Ravnopravni i sretni:”Ne bi bilo mene danas ovakve da nije moja obitelj uz mene”

28.7.2016.

Ravnopravne i sretne posvetili smo Silviji Podoljak, direktorici TU TZ Grada Požege, moderatorici Business Cafea, blogerici, jednom riječju vrlo uspješnoj ženi koja živo svoj san. Razgovarali smo o svemu tome ali i o nekim drugim temama vezanim uz ravnopravnost i sve ono što tišti i stoji na putu do uspjeha jednoj ženi, samo zato što je žena.

Silvija za početak možete li nam više reći o sebi i onome čime se sve bavite uz posao direktorice TZ?

Silvija Podoljak: Da kako ste i sami u uvodu rekli direktorica sam TZ grada Požege, moderatorica Business Cafea,, koji organiziram uz kolegicu Marijanu Bošnjak. Imali smo već dva uspješno odrađena u Požegi i Slavonskom Brodu, gdje smo okupili više od 100 ljudi, za jesen pripremamo i jedan u Osijeku. Uz to prodirektorica sam za marketing Aurea Festa, pišem blog o duhovnosti u životu i poslu, jer volim inspirirati ljude putem bloga i kroz osobni kontakt, voditeljica sam emisije Aurea Fest Požega za TV, turistički sam vodič za Požeško slavonsku županiju, puno toga radim i puno planova imam za daljnje poslove poput pisanja knjige o svojim iskustvima i poslu, pisanja novih destinacijskih blogova, kreiranje novih događaja…itd.

Direktorica ste TU TZ Grada Požege gdje vrlo uspješno obavljate svoju funkciju. Jeste li ikada pomišljali da bi se mogli naći na ovom radnom mjestu i jeste li ostvarili svoja očekivanja ?

Silvija Podoljak: Kad sam završila fakultet u Zagrebu doselila sam u Požegu, gdje sam bila bez posla punih 5 godina. Prvi moj posao bio je posao turističkog pratitelja koji sam radila intenzivno, gotovo svaki dan po danu putovala i učila, dolazila kasno i opet na putovanje, jednostavno sam željela raditi, nakon toga su me primili u turističku agenciju. Tamo sam se bavila turizmom i prezentacijom, prodajom uglavnom aranžmana vezanih uz druge gradove u Hrvatskoj, Europi i šire. Znači učila sam o Španjolskoj, Češkoj, Italiji, o gradovima gdje bismo vodili goste i grupe, učila sam i o Tunisu jer sam nekoliko maturalaca imala koje sam sama kao vodič vodila u Tunis. Nisam puno učila o Požegi. Nisam nikad planirala koji će biti moj sljedeći posao, jednostavno se pojavila prilika i to je bio logičan korak za moj daljnji rast i doprinos zajednici. Od prvog dana u turizmu obožavala sam svoj posao, tako i sada, malo je drukčije jer sad radim isključivo za svoju destinaciju. Nastojim se nikad ne vezivati za očekivanja, u redu ih je imati ali ne vezati se jer tada vas slomi nešto što ste očekivali ,a niste dobili. Volim svoj posao.

Je li Vam kao ženi bilo teško uspostaviti autoritet?

Silvija Podoljak: Autoritet vežem uz poštovanje. Ako poštujete sebe i druge tako ćete utjecati i na druge da poštuju vas. Sve je kako vi odašiljete prema drugima. Poštovanje se zaslužuje. Kada ljude tretirate kao ljude, kad se odnosite prema drugima da su vrijedni i da je ono što rade dobro, onda vas i cijene. Osim toga, autoritet je vještina koja se uči, s vremenom postajete sve bolji i bolji kao i u drugim vještinama. Autoritet ima veze i s moći uvjeravanja, ako dobro uvjeravate, ako i sami vjerujete u tsvoju priču, ideju, plan, vjerovat će i drugi.

Kako izgleda jedan vaš radni dan, kako usklađujete svoje obveze?

Silvija Podoljak: Ujutro se rano budim, u pravilu između 5 i 6. I to vrijeme sam posvećena sebi, svojim jutarnjim ritualima, trčanju, vožnji biciklom, budem sama sa svojim mislima, pripremam se za dan, pišem plan što trebam odraditi, satnicu, sastanke i sve što mi je potrebno. Ujutro vrlo često i čitam, ovisi koliko vremena imam. Nakon toga se spremim i budim djecu za školu. U 8:00 počinje škola i moj radni dan koji je sastavljen od sastanaka, telefonskih dogovora, priprema za sastanke, za prezentacije, manifestacije, pres konferencije, puno kreativnog rada, od pisanja, skiciranja, planiranja, izvršavanja obveza. Ponekad mi radni dan traje duže jer su neki sastanci popodne. Suprug vozi djecu, pomaže oko kućanskih obveza, da uspijemo sve uskladiti i da djeca stignu na sve aktivnosti koje idu, oni znaju svoje obveze, vole ih i nije im teško . Zajednička večera i druženje prije spavanja, priprema za drugi dan i spavanje.

Je li teško uspostaviti balans između privatnog i poslovnog? Čini se da taj privatni dio uvijek malo trpi?

Silvija Podoljak: Kad radiš ono što voliš i voliš ono što radiš, tada nije ništa teško. Naravno bez potpore obitelji nekih stvari ne bi bilo, ali to je sve moguće uskladiti. Neki dan sam pitala svoju kćer vidi li ona kad ja dođem sretna s posla i kad dođem tužna, naravno da vidi, i zato je važno raditi ono što voliš i sretan doći kući jer to ukućani očekuju. Djeca posebno upijaju od roditelja taj osmijeh i sreću, pamtimo svi iz svog djetinjstva te osjećaje najviše od sveg drugog. Jedna poslovica kaže: Ljudi će zaboraviti što ste rekli, zaboravit će i što ste učinili, no nikad neće zaboraviti kako su se osjećali zbog vas.

Mnoge su žene odustale od karijere jer su se posvetile obitelji, može li to dvoje uspješno funkcionirati zajedno?

Silvija Podoljak: Postoji vrijeme za sve. Nekad ste u svom životu posvećeni obitelji i to je sve za vas, kad se dijete rodi, kad krenu u školu, u nekim prijelomnim vremenima, tada ste više i intenzivnije uz njih, s prvim djetetom sam bila 3 godine, puno smo učili, bili zajedno, radili skupa, a s drugim sam bila samo 6 mjeseci, takva je bila situacija i moramo se pomiriti s tim. Tu je uvijek i moj suprug koji je tada brinuo o kćeri. Danas su oni veći  i u pravilu više razgovaramo, igramo se, družimo uz društvene igre, učimo zajedno, ali i posao je tu, putovanja. Zato postoje dva roditelja koji dijele uloge odgoja svoje djece i tako treba biti jer djeca su zajednička. Ali prioriteti se postavljaju svakodnevno.

Jeste li pomislili u nekom trenutku, da ne možete više i da ćete odustati od svega?

Silvija Podoljak: U pravilu bude svakodnevnih misli, ali uvijek pronađem motivaciju u nečemu. Istina najviše mi pomaže istinska zahvalnost na onom što imam, što živim, na onom što je dobro u mom životu, što je lijepo, na trenucima koje provodim s najmilijima, na poslu kojeg volim, na ljudima kojima sam okružena. Zahvalnosti je puno i što ih više prakticirate to više, ih pronalazite. Ljudi se često imaju potrebu fokusirati na ono što im ne valja u životu, kad bismo samo promijenili fokus na ono što je dobro u životu mogli bi više utjecati na svoju sreću, a onda i sreću svojih bližnjih.

Koji su Vaši stavovi o predrasudama kad su u pitanju muški i ženski poslovi, da žene ne mogu raditi neke muške poslove, a da muškarci ne mogu raditi neke tipično ženske poslove?

Silvija Podoljak: U pravilu nisam sklona predrasudama, i trudim se ne osuđivati, u mom životu ima mnogo divnih žena i muškaraca, smatram da žene kao i muškarci mogu raditi sve poslove ali samo ako oni to žele. Ne vrijedi nikad nikoga tjerati na to.

Čini se da koliko god se trudili rušiti stereotipe i razbijati predrasude smo nekako još uvijek patrijarhalno društvo?

Silvija Podoljak: Sve je kako vi gledate na to. Ja živim u vremenu i mjestu gdje me prihvaćaju kao ravnopravnu i jednako vrijednu, ali rekla bih da je to do nas samih. Da sigurna sam da se mnogi žale zbog toga što se u takvom društvu od žene očekuje da budu brižne majke i supruge, da vode brigu o kućanstvu, da budu tihe, nježne i poslušne, da vole kuhati, peglati, čitati ljubavne romane, heklati i gledati serije… U slučaju da rade ili se bave nekim bitnijim poslovima, kao npr. politikom, žene u očima ovakvog društva automatski zanemaruju djecu i porodicu, u slučaju da javno iznesu svoje mišljenje, ali i muškarci bi se mogli osjećati nelagodno u svijetu kojem dominira žena, ako je ona napadna, nasilna, radikalna… I zato mislim da sami trebamo kreirati taj osjećaj prema van, svoje mjesto tražiti u znanju, edukaciji, istaknuti se svojim sposobnostima i slično. Nedavno sam čitala da Dokazi ukazuju na to da su u najmlađem dobu, dakle oko 7000 godina pr. Kr., na području današnje Europe i male Azije živjele veoma razvijene kulture, koje su njegovale poljoprivredu. U to doba žene su igrale važnu ulogu – ekonomski kao radnice, duhovno kao svećenice, te je njihova društvena uloga bila naglašena. Rodbinske veze su se oslanjale na matrijarhat, dakle kćerke su nasljeđivale svoje majke. Muškarci su imali jednako važne uloge kao trgovci i zanatlije, i kako se čini u to doba nije bilo ratova. Tako da je i to jedno zanimljivo gledište. Osim toga, mislim da žena treba biti ženstvena, pametna, mudra i da se svojim znanjem i sposobnostima treba istaknuti u društvu.

Kako na Vaš uspjeh gledaju ljudi iz Vašeg okružja?

Silvija Podoljak: U mom okruženju ljudi su u pravilu ohrabrujući, motivirajući prema meni, često me pitaju kako to stigneš sve. Smatram da je važno biti kvalitetna osoba, dati sve od sebe, pomoći kome trebaš, biti čovjek. To su one osnove na koje smo svi zaboravili, ponovno učimo biti ljudi, “human to human”. Tražiti ljudskost u onom drugome, smijati se zajedno, provoditi vrijeme skupa, iskreno razgovarati.

Imate li potporu obitelji za sve što radite?

Silvija Podoljak: Kao što sam već spomenula moja obitelj je uvijek tu za mene. Ne bi bilo mene danas ovakve da nije moja obitelj uz mene. Teško je raditi ako vas ne podupiru ljudi oko vas. Moj suprug mi puno pomaže u obiteljskim obvezama i to je sigurno ključ uspjeha. Važno je imati potporu obitelji jer čovjek ne može sam.

Puno ste na terenu kroz posao u TZ, kroz Business Cafe u kontaktu ste često sa ženama poduzetnicama, kakva su njihova iskustva, što je ono što ih najviše tišti?

Silvija Podoljak: U pravilu se žene oslanjaju na sebe i svoja znanja, puno rade na sebi, jer vas svaki posao potiče  na rad i  profesionalne izazove. Ponekad dođu do limitirajućih uvjerenja, i tu onda rade kroz razne tehnike i alate koji im pomažu da upoznaju sebe, a tako lakše ulaze u interakcije s drugim ljudima i naravno imaju manje konflikata. Osim toga, dobro je znati da će vas pronaći klijenti kakvi ste i vi sami. Ako ne plaćate vi, neće niti drugi vama plaćati, uvijek treba davati više od onog što si obećao u nekom poslu, posebno to naglašavam u turizmu jer tu gost danas traži doživljaj, došao je po iskustvo, po nešto što još nije osjetio, to će upamtiti. Tako učim i druge da uvijek pruže uslugu više jer će im sigurno to vratiti negdje drugdje. Važno je znati i da svoj posao ste vi. Bez obzira na to što radite i za koga radite. Npr. kad sam radila u agenciji nisam se uvijek slagala sa svojim šefovima u mišljenjima, ali sam uvijek bila ljubazna prema našim klijentima jer su oni mene takvu upoznali, i danas me znaju kao takvu. Moj posao sam ja. To je nešto što vi predstavljate. Vaš glas na radiju, vaši stavovi, pitanja koja postavljate, teme o kojima raspravljate sve se to isprepleće i ljudi upoznaju vas kao osobu.

Što je po vama uspješna žena?

Silvija Podoljak: Uspješna žena je žena koja je zadovoljna sobom, svojim životom, provodi ga kako voli i primjer je svojoj djeci i drugima. Tako utječe i na svoju okolinu koju inspirira i čini sretnim. Iako je o uspjehu uvijek izazov pričati jer svatko ima svoju definiciju uspjeha, nekome je uspjeh odgojiti djecu i brinuti o obitelji, nekome je doseći ogroman novac, nekome miran život na selu, i zato ne treba osuđivati tuđe slike uspjeha, ali važno je definirati svoju sliku uspjeha jer tada znamo čemu stremimo. I uvijek biti zahvalan na svim pozitivnim i negativnim događajima u životu jer negativni od nas prave bolje ljude i dati su nam za razvoj.

Za kraj koja bi bila Vaša poruka mladim ženama koje nas sad slušaju i koje su pred odlukom, karijera i obitelj može li se to uspješno balansirati da ne trpi niti jedna niti druga strana?

Silvija Podoljak: Poruka je da budu svoje, da pronađu i zavole sebe, jer će tada biti i drugi sretniji uz njih. Da se ne žrtvuju ni za koga, jer nitko im neće biti zahvalan za tu žrtvu ako su nesretne i tužne. Da se druže sa sretnim i uspješnim ljudima, da budu zadovoljne sobom. Prvo rješavamo sebe u životu i onda tek fokus na druge, iako su nas učili da se trebamo žrtvovati i biti drugima na dispoziciji. To naučimo kasnije. Budite zahvalne na svemu što imate, činite dobro drugima, pomozite kome možete, oprostite onima koji su vas povrijedili, nisu znali drugačije. Vjerujte u sebe. Jer nitko drugi neće ako to ne učinite vi. Napravite prioritete u životu, družite se sa svojim bližnjima, kad ste s njima samo ste s njima, kad ste na poslu onda je posao, i kao što ste rekli, sve je stvar balansa.