Tko nam radi s djecom u sportskim klubovima?
„Obično trčanje pretile osobe bez pulsmetra može prouzročiti velike probleme i potencijalnu opasnost za njeno zdravlje“, upozorava tajnik Požeškog športskog saveza Željko Mitrović
„Obično trčanje pretile osobe bez pulsmetra može prouzročiti velike probleme i potencijalnu opasnost za njeno zdravlje“, upozorava tajnik Požeškog športskog saveza Željko Mitrović
Sport je oduvijek bio sredstvo protiv različitih aktualnih nepoželjnih trendova, poglavito kod mladih. Nekad je bilo „sportom protiv droge“, a danas je mantra da se sportom djecu uopće izvuče iz domova, od televizora, igraćih konzola i mobitela, na sportske terene.
Probudila se svijest i kod odraslih, pa se iz godine u godinu pojavljuje sve veći broj rekreativaca, konvencionalnih i egzotičnih oblika rekreacije.
Ono što se još uvijek nije promijenilo jest činjenica da sportaše često vode ljudi koji za to nemaju formalno obrazovanje niti iskustvo. Još uvijek brojnim klubovima glavnu riječ vode samoprozvani gurui, koji svojim neiskustvom i lošim savjetima mogu ozbiljno ugroziti zdravlje sportaša.
Grad Požega svake godine iz proračuna u sport na različite načine implementira milijune kuna. Osim mladih ljudi koji završavaju kineziologiju, te se uglavnom uz radna mjesta u okviru obrazovnih institucija bave i trenerskim poslovima, zanimalo nas je koliko Požeški športski savez ulaže u edukaciju trenera, koji klubovi su i na koji način educirali trenere u posljednjih godina te ima li savez uopće stavku edukacije trenera.
Na naš upit je odgovorio tajnik Požeškog športskog saveza Željko Mitrović.
„Požeški športski savez nema u svom Financijskom planu za 2017. godinu planirana sredstva za edukaciju trenera. Navedenu stavku iz Financijskog plana (stavka Zajednički programi športa – školovanje kadrova), stornirao je Izvršni odbor Požeškog športskog saveza, na prijedlog tadašnjeg predsjednika Krešimira Pavelića za 2013. godinu. Osobno sam bio protiv te odluke, a uvedena praksa nastavljena je svih ovih godina, iako u Statutu Požeškog športskog saveza stoji obveza sudjelovanja u školovanju trenerskog kadra“, rekao je Mitrović.
Dodaje da je posljednja osoba koja je iz tog programa stekla zvanje trenera Marijana Devčić, kao trenerica odbojke. U prijašnjim godinama bilo je dosta školovanja kadrova, no na žalost većina nije završila.
„Pojedini klubovi su educirali trenere iz svojih sredstava, a posljednjih nekoliko godina edukacije su prošli: NK Slavonija (Nevio Berdi i Ninoslav Parmaković), ŽKK Plamen Požega (Vladimir Englman seminar za licencu), RK Požega (Dario Anić, Hrvoje Jurković seminar za licencu), GD Sokol, OK Sokol (Ante Šunjo), KK Požega (Dario Rich), KK Obrtnik (Željko Lončar), KK Zvečevo (Jozo Marić), Body art klub Tjelograditelj (Robert Međugorac viša trenerska body boulding), Boćarski kub Nada, Taekwando kub Gimnazija (Zlatko Sliško seminar za licencu, polaganje za dan). Možda sam nekoga izostavio, jer za potpune podatke bilo bi potrebno znatno više vremena.
U svakom slučaju, mišljenja sam da bi lokalna športska zajednica (ona to ne može bez lokalne uprave, pri tome mislim i na županijski nivo) trebala povesti više računa o školovanju stručnih kadrova (trenera i sudaca) pogotovo u športovima koji nisu atraktivni niti mogu biti masovni (stolni tenis, badminton, kuglanje,boćanje, streljaštvo…) te ne mogu iz članarina plaćati trenere“, rekao je na kraju Željko Mitrović.
Tajnik saveza upozorava da je zakon još 2006. godine rekao da se svi koji su zatečeni na poslovima trenera moraju do 2017. godine na neki način steći zvanje trenera. Po posljednjoj odluci, od 1. kolovoza nitko tko nije osposobljen ne može raditi s bilo kojom kategorijom u sportskim klubovima, mlađim uzrastima ili seniorima.
Mitrović pojašnjava da se trenerom smatra prvostupnik trenerske škole ili vlasnik potrebne licence za određeni sport. Dodaje da se događa da određeni klubovi formalno sklapaju ugovore s profesorima kineziolozima, zbog zadovoljavanja zakona, no sa sportašima i dalje rade ljudi bez edukacije.
„Obično trčanje pretile osobe bez pulsmetra može prouzročiti velike probleme i potencijalnu opasnost za njeno zdravlje“, upozorava Mitrović.
Obrazovanje za licencu može koštati i desetak tisuća kuna, uz brojne odlaske u Zagreb ili druge gradove, što postaju veliki troškovi za trenere koji vode rekreativce, da bi to plaćali iz vlastitih izvora, a dobar dio klubova to ne može podnijeti iz vlastitih prihoda.
Što će biti s nekim klubovima od 1. kolovoza ostaje da vidimo, no na Skupštini Požeškog športskog saveza je svakako da na sjednici, kad se bude donosio plan financiranja u 2018. godini, razmisli o povratku eksplicitne stavke „školovanje kadrova“.