Projekti i rezultati rada učenika i nastavnika OŠ Antuna Kanižlića

Školsko zvono

U Školskom zvonu ugostili smo učenike i nastavnike OŠ Antuna Kanižlića iz Požege, s kojima smo razgovarali o njihovim projektima koje provode u ovoj školskoj godini, uspjesima na raznim natjecanjima ali i planovima za naredno razdoblje.

Marija Samardžija, ravnateljica škole osvrnula se na vrlo dobre rezultate učenika na županijskim i državnim natjecanjima.

Marija Samardžija : Mi smo izuzetno ponosni na rezultate našeg nastavnog programa i na djecu koja postižu te rezultate sa svojim mentorima. Ove godine na državnom natjecanju bila su dva učenika iz Informatike koji su osvojili treće i sedmo mjesto, zatim smo imali svoje predstavnike iz Tehničke kulture i očekujemo poziv iz Biologije. Na natjecanju iz likovnog odgoja naši učenici osvojili su drugo mjesto i pozvani smo na državnu smotru likovnih radova, tako da su to najviši rezultati. Ali imamo i prva mjesta, na primjer iz Engleskog jezika, i Kemije, koji nisu na toj razini riješenosti da budu pozivani na državno natjecanje, ali čine nas jako ponosnima, naravno tu su i druga i treća mjesta iz Informatike, Tehničke kulture, Fizike gdje smo nekako tradicionalno na samom vrhu i često smo na državnim natjecanjima.

Što se još ove školske godine radilo u školi, jedan od značajnijih projekata je svakako energetska obnova za zgrade područne škole u Vidovcima ?

Marija Samardžija : To što se tiče zgrade u Vidovcima, ja bih to nazvala tehničkim rješenjima koja su nužna i potrebna, jer djeca i njihovi učitelji koji toliko rade ali i roditelji koji surađuju s nama, zaslužuju adekvatan prostor i sasvim je logično da prostor bude osuvremenjen kako današnje vrijeme to nalaže. Stvarno sam zahvalna i u Uredu za EU investicije, kao i u Gradu Požegi, koji su, kada sam im se obratila izradili taj projekt. Ono što smo mi dobili to je dobra škola, jer u Vidovcima smo stvarno imali veliki problem s hladnoćom, pogotovo ponedjeljkom i utorkom kada se škola nakon vikenda rashladi.

Ono u što u školi još ulažete jest osposobljen kadar?

Marija Samardžija: Na broj 17, što mentora, što savjetnika, jako smo ponosni, jer iza svakog mentorstva ili savjetništva postoji jedan veliki, dug i uporan rad i to ne samo u nastavi, već je to suradnja i na školskim projektima i s lokalnom zajednicom. Mi imamo 5 savjetnika, 11 mentora, nekako sumnjam da se na razini Hrvatske jedna škola može pohvaliti s tim brojem zainteresiranih ljudi za napredovanje.

Ono što još znamo je da se u školi radi jako puno na projektima, jedan od značajnijih projekata je svakako “Učenjem za život” koji se provodi u suradnji sa školom na Malti. O tome nešto više zna nastavnica Hrvatskog jezika Valentina Čurčić.

Valentina Čurčić: To je projekt s partnerskom školom na Malti i rezultat je našeg četverogodišnjeg rada na lokalnim projektima, našim školskim projektima i projektima na razini Hrvatske i normalno je bilo da sljedeći korak bude uključivanje u međunarodne projekte. To je projekt u sklopu kojega smo mi išli na Maltu vidjeti kako oni provode nastavu domaćinstva, koju namjeravamo sljedeće školske godine uvesti kao izvannastavnu aktivnost u našu školu.

Vi ste bili na Malti, kakva su iskustva od tamo?

Valentina Čurčić: Vrlo zanimljiva, drugačija nego ovdje u svakom slučaju. Prvo ako ćemo početi o opremljenosti škole i onoga što je djeci dostupno. Imaju dakle potpuno opremljene kabinete, učionice, nema ploče i krede kao kod nas, rekli su nam da su oni već davno zaboravili tako rada, sve su to pametne ploče, projektori, svaka učionica ima računalo, svaki nastavnik ima računalo, djeca nemaju knjige kao kod nas nego nastavnici slobodno biraju materijale iz kojih će ih poučavati, puno se radi praktično, nemaju toliko obaveznih predmeta, nego više izbornih pa se usmjeravaju prema onome što ih zanima.

Možete li nas podsjetiti na projekte koje provodi Kanižlićeva škola?

Valentina Čurčić: Provodimo projekte kojima zapravo obilježavamo datume hrvatske ali i svjetske povijesti i svaki projekt na kojem radimo, radimo ga i u nastavi. Na neki način sve teme su uklopljene u nastavni plan i program. Ako krenemo od početka školske godine, prvi je projekt obilježavanje Europskog dana jezika, koji vodi nastavnica Jasminka Hajpek gdje se uglavnom uključuju jezičari, hrvatski jezik, strani jezici, likovni, glazbena kultura, razredna nastava. Zatim imamo terensku nastavu na stazama Požeške gore u suradnji s Gorskom službom spašavanja i s požeškim planinarskim društvom. Tako populariziramo zdrav način života među građanima, djecom i roditeljima i to bude zabavan i lijep dan proveden u prirodi. Zatim slijede Dani kruha i zahvalnost za plodove zemlje u koji su uključeni svi učitelji, učenici škole. U 11. mjesecu obilježavamo Dana sjećanja na žrtve Vukovara. Kroz taj projekt prisjećamo se naše ne tako davne prošlosti. Projekt vodi nastavnica Klaudija Gašpar i redovito organizira tribine s gostima koji su bili sudionici Domovinskog rata. Tu je i naš projekt „Antun Kanižlić“ koji je još u začecima ali polako radimo na tome da bismo obilježili i poučili i stanovnike i naše učenike tko je to bio Antun Kanižlić, zašto naša škola nosi njegovo ime, zašto je on nama značajan. Puno se bavimo humanitarnim radom, pa tako imamo nekoliko akcija, poput Božićnog sajma čija je voditeljica nastavnica Renata Marinić. Sve što djeca na tom sajmu naprave, prodaju, novac ide za terenske nastave učenika čije su obitelji slabijeg imovinskog stanja. Zatim imamo pred Božić i akciju „Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav“, gdje sakupljamo namirnice, pa pakujemo pakete obiteljima naših učenika lošijeg imovinskog stanja. Tu je i naša velika humanitarna akcija „Marijini obroci“, projekt koji sad pripremamo, trenutno radimo na njemu, koji će biti u svibnju, ovim putem pozivam građane da dođu taj sajmeni dan, koji će ako nas vrijeme posluži biti 18. svibnja, da doniraju nekakvu sitnicu ili novac u zamjenu za nekakvu stvar. Zatim imamo i školski maskenbal, koji svake godine na određenu temu, ove godine je tema bila Požega i poznati Požežani, taj maskenbal je prerastao u gradski, to jest, surađujemo drugu godinu s Turističkom zajednicom. Projekt vodi nastavnica Biljana Marković. Tu je i manji projekt Valentinovo i naravno priredbu za Dan škole, koja je jedna stvarno velika stvar oko koje se nastavnici uistinu potrude i pokažu sve ono najbolje što su radili tijekom godine.

Uključili ste se i u projekt „Čitaj mi“ gdje ste donirali slikovnice za pedijatriju Opće županijske bolnice Požega, tu su sudjelovali nastavnici Osnovne škole Antuna Kanižlića, Vi ste bili inicijatorica?

Valentina Čurčić : To je u stvari jedna kampanja Hrvatskog društva knjižničara koji se zove Čitaj mi i provodi se 4 ili 5 godina. U okviru te kampanje, postoji akcija „Čitav dan, sretan sam, svoju knjigu daruj, tuđe srce obraduj.“ U toj kampanji se prikupljaju slikovnice koje se doniraju javnim ustanovama ili dječjim odjelima bolnicama, u dječjim vrtićima, gradskim knjižnicama, dječjim ambulantama znači tamo gdje se okupljaju djeca, da bi im se moglo čitati i da bi se tako potaklo čitanje od malih nogu. Ove godine smo se odlučili uključiti u tu kampanju i učitelji su sakupljali slikovnice i darovali smo ih dječjem odjelu naše požeške bolnice.

Ravnateljice Samardžija Vaša škola se doista može pohvaliti s humanitarnim radom, prepoznati ste kao veliki humanitarci, vjerujem da ste i Vi ponosni na svoje učenike i nastavnike?

Marija Samardžija: Svakako da jesam i ovo posljednje što ste spomenuli, prikupljanje slikovnice. Ponosna sam na učitelje, jer nekako roditelji i učenici snose najveći dio troška kad su u pitanju humanitarne akcije, zato ih sad nismo željeli opterećivati, sve su učitelji sami odradili. Nama se događa i da imamo neke iznenadne situacije humanitarnog karaktera i ne bi ste vjerovali u tijeku jednog i pol sata, mi smo u stanju prikupiti po tisuću kuna u zbornici i usmjeriti prema djetetu koje je u potrebi. Dakle što se tiče humanitarnih akcija, više sam nego ponosna i zahvaljujem se onima koji su nas predlagali za nagradu Grada Požege za humanitarno djelovanje. Nismo je dobili ove godine ali ja se nadam da ćemo druge godine biti prepoznati kao humanitarci.

Još nismo spomenuli, ali u svemu ovome sudjeluje i Vaša školska zadruga „Pčelice“ koja isto tako jako puno radi, proizvodi ekološke proizvode, izlaže i prodaje?

Marija Samardžija: Hvala što ste to spomenuli, jako smo ponosni na svoje „Pčelice“, to je sad jedna druga dimenzija građanskog odgoja, obrazovanja, koja se odnosi na poduzetnost i na financijsku pismenost. Mi smo zajedno s ostalim školama U prijedlogu projekta, dakle, aplicirat ćemo za projekt jezične, digitalne i financijske pismenost, mislim da su to strašno važne stvari. Isto tako planiramo aplicirati i projekt za za darovite učenike, nadamo se da ćemo sve tri škole barem zajedno uspjeti u tom projektu jer daroviti učenici su naša budućnost.

Kanižlićevci su daroviti i kada je u pitanju informatika. David Matijanić i Lana Radošić sa svojim mentorom Igorom Soldićem osvojili su odlične rezultate na na državnom natjecanju iz Informatike održanom sredinom ožujka?

Igor Soldić: Natjecanje je održano od 14. do 17.03. u Primoštenu, četiri dana smo tamo bili. Lana i David su predstavljali našu školu. Lana se natjecala u programiranju u Logu i osvojila je sedmo mjesto, dok se David natjecao iz Osnova informatike i bio je treći.

Znamo koliko je informatika važna danas i koliko je potrebna, a koliko su učenici zainteresirani za informatiku, s obzirom na to da im je dostupna na svakom koraku već od najranije dobi?

Igor Soldić: Što se tiče mojih učenika, oni su dosta zainteresirani. Mi smo kroz ovu školsku godinu odradili 15 natjecanja od robotike, Logo lige, gdje je Lana bila druga, a David šesti. Oko 400 djece je sudjelovalo na razini države i još smo imali klasična natjecanja. Dakle djeca su stvarno zainteresirana i imaju dovoljno znanja da mogu i kasnije možda upisati takav fakultet i zaposliti se u tom području.

Davide kako si ti zadovoljan rezultatima na natjecanju?

David: Jako sam zadovoljan jer sam se ove godine trudio više nego inače.

Jesu li bili teški zadatci?

David: Bili su jako teški.

Koliko ti je trebalo vremena, da ih riješiš?

David: Za rješavanje zadatka smo imali sat i pol vremena, a ja sam riješio pred kraj.

Koliko si se pripremao za ovo natjecanje?

David: Dosta sam se pripremao i s nastavnikom i kod kuće sam.

O kakvim zadacima je zapravo bilo riječ, što su oni to trebali znati?

Igor Soldić: David se natjecao u kategoriji Osnove informatike, tako da je to bilo rješavanje zadataka na papiru, to je bila neka klasična teorija, ali je bilo i zadataka gdje je trebalo raditi neke izračune vezane za informatiku, dok je Lana u programiranju imala klasično četiri zadatka gdje je trebala izračunati neke matematičke funkcije, nacrtati crteže u zadanom programu.

Lana, nekako mi se čini da je programiranje ipak teže od osnova informatike, kako si se ti snašla?

Lana: Mislim da sam se dobro snašla.

Koliko si se dugo pripremala za to natjecanje i kako su izgledale te pripreme?

Lana: U školi jednom tjedno imamo po dva sata informatike, nekada sam vježbala Logo, nekada sam radila robotiku, sada u zadnje vrijeme za natjecanja sam češće radila Logo.

Jesu li bili teški zadaci na natjecanjima i koliko ste imali vremena za riješiti ih?

Lana: Bili su dosta teški, teži nego na županijskom natjecanju, a imali smo dva sata.

Koliko je bilo natjecatelja?

Igor Soldić: Pa na državnom se ne zove jako puno učenika, u Laninoj kategoriji je bilo pozvano njih 10 tako da je sam uspjeh bilo doći na državno natjecanje, dok je u Davidovoj kategoriji njih 15 bilo pozvano na natjecanje. Ali ako uzmemo na školskoj razini tu je iz Hrvatske jako puno djece sudjelovalo, Tako da smo na županijskom natjecanju, bili prvi i među šestim i sedmim razredima. Ja sam jako ponosan na njih, to je rezultat njihovog rada i slobodnog vremena kojeg su kod kuće odvajali, ali sam dolazak na državno natjecanje je veliki uspjeh, a pogotovo ovakvi rezultati.