Obitelj želi udomljeno dijete natrag, Centar za socijalnu skrb smatra da je ugroženo

Život piše različite priče. S jednom takvom u našu redakciju danas je došla Mira Jurković iz Drškovaca

Život piše različite priče. S jednom takvom u našu redakciju danas je došla Mira Jurković iz Drškovaca. Njen petogodišnji unuk u listopadu smješten je u udomiteljsku obitelj, no prema riječima gospođe Jurković, za to nije bilo razloga.

„Mi živimo skromno. U kući smo ja, sin, kći, zet i unuk. Sin povremeno radi u građevini, imamo socijalnu naknadu i koliko-toliko redovna primanja, zet radi i daje novac za uzdržavanje djeteta“, tvrdi baka.

Na pitanje kako to da je Centar za socijalnu skrb procijenio da roditelji djetetu ne osiguravaju potrebne uvjete, Mira Jurković smatra da ih je netko prijavio. Izjavila je da je Centar godinu dana provodio nadzor, prateći vode li dijete liječniku te ima li pravilnu prehranu.

Do preokreta je došlo ovog ljeta.

„U svibnju sam dobila poziv za odlazak na rad na more. Otišla sam u Centar tražiti pomoć od 400-500 kuna za put. U hodniku me susrela socijalna radnica koja je vodila nadzor te je shvativši da odlazim na more rekla da će pojačati nadzor, jer smatra da moja kći nije u stanju samostalno voditi brigu o djetetu.  Kad odem povremeno raditi, Centar za socijalnu skrb boji se da će dijete biti zapušteno i hodati po ulici“, rekla je gospođa Jurković.

Odgovorila je da dijete ne ostaje samo s majkom, da povremeno dolazi zet s terena, sin je kod kuće i ne ostavlja unuka samog. No, dijete je od 5. listopada smješteno u udomiteljsku obitelj na području Požeštine.

„To je mjera do godinu dana, ali prema socijalnoj radnici, ne vide se promjene na bolje i bojimo se da nam ga neće vratiti. Rekla sam im – recite mi što treba kći napraviti. Dijete je plakalo za nama kad smo ga posjećivali kod udomitelja, plače za nama, vrištalo je da ne odlazimo. Dijete se može psihički razboljeti. Zbog svega toga, sad dijete ne smijemo vidjeti uopće. Čujemo se telefonom, no kao da se nešto s njime dogodilo jer je postao jako povučen. Voljela bih da nam što prije vrate dijete“, kazala je baka.

Posebice im je teško zbog nadolazećih blagdana.

„Ja ne mogu zamisliti sad da mi ne možemo vidjeti dijete preko Božića. Žalili smo se i čekamo odgovor, a dijete misli da smo ga ostavili. Znate kakav je to osjećaj. Ja samo želim da se to dijete što prije vrati kući.

Ne smijemo kontaktirati udomitelja, da se dijete razboli mi to ne znamo. Zabranili su nam da kontaktiramo. Ima roditelja koji propuste nešto kod odgoja djece, ali nije kazna da ih udome.

Kći je rodila mlada, imala je 16 godina i od početka sam joj priskočila kao i svaka majka, jer sam u kući. Iz Centra tvrde da se dijete nije pravilno hranilo i da je bilo zanemareno, ali to nije istina. Mislim da to nije razlog da dijete bude udomljeno, jer nije bilo zapušteno. Ja sam većinom bila kod kuće da pomognem mladoj kćeri.  Unuk mene zavolio kao da sam mu mama“, dodaje.

S obzirom na to da priča uvijek ima dvije strane, od Centra za socijalnu skrb zatražili smo njihove argumente i razloge zbog kojih su donijeli odluku da se dijete privremeno smjesti u udomiteljsku obitelj.

Socijalna radnica zadužena za navedeni slučaj pojasnila je kako izgleda postupak.

„Mi postupamo po prijavi zanemarivanja ili zapuštanja. Izlazimo na teren i utvrđujemo je li to tako. Ako je, radimo procjenu koji je rizik za dijete i tada stručni tim sačinjen od pravnika, socijalnog radnika i psihologa utvrđuje mjeru. Nikada ne idemo na izdvajanje, osim kad se radi o ugroženosti života i zdravlja.

Ova obitelj praćena je duže vrijeme i izrečeno je više nadzora. Nakon svih nadzora, nije se utvrdio pomak i skupljajući dokaze od medicinske dokumentacije, učestalih odlazaka na teren i izvješća voditelja mjere, vidjeli smo da je ugrožen djetetov razvoj. Kad se to dogodi, stručni tim na temelju toga ide sudu s prijedlogom – hoće li to biti prijedlog zabrane približavanja, izdvajanja iz obitelji, lišavanja, smještanja u ustanovi ili udomiteljsku obitelj, mi to predlažemo sudu. Sud na temelju dokaza donosi odluku po kojoj mi pišemo rješenje.

Mi smo u konkretnom slučaju dali prijedlog da se dijete udomi na rok od godinu dana, koji se može produžiti još godinu dana. Mi i dok je dijete udomljeno pratimo obitelj, omogućujemo susrete. Kako će oni te susrete koristiti, kvalitetno ili ne, to ovisi o njima. Kad vidimo da to ne ide i da je emocionalni razvoj djeteta ugrožen, mi predlažemo mjere.

Rok može biti i kraći od godinu dana ako vidimo velike pomake, da roditelji poštuju plan i program, mi to može predložiti sudu, koji onda donosi novu odluku da se dijete može vratiti i npr. nakon 6 mjeseci, ali to ovisi o roditeljima te procjeni stručnog tima.

U ovom slučaju neposredno je bio ugrožen život djeteta, zbog zaista nedovoljne brige o zdravlju.  Treba reći da baka nije stranka u postupku, nego su to dijete, majka i otac. Centar gleda interes djeteta, jer se do sada nije pokazao pomak“, rekla je socijalna radnica.

Recimo na kraju da se mjera od godinu dana može produžiti još jednom, nakon čega se dijete ili vraća u obitelj ili se daje prijedlog za lišenje, kad dijete dobiva novi identitet.

Nadamo se da će ova priča imati prvenstveno najsretniji završetak za dijete.