Školsko zvono: Mali Cesarići oduševili i publiku i struku

20.5.2016.

Danas ćemo govoriti o Društvu Naša djeca Požega, i uspjesima koje su postigli naši predstavnici na smotri dječjeg stvaralaštva Radost, igra i stvaralaštvo u Našicama. Razgovarali smo s gospođom Zoricom Krpan, donedavanom predsjednicom, sada počasnom članicom Društva naša djeca Požega, članicom skupštine Saveza društava Naša djeca i predsjednicom Koordinacijskog odbora Gradovi i općine – prijatelji djece. Gospođo Krpan jako dugo ste na čelu Društva koje u našem gradu ima dugu tradiciju i koje doista vrijedno radi sve ove godine?

Zorica Krpan: Društvo Naša djeca ima dugu tradiciju, da to je istina. Kada je osnovano prvo društvo u Hrvatskoj, i naš je grad imao takvo društvo tako da je Savez društva Naša djeca, proslavio 65 godina. Ja sam počasna članica našeg društva, i od 1972. godine sam u društvu. Radilo se dosta i onda negdje 1992. godine kada se obnoviteljska skupština održala u gradu Požega, prestalo malo s radom. Onda sam ja postala predsjednica u gradu i to sam radila dvadesetak godina pa sam smatrala da je red da to prepustimo mladima. Društvo Naša djeca ima tako krasnih aktivnosti. Nedostatak u radu, je jer nemamo svoj prostor pa se sve odvija po školama, pješačkoj zoni, dugo smo radili u gradskom podrumu ali to nisu bili uvjeti za rad, bilo je dosta hladno. Nikako da dobijemo pravi prostor. Na nedavno održanoj skupštini u Cesarićevoj školi, dogovarali smo se da svi moramo češće ići pitati gospodina gradonačelnika i Ured za društvene djelatnosti da se ipak pronađe prostor koji bi čak mogao biti i zajednički s nekom udrugom. Nama treba jedna mala dvoranica u koju bi mogla doći djeca cijelog rada. Trebali bi imati svoj prostor. Ima jako puno entuzijasta, jako puno ljudi koji bi rado radili ali kada nemate svoj prostor, to je jako nezgodno. Mi nemamo uvijete niti za održavanje skupština na kojoj se odrasli okupljaju. Mislili smo da ćemo na godinu biti domaćini pa sam otišla u Našice na tri dana da vidim što nam je sve potrebno. Iz saveza su nam rekli da nas je preduhitrio Poreč. Poreč se upisao za sljedeću godinu i da imamo priliku 2018. godine, što je još bolje za nas jer ćemo imati više vremena za pripremu. Nema tu tako velikog troška za grad domaćin. Sudionici sami podmiruju svoje troškove boravka. Ove godine smo bili u Našicama i kao i uvijek, postigli izvanredan rezultat. Naša točka, lutkarska predstava Kokošja posla, oduševila je sve, pa smo ponovno nastupili u nedjelju kada je revijalni dan i kada izabrane točke smotre nastupaju. Gospođa Čereg je dobila ponudu Saveza za djecu da sudjeluju u ljetnoj školi kada se održavaju seminari za sve sudionike koji žele naučiti voditi lutkare.

Predsjednica ste više od 20 godina, aktivna ste članica od 1972. godine, predsjednica ste i Koordinacijskog odbora gradovi i općine – prijatelji djece Grada Požege. Radite i s dječjim Gradskim vijećem. Jako puno radite s djecom. Pretpostavljam da je to najljepše?

Zorica Krpan: Jako puno i inače radim s djecom. Radim i u mom društvu gdje sam član Matematičkog društva. Tamo sam i tajnica od osnutka. Jako puno radim jer radim iz zadovoljstva. Matematika se najčešće radi za novce. Ja držim instrukcije u svojoj župi. To je sastavni dio mojeg života. Sljedeće srijede imamo dječje vijeće. Moramo se pripremiti za susret djece. Stalno se održavaju neki susreti i potrebno je puno novca a mi ga nemamo. Razmišljali smo da probamo nekako zaraditi novac, međutim nema mogućnosti.

U uvodu smo čuli koliko su vrijedni mali lutkari Osnovne škole Dobriša Cesarić i njihova učiteljica Ines Hamžik Čereg, koja je i nova predsjednica društva Naša djeca Požega. Gospođo Čereg čestitam na izboru i vjerujem da ćete i Vi nastaviti stopama gospođe Zorice Krpan.

Ines Hamžik Čereg : Nastavit ćemo, to će biti jako teško ali uz njenu pomoć, ja vjerujem da ćemo uspjeti nastavititako dobro raditi i dalje.

Odlični rezultati u Našicama, mali Cesarići, s predstavom su oduševili i publiku i struku. Vjerujem da je bilo uloženo jako puno trruda u to sve!?

Ines Hamžik Čereg : Tako je. Dosta truda je bilo uloženo. Upravo je prošlo godinu dana otkako radimo samo na toj predstavi. Ovo nije prva naša tako zapažena predstava. Nika Sabljak je već u prvom razredu osnovne škole, odradila jedan monolog. Bila je izuzetno dobro primljena. To je bilo u Slatini.

Koliko njima znače ovakvi nastupi i onda još u uz to tako dobri rezultati?

Ines Hamžik Čereg : Jako puno im znači, oni vole jako puno raditi, posebice susrete i pokazivanja.
Prosudbena komisija u Našicama, ovu predstavu ocijenila je najboljom. U čemu se u predstavi radi?

Ines Hamžik Čereg : Kokošja posla, poprilično je životna priča, dakle može se prenijeti na ljudski život. Riječ je o dvije kokoši koje su u kokošinjcu. Dolazi nova kokica u goste koja je zapravo došla izvana i koja poremeti taj njihov mir. Pijetao ne zna kome bi se okrenuo, domaćim kokicama ili stranoj koki. Na kraju sve sretno završava kao i u svakoj priči. Svi dalje nastave živjeti u tom kokošinjcu.

Gdje crpite inspiraciju za predstave?

Ines Hamžik Čereg : Predstava je ustvari rad studenata Pedagoške akademije u Osijeku. Slučajno sam naišla na nju i činila mi se zgodnom. Malo sam je preradila za naše uvjete. Sama sam napravila lutke. Pozornicu smo zajednički odradili. Uglavnom, radimo sve sami.

Gospođa Krpan je rekla da osim nastupa na smotrama redovito obilazite i domove umirovljenika, bolnicu i tamo korisnicima uljepšavate dane?

Ines Hamžik Čereg : Nastojim izazvati kod djece taj senzibilitet prema ljudima, starijim ljudima, maloj djeci, prema bolesnima. Ove četiri godine koje radimo, ipak su urodile plodom.

Vjerujem da ćete Vi unatoč tome što su oni četvrti razred, na godinu u petom razredu nastaviti raditi s njima?

Ines Hamžek Čereg : Naravno. To će biti super.

Lutkari 4. C Osnovne škole Dobriša Cesarić, koji su predstavljali društvo Naša djeca Požega na 20. jubilarnoj smotri koja je održana u Našicama su Nika Sabljak, Klara Zubić, Marta Polić Strinić i Josip Zubović.

Kakvi su vaši dojmovi iz Našica? Malo nam ispričajte što se tamo događalo? Kako je bilo?

Nika: Bilo je jako lijepo. Upoznali smo mnogo prijatelja i jako smo se lijepo zabavili.

Jeste li ponosni na ovaj lijepi rezultat?

Jesmo!

Klara, kako se tebi svidjelo?

Klara: Meni je bilo super, jako smo se dobro zabavili.

Što ste sve radili? Gdje ste sve bili? Malo ste mi tajnoviti…

Marta: Bilo je jedno igralište veliko, pokraj toga je bio restoran a pokraj restorana kazalište. Kazalište je bilo vrlo veliko.

Vidim vas ste tri djevojčice i jedan je dječak. Josipe, kako si se ti snašao u društvu djevojčica?

Josip: Dobro. Prije je bio jedan drugi dječak pa su onda one birale između mene i još dva dečka.
 

Znači pobijedio si konkurenciju.

Josip: Tako je.

Recite vi meni, o čemu ta vaša predstava govori?

Nika: O kokošima, zove se Kokošja posla.

Koja je poruka te predstave?

Marta: Govori o prijateljstvu, da su prijatelji najvažniji.

Kokošja posla

Pijetao: Pliva patka preko Save, nosi pismo na vrh glave. U tom pismu piše, bit će jedna više.

Koka 1: Tko li nam to stiže? Našem dvorištu sve je bliže.

Koka 2: Kakav je to šešir stavila? Da bi našeg Žaka zavela!

Nova koka: Dobar dan prijateljice nove! Ja sam Marija i isto sam od godine nove.

Pijetao: OOO, stigli ste na vrijeme baš!Dobro došli u kokošinjac naš! Dopustite da vam pokažem vaše sobe a vas dvije, molim bez zlobe!

Koka 1: Uh kakva moda! Kako samo ponosno hoda.

Koka 2: Da Mariška,a tek ona mašna!

Koka 1: I ta torbica koju nosi, baš je strašna.

Koka 1: Ali Juliška, misliš li ti zaista da bi ona našeg Žaka mogla osvojiti?

Koka 2: Ma što to pričaš? On je nikad neće kao nas zavoljeti.

Koka 1: Ali ne znam. Ipak…

Koka2: Tiše, tiše. Ne govori više. Dolazi naša dama.

Koka 1: I naravno nije sama.

Pijetao: Dakle, drage moje, ovako stvari stoje. Marija je bolesna došla iz grada i seosko dvorište za oporavak joj je nada.

Pijetao: I ja sam pomalo umoran, odoh odrijemati sada.

Koka 1: U staklu pijetla nije teško bolestan biti. Već vidim da će se lako oporaviti.

Koka 2: Slušaj Mariška, ona na našeg Žaka baca oko. Neće ti to proći koko!

Koka 1: On već ima ljubavi svoje. Neće se zagledati u perje tvoje!

Nova koka: Ne morate se mučiti. Možda će se baš za mene odlučiti.

Koka 1: Kakva drskost govoriti tako!

Koka 2: Nećeš nas se riješiti lako!

Nova koka: Ma slušati vas više ne želim!

Koka 1: Ali ja ti samo istinu velim.

Nova koka: Još ću vas morati Žaku tužiti.

Koka 2: On će ti sigurno utjehu pružiti.

Nova koka: Oprosti Žak ali ove dvije koke viču na mene. Mislim da će oduzeti tebe.

Pijetao: Mogao sam i misliti da će tako nešto smisliti.

Nova koka: Nisam ni slutila da će svađe biti. Mislila sam da ćemo se sprijateljiti. Bolje bi mi bilo da se kući vratim nego da ovdje još više patim.

Pijetao: Mila moja, ne govori tako. Riješit ćemo to nekako.

Koke: kokokokooodaaaa

Pijetao: O koke moje, vi ne znate za dostojanstvo svoje!

Koka 1: Ona nam te želi oduzeti pa smo morale nešto poduzeti.

Pijetao: Mile moje, vas mi nitko zamijeniti neće a nas četvero možemo doći do sreće. Znajte, drage ste mi sve tri. Zato pokušajte se smiriti. Pružite si krila, dosta je graje i nek prijateljstvo od sad traje.

Koka1: Ima pravo Žak naš, to je smiješna svađa baš.

Koka 2: Dobro, dobro, svađe dosta, prihvatimo našeg gosta.

Nova koka: Drago mi je zbog toga, neka među nama bude sloga.

Pliva patka preko save, nosi pismo na vrh glave. U tom pismu piše, sad nas ima više. Prijateljstvo neka traje, prijatelju sve se daje. Sve se ružno briše, sad nas ima više. Kokokokodaaaa

Bravo! Bili ste odlični! Ne čudi me da ste impresionirali prosudbenu komisiju. Želim vam još puno dobrih lutkarskih predstava.

Hvala!