče twirlinga. Ona je također plesačica, završila je sudački seminar i sad je sudac i nadam se da će u skoroj budućnosti kada ja više ne budem mogla, ona biti ta koja će apsolutno sve preuzeti jer ima tu snagu i volju za twirlingom. Isto tako, tu su Nataša i Hana, Hana koja danas-sutra želi biti trenerica i koreograf, želi svoj studio. Nadam se da će i ona pronaći neki svoj modus i nastaviti rad s mladima i da ćemo opet imati jednu Hanu ili nekog drugog koga će ona trenirati. Danas sutra, ako Bog da, otići će na neku plesnu akademiju pa će se popeti za još stepenicu dalje i to je nešto najljepše što nam se događa.Tu je i moja desna ruka, gospođa Nataša Ledić, koja vodi jako puno mladih djevojčica iz kojih se iznjedrilo jako puno talenata,koji idu na natjecanja i na koje smo ponosni. Kada se radi, onda je to obično timski rad. Mi smo najsretniji kada to vidimo. Također smo sretni kada prepoznamo neku novu djevojčicu u studiju i poguramo je bez obzira čijem se djetetu radilo. Ne bi željela da me se krivo shvati da je to zato što Hana dijete od Nataše. Bez obzira o kojem se djetetu radilo, mi ga guramo da krene naprijed. Naravno, u sve to potrebno je uložiti jako puno truda, i Nataša kao sam plesač ima puno razumijevanja i zna da je za to potrebno jako puno treniranja. Hana provodi jako puno vremena u studiju, naravno da joj je teško sa školom ali evo, još uvijek je sve to pod kontrolom. Mama se trudi da to sve bude pod kontrolom ali da treba puno više truda nego ostalima koji kod kuće gledaju televiziju i igraju igrice, to je istina.

Hana imaš neku poruku za one koji se još nisu pokrenuli. Što bi poručila vršnjacima?

Hana Ledić: Voljela bih da se sva djeca bave nekim sportom, bio to ples, twirling, bilo što. Da ne provode vrijeme samo pred kompjuterima i mobitelima. Da se pokrenu jer time dobivaju jako puno, ostvaruju lijepa druženja, prijateljstva, i putovanja.