Na području Centra za socijalnu skrb Požega ima samo pet udomiteljskih obitelji za djecu

Program podrške i razvoja udomiteljstva za djecu

U sklopu trogodišnjeg programa podrške i razvoja udomiteljstva za djecu Centar za socijalnu skrb Požega i Centar za psihološko savjetovanje edukaciju i istraživanje Sirius danas su na Trgu Svetog Trojstva u Požegi informirali naše sugrađane o udomiteljstvu i kako udomljenoj djeci olakšati period prilagodbe na novu obitelj.

– Povodom Dana obitelji danas ćemo na štandu pokušati ukazati na važnost odrastanja djeteta u obitelji, udomiteljstvo je oblik skrbi za dijete u zamjenskoj, udomiteljskoj obitelji, kada se za njega ne može brinuti njegova primarna, biološka obitelj. Da bi dijete izraslo u cjelovitu, zdravu osobu sposobnu za samostalni život treba imati poticajno obiteljsko okruženje. Ako to izostane, udomiteljstvo, za razliku od ostalih oblika vanobiteljske skrbi kao što su domovi ili druge institucije, pruža najveću vjerojatnost da će dijete uspješno prevladati sve teškoće odrastanja – rekla je Martina Vlašić, ravnateljica Centra za socijalnu skrb Požega.

Centar za socijalnu skrb Požega provodi program podrške i razvoja udomiteljstva za djecu od 2014. godine.

– Na području koje obuhvaća Centar za socijalnu skrb Požega broj udomiteljskih obitelji zaista je mali, imamo svega pet udomiteljskih obitelji za djecu, kod udomljavanja odraslih situacija je nešto bolja, ali i tu nam nedostaje obitelji koje bi se odlučile na ovaj iznimno humani čin – dodala je Martina Vlašić.

Odluka o tome da se postane udomitelj nosi sa sobom veliku odgovornost kao i dalekosežne promjene u životima udomitelja. Prije odluke treba razmisliti o svim pozitivnim i negativnim stranama koje sa sobom nosi odgoj svakog djeteta, pa tako i udomiteljskog.

– Cilj nam je kroz ovu, ali i mnoge druge aktivnosti i akcije upoznati građane s udomiteljstvom djece koje je plemenita odluka, ali i iznimno odgovorna koja mijenja i dotiče mnoge živote. Zato je jako važno takvu odluku donijeti vrlo promišljeno imajući na umu sve ono što udomiteljstvo nosi. Sve potencijalne udomitelje upoznajemo s dobrim, ali i s onim ne tako dobrim stranama s kojima će se morati nositi. Većina djece koja dolazi u udomiteljsku obitelj često su napušteni od strane roditelja ili dolaze iz doma gdje su bili zanemarivani ili zlostavljani. Udomitelji u najvećem broju govore o udomiteljstvu kao zadaći koja nije lagana, ali je pritom nevjerojatno ispunjujuća, zahvalna te ih čini ponosnima – rekla je psihologinja Ivana Belamarić iz Centra za psihološko savjetovanje edukaciju i istraživanje Sirius.