Henrik Hofman: “Planovi su mi i dalje usmjereni na povratak u Ameriku”

Školsko zvono 10.02.2017

Henrik Hofman je požeški gimnazijalac i član Košarkaškog kluba Požega te veliki zaljubljenik u košarku. Ljubav prema ovom sportu otkrio je sa svojim bratom Dinom, gdje su u rodnoj Velikoj počeli intenzivno trenirati da bi potom uz punu potporu roditelja odlazili na treninge u Požegu.

„Bilo je jako teško. Roditelji su se jako žrtvovali za nas. Svaki dan vozili bi nas u 21 sati na trening u Požegu i čekali do 23 sata dok ne bi završio. No ni nama nije bilo lako jer bi ti treninzi nekada potrajali i do ponoći, a drugi dan bi se ujutro morali ustajati u 6 sati i odlaziti u školu.“ – ispričao nam je Henrik.

No isplatilo se. Dečki su igrali neko vrijeme košarku u Požegi, a nakon završetka osnovne škole u osječkom „Sokolu“ i potom, u Americi u Orlandu. Američka priča je bila fantastična kaže Henrik. „Kad dođete u Orlando, to je pravi doživljaj. Od grada, ljudi, njihovog načina života pa do svega ostaloga. Naša američka obitelj kod koje smo bili smješteni bila je stvarno super, tako da nam je i to olakšalo odvojenost o roditelja. Škola u Americi je čista suprotnost ovome što imamo kod nas. To skraćeno, znači probudiš se oko 7:30 ujutro, u 8:00 sati smo na nastavi koja u 15:00 sati završava. Tijekom nastave imao sam samo šest do sedam predmeta. Tamo je sve na nižem levelu, jer oni obrazuju svoje učenike općenito, a kad odu na fakultet, onda biraju što žele opširnije,mislim da je kod nas to sve preopširno i nepotrebno a učenici nemaju dovoljno slobode.“ smatra Henrik.

Amerikanci jako puno ulažu u sport u sklopu škole postoje teretane, mogućnost za treniranje od veslanja do streličarstva, otkrio nam je Henrik. „Poslije škole, imamo obavezan sat teretane, tamo vježbamo i nakon teretane vraćamo se u dvoranu i tamo smo tri do četiri sata na košarci. Kondicijski treninzi su kao u filmovima ustajemo u 5 ujutro od 6 do 10 smo na trčanju, košarci i sl. stvarno je bilo fantastično i to mi sada jako nedostaje.“ – ističe Henrik i dodaje: „Mi sportaši u Americi, imamo malo veće privilegije nego normalni učenici, možemo odlaziti s nastave ako trening, ako imamo utakmicu ne moramo pisati test, ne moramo biti u uniformi, možemo doći u školu trenirci, ako je baš dan utakmice, čak ne moramo doći u školu. Nadoknadimo to kasnije u dogovoru s profesorima. O opremi koju dobivamo od sponzora ne moram vam ni pričati jer tamo je svaki sport u školi sponzoriran.“ – kaže Henrik.

Američku košarkašku priču prekinula je nimalo bezopasna ozljeda koju je doživio na ljetnim praznicima u Velikoj, pa je morao pauzirati jednu godinu i oporavljati se kod kuće, a svoje košarkaško znanje i iskustvo privremeno staviti u mirovanje. Henrik je trenutno junior Košarkaškog kluba Požega, no planovi su i dalje usmjereni na povratak u Ameriku gdje će se pridružiti Bratu Dini.

Uz marljivo treniranje košarke, pred njim je i izazov obrazovanja jer sada je učenik Opće Gimnazija u Požegi. Henrik nam je otkrio kako nije jednostavno, nakon srednje Elektrotehničke škole u Osijeku te srednje škole u Orlandu gdje je program vrlo općenit, naći se u Gimnaziji s velikim brojem novih predmeta.

„Sada sam fokusiran na povratak u Ameriku, a za to su mi jako bitne ocjene. Moram imati određen prosjek i to sad moram gurati i držati zadani prosjek inače fizički sam spreman.“ kaže Henrik i dodaje da je svjestan kako je za jednog sedamnaestogodišnjaka prošao i doživio jako puno.

„Rijetko se nekome dogodi da ima takve mogućnosti.“ Henriku želimo da se što prije pridruži bratu Dini i počne živjeti svoj američki košarkaški san.