Martin Jakšić: Ja ću uvik slavonski divanit, pa da vidim ko će mi zabranit
„Slavonice dijalektološke i frazeološke“ posljednja je izdana knjiga autora Martina Jakšića, slavonskog Zagrepčanina šokačke krvi, umirovljenog zdravstvenog radnika, koji piše na slavonskom dijalektu s područja istočne Hrvatske.
„Slavonice dijalektološke i frazeološke“ posljednja je izdana knjiga autora Martina Jakšića, slavonskog Zagrepčanina šokačke krvi, umirovljenog zdravstvenog radnika, koji piše na slavonskom dijalektu s područja istočne Hrvatske.
„Slavonice dijalektološke i frazeološke“ posljednja je izdana knjiga autora Martina Jakšića, slavonskog Zagrepčanina šokačke krvi, umirovljenog zdravstvenog radnika, koji piše na slavonskom dijalektu s područja istočne Hrvatske.
Za više od dvadeset godina napisao je osam knjiga uz stručna mišljenja jezikoslovaca. U djelima su uključeni starinski i suvremeni, seoski i gradski govori, slavonska ikavica, ekavica, jekavica i šćakavica.
„Knjiga obaseže preko 320 stranica, a namijenjena je “đaku, seljaku i učenjaku” da bi se za buduće naraštaje barem ovako očuvali zanemareni slavonski govori. Knjiga će poslužiti dijalektolozima, frazeolozima, kroatistima, slavistima, jezičnim povjesničarima, pjesnicima, književnicima i drugima kao i nastavnicima i učenicima osnovnih i srednjih škola“, ističe Jakšić, leksikograf, dijalektolog, frazeolog, aforističar, humorističar, žurnalist, komentator i promicatelj starih hrvatskih riječi, a protiv najezde tuđica.
„Slavonice“ su, zapravo, nastavak prvog, velikog Jakšićeva „Rječnika govora slavonskih, baranjskih i srijemskih“. Iz posljednje knjige „Slavonica“ izdvojili smo nekoliko primjera iz pojedinih poglavlja za osnovnu informaciju o sadržaju:
RIJEČI:
upotrebljive: bezbožnjak – nevjernik, babovština – nasljedstvo, doruka – rukohvat, izmeće – pobačaj
dobre stare: dobiće – dar, tvorilo – kalup, krstopuće – raskrižje, milodarnik – dobrotvor
zaboravljene: obala – živica, prostak – samouk, potprdak – potporanj, stopuslatko – saharin
neobične: kišobrela – kišobran, zapotiljak – potiljak, čoporaši – zadružna djeca, diplomata – gajdaš
dvosmislene: ludonja – kolač, aleluja – cvijet, pijanci – vrsta kolača, veseljak – vrsta graha
šaljive: balegača – pletenica, koza – sirotinjska krava, čkalja – jama, ambrozija – partizanka
posprdne: maršal – konjušar, mekofuk – slabić, nitna – privlačna cura, arkan – muško spolovilo
prilozi: danomice, rpimice, iznovice, komice, nazimice, neotice, potajice, šaljivice…
slavonski – život, dijalekt, banovac, kirbaj…
šokačka: kapa, tkanica, grana, fajta…
šokački: divan, običaj, sokak, kraj…
šokačko: kolo, ruvo, sijelo, klanje…
požeška: polka, kila, oka, dolina…
neženja: ledičar, samsov, benak, stari jarac…
usidjelica: amfora, ostarotka, šparuša, samica…
dukati: anđelaš, truljaš, tantus, terezijaner…
glačalo: pigla, roljača, drukholc, holcpigla…
muško rodoslovlje: 1. dado, 2. dida… 13. omžikur, 14. kurajber.
starinci: šlavoniter, šijak, mikeš, cvelferaš…
dotjerati se: ađustirati se, skockati se, upicanjiti se, sriktati se…
obrezivač tijesta: radler, šarilce, optrkalo, nudlpret…
ETNICI
Šokci, Paoraši, Graničari, Cvelferaši…
PODRUČJA
Poljadija, Puvadija, Šijadija, Savodravlje…
OBIČAJI
Svatovi, kirbaj, karmine, vršidba, poklade…
MUDRE RIJEČI
Najviše je šašava svita i grbavi drva.
Baranjkuše rano rane, rado rade, al nerado rode.
Slavonac najvoli vidit Šokicu na plaži.
Alaj bi nam bilo lipo da nije za krepat.
SVEZE RIJEČI
avlijska kapija – trokrilna dvorišna vrata
jaka duva – čvrst karakter
pakrački dekret – izgon
vicinalna štreka – lokalna pruga
SLOGANI
Ni Hrvat ko ne zna hrvacki, nit je Slavonac koji ne zna slavonski.
Hrvatski je materinski, a slavonski majčinski.
Hrvatski se uči, a slavonski njeguje.
Slavonija se voli djelima.
SAVJETI
Majke ne umiraju.
Samo Bog oprašta svima sve.
Brez ljubavi se ne isplati živit.
Lipo je bit lip, al je pametnije bit pametan.
Gaće zna svezat, al diug ne zna vratit.
MOJA DEFINICIJA ŠOKCA
Šokac je Hrvat, katolik, etnik, rođen i živi u Slavoniji, Baranji, Srijemu ili Slavonskoj Podravini, poštuje i njeguje svoju kulturu, povijest, materijalnu i nematerijalnu baštinu.
REČENICE
Ja ne znam divanit ni pisat nako gospocki, pa ću ja vako lipo po seljački, po slavonski, po starinski, po naški kako Bog zapovida.
Il žarilo, il palilo, il furilo, il ladilo, il puvalo, il kišilo, il pucalo, il gruvalo rmbat se moralo.
U tom našem Zagrebu sami Mate i Iveki, a Tune ni za lik.
Kaki smo, taki smo, dobri smo, blago nome či smo.
Ja ću uvik slavonski divanit pa da vidim ko će mi zabranit.
Živi i zdravi bili pa slavonski divanili, pripovidali i prepovedali.
SLAVONSKA HIMNA: Oj Slavonci, još ste živi…(dalje se fićuka).
