Školsko zvono

23.01.2015.

Danas smo u Školskom zvonu ugostili učenike i nastavnike Osnovne škole Dobriše Cesarića. U prvom dijelu emisije razgovarali smo o današnjoj manifestaciji „Cesarić u Cesariću“ kojom će Osnovna škola koja nosi ime ovog velikana hrvatske lirike svečano obilježiti deset godina realizacije projekta. Drugi dio posvetili smo Cesarićima 4.b i njihovoj nastavnici Đurđici Gatjal. Oni će s nama podijeliti dojmove s terenske nastave na OPG Livak koju su realizirali u rujnu.

O manifestaciji Cesarić u Cesariću koja je započela tijekom prijepodneva u OŠ Dobriše Cesarića u Požegi, razgovarali smo s ravnateljicom Zvjezdanom Krip i voditeljicom projekta Blankom Đimoti Zima, te učenicima koji sudjeluju u njemu. 10. godina je kako Cesarićeva škola radi ovaj sjajan projekt “Cesarić u Cesariću”, ravnateljice Krip ovoga puta pripremili ste jednu retrospektivu svega onoga što se događalo kroz posljednjih 10 godina, odnosno večeras će se održati okrugli stol na kojemu će sudjelovati brojni gosti.

Zvjezdana Krip: Da, to je točno, međutim prije nego što krenemo govoriti o samom današnjem danu, željela bih reći kako je uopće započeo projekt i manifestacija Dani Dobriše Cesarića. Naime, sve je počelo 2002. godine povodom 100-te godišnjice rođenja Dobriše Cesarića na inicijativu Društva hrvatskih književnika Matice Hrvatske, Grada Požege i Udruge štovatelja Cesarićeve poezije. Organizatori niza manifestacija tijekom godina bili su Grad Požega i Društvo hrvatskih književnika, ogranak slavonsko-baranjsko-srijemski. Manifestacija je počinjala polaganjem vijenca 10. siječnja na rodnu kuću Dobriše Cesarića, a nakon toga kroz nekoliko dana organizirane su izložbe, znanstveni skupovi i okrugli stolovi na kojima su se okupljali zvučna pjesnička i znanstvena imena. Pobjedniku na natječajima za neobjavljenu zbirku, organizatori su svake godine dodjeljivali nagradu Dobriša Cesarić i time zapravo promovirali, vrijedne knjige i zbirke poezije. Učenici i učitelji naše škole od prvih dana aktivno su sudjelovali na svim događanjima u gradu za vrijeme Cesarićevih dana, no 2004. godine odlučili smo da paralelno kao škola koja nosi ime ovog hrvatskog pjesnika pokrenemo naš projekt pod nazivom „Cesarić u Cesariću“. Znači inspirirani Cesarićevom poezijom odabirali smo teme koje smo obrađivali kroz sve nastavne aktivnosti, likovnu, literarnu, recitatorsku, novinarsku, ali i kroz redovnu nastavu i sate razrednog odjela. Važno je istaknuti da su u projektu sudjelovali svi učenici i učitelji naše škole, svatko u svom djelokrugu interesa i rada. Tako su se smjenjivale teme. Prva tema je bila Slavonija, zatim ljubav, svjetlost, znanje, putovanje, prijateljstvo, čarolija, a 2012. godine krenuli smo od početka, opet je na red došla tema Slavonija, pa ljubav i ove godine deseta obljetnica. Kroz 9 godina projekta, ugostili smo istaknute književnike pa su tako naši gosti bili Božidar Prosenjak, Pajo Kanižaj, Mladen Kušec, Ivan Aralica, Siniša Cmrk, neki od njih i po nekoliko puta. Bili su nam gosti i akademici Dubravko Jelčić i Josip Bratulić. Uz nas su uvijek bili i kolegice i kolege s drugih škola koji su dolazili na naše projekte i prezentacije. Ovogodišnji projekt je zamišljen kao retrospektiva svih dosadašnjih tema, ali Cesarići uvijek pripremaju i nešto novo. Tako ove godine imamo promociju novog školskog loga po kojem će naša škola biti prepoznatljiva, napravljen je film u trajanju od 20 minuta gdje se vidi što smo tijekom 9 godina radili, a izdali smo zbirku pjesama, odnosno literarnih i likovnih radova naših učenika, sa svim temama koje su rađene kroz devet godina našeg projekta. Naravno i ove godine imamo goste, pjesnike književnike, paralelno imamo dva susreta, kviz na temu Cesarićeve poezije i onaj završni dio kada ćemo promovirati film te čuti naše goste i prijatelje što kažu o našem projektu. To je takozvana retrospektiva iz publike. Tako smo zamislili ovogodišnji projekt i današnji dan otvorenih vrata naše škole.

Što je projekt Cesarić u Cesariću i koji je njegov cilj rekla nam je voditeljica projekta Blanka Đimoti Zima:

Blanka Đimoti Zima: “Cesarić u Cesariću” naziv je projekta koji u našoj školi provodimo već desetu godinu i po kojem smo postali prepoznatljivi. Projektom iskazujemo poštovanje prema pjesniku čije ime škola nosi i potičemo učenike na istraživanje, stvaranje, izražavanje. U projekt su uključeni učenici od prvog do osmog razreda, svi nastavnici i djelatnici škole kroz predmete, redovnu nastavu, sate razrednika, dodatnu nastavu i brojne izvannastavne aktivnosti.

Pripremili ste doista bogat i sadržajan program za danas, neke stvari su se već događale tijekom prijepodneva?

Blanka Đimoti Zima: Projekt je počeo u 9 sati, kada smo imali jedno predavanje učenika prometne skupine mentora nastavnika Franje Kvesića pod nazivom, „Znanje u prometu“ koje je namijenjeno učenicima nižih razrednih odjela, zatim u 10 sati kviz. Tu su sudjelovali učenici sedmih i osmih razreda i njihovi predstavnici, a bio je na temu „Koliko poznajem Cesarićevu poeziju?“, mentori su bili naša knjižničarka Mirna Kovačević, Vesna Leopoldović i nastavnica hrvatskog jezika Martina Soukup te Marija Mrkojević. Zatim, su u podne predavanje na temu „Iz prošlosti naše škole“ održali članovi povijesne skupine sa svojim mentorom gospodinom Vinkom Tadićem, a predavanje je bilo namijenjeno za učenike, nastavnike, roditelje i stručne suradnike.

U 16:30 održat će se ono što zapravo najviše veseli učenike, a to su susreti s književnicima?

Blanka Đimoti Zima: Tako je. Sanja Pilić, Siniša Cmrk i evo Mladen Kušec nam je otkazao susret zbog bolesti, ali radujemo se njegovom ponovnom susretu jer nam je već dolazio u školu i radio radijske emisije o ovom projektu. Učenici su se za susrete pripremali tako da su čitali najnovije knjige Sanje Pilić s kojom će imati jedan književni susret, a gospodin Siniša Cmrk s našim učenicima će završiti svoj roman. Oni će mu na neki način pomoći u svojim prijedlozima, znači jedna književna radionica.

U 18:30 je svečano predstavljanje projekta odnosno retrospektiva svih 10 godina zajedničkog rada, jedan okrugli stol na kojemu će sudjelovati brojni ugledni gosti?

Blanka Đimoti Zima: Tako je, zamislili smo ovaj okrugli stol kao jednu retrospekciju onoga što smo napravili ovih 9 godina. Počinje himnom učenika gdje će sudjelovati veliki i mali zbor zajedno s mentoricama Danijelom Petrinić i gospođom Lidijom Pecko. Zatim, smo osmislili i logo škole koji ćemo svečano predstaviti. Istaknula bih tu učenice Marcelu Bunjevac i Klaru Del Vechio te mentore Lidiju Romić i gospodina Tomislava Balena koji su se potrudili oko loga. Zatim ćemo pogledati jedan izvrsni dokumentarni film o projektu, pripremili su ga učenici viših razreda, informatičari i dramska skupina, a mentorica je Marija Mrkojević. Predstavit ćemo i zbirku literarnih i likovnih radova učenika, „Staza“ , kojoj sam ja urednica i moji mali pomagači Franko Rajić, Dinko Maslač i Eva Gotlibović. Glazbeni dio, gitaristički solo, izvest će Teodora Sakoman i Iva Katić, a mentorica im je Danijela Petrinić. Završavamo s jednim okruglim stolom na temu „Naših 10. godina – retrospektiva.“ Ovdje bih svakako istaknula naše uvažene goste predavače, prof.dr.sc Gorana Rema, dr.sc. Vesnu Vlašić, nastavnika u mirovini Ivana Abibovića inače inicijatora ovog projekta, zatim prof. Romana Thur, prof. Lidija Vešligaj, glavna urednica za hrvatski jezik u Profilu te Ante Žužul, direktor Školske knjige. Na ovom okruglom stolu, sudjelovat će i predstavnica roditelja koja je redovito dolazila na naše susrete već osam godina, gospođa Veselka Barišić.

Možete li nam reći još nekoliko riječi o zbirci „Staze“?

Blanka Đimoti Zima: Znači, ovo je peta zbirka literarnih radova. Prijašnjih godina urednice su također bile moje kolegice. Nastojimo afirmirati literarno stvaralaštvo. Učenici su ovdje naravno najvažniji. Želimo prenijeti na papir i taj najnježniji titraj srca, onaj titraj koje djetinjstvo osjeti i zna prepoznati. To naravno nije uvijek lako, a prilikom odabira tema i motiva, bili smo vođeni osnovnim nastojanjem da afirmiramo Cesarićeve pjesme koje otvaraju djeci toliko bliske teme kao što su ljubav, obitelj, radost, život, putovanje, Slavonija, svjetlost, čarolija… Znači sve one teme koje smo radili ovih deset godina na našim projektima. Pri odabiru radova poštovali smo ponajprije estetsko načelo, ali to ne znači da nisu poštovani i neki drugi elementi poput širine i reprezentativnosti izbora i nastojali smo odabrati one koji nose taj pečat, dječje naivnosti i autentičnosti.

Predstavili su nam se i učenici koji sudjeluju u projektu, koju su marljivo radili proteklo razdoblje kako bi u najljepšem i najboljem svjetlu prikazali koliko vole i cijene velikana hrvatske lirike po kojemu njihova škola nosi ime.
Anu Romić pitali smo kako se pripremila za susret s književnicima i koji joj je od dječjih književnika najdraži.

Ana Romić: Izradili smo plakate o njima i njihovim djelima, a na samom susretu razgovarat ćemo o njihovim djelima i zanimljivim likovima. Meni je najdraža književnica Sanja Pilić jer ona zanimljive knjige, koje su jako poučne za našu dob. Pročitala sam „Sasvim sam popubertetio koja mi je i najomiljenija njena knjiga te „Jesam se zaljubila“.

Od Petre Čuljak smo doznali koliko voli Cesarićevu poeziju, tko joj je od dječjih književnika najdraži ali i njenu pjesmu koju je napisala za današnju manifestaciju:

Petra Čuljak: Jako sam ponosna što moja škola nosi ime Dobriše Cesarića jer je on po meni jedan od najboljih i najpoznatijih hrvatskih književnika. Od dječjih pisaca mi je najdraža Sanja Pilić zato što je napisala puno zabavnih knjiga za djecu. Meni najomiljenija njena knjiga je „Mrvice iz dnevnog boravka“. Ta mi se knjiga posebno sviđa zato što govori o problemima današnje obitelji i kako ih riješiti. Za današnju manifestaciju sam napisala i jednu pjesmu koja nosi naziv “Snijeg u mom kraju”.

SNIJEG U MOM KRAJU

Kad padne prvi snijeg,
zabijeli se cijeli brijeg.
Djeca jure, sanjke žure.
Ljubav nas sve grije,
dok nam se sunce milo smije.

Poeziju Dobriše Cesarića voli i Klara Ljajić, a najdraža joj je njegova pjesma Jesen. No ona je za današnju manifestaciju napisala svoju pjesmu o proljeću.

KADA SE PROLJEĆE BUDI

Kada sunce prve zrake spusti,
kada zapjevaju ptice,
kada leptiri rašire krila,
kada su poput vila.
Kada prve proljetnice izvire,
kada čuje se žubor rijeke glasan,
kad pčele zabruje,
kada rascvjetala stabla dan uljepšaju svima,
kada u travi prve tratinčice se jave,
tad sretna jako bit ću ja.

MIA ZEKIĆ

Mia Zekić nam je ispričala kako će ona i njeni prijatelji iz razreda sudjelovati u današnjem projektu i pročitala nam je također svoju pjesmu koju je napisala.

Mia Zekić: Neka djeca će pjevati u zboru, neka će intervjuirati slavne pisce iz Hrvatske,a neka će predstaviti razne radove za projekt „Cesarić u Cesariću“. Ja sam napisala pjesmu pod nazivom „Igra pahulja“.

IGRA PAHULJA

Padaju u jatima,
padaju dugo satima.
Raziđu se, pa opet lete,
na sve strane,
po cijele dane.
Male, hladne, kristalne,
a onda nestanu na toplom dlanu.

Dinko Maslač rekao nam je sve o važnosti izdavanja zbirke učeničkih literarnih i likovnih radova „Staze“ koja će biti predstavljena danas u sklopu projekta:

Dinko Maslač: Takve je zbirke važno izdavati kako bi se pokazali radovi mnogih učenika te kako bi pobijedili svoj strah i dobili još više hrabrosti i samopouzdanja za nove radove u nekim novim zbirkama. U našoj najnovijoj petoj po redu zbirci, naći će se puno literarnih , ali i likovnih radova koje smo radili na nastavi. U tome su nam pomogle naše mentorice i nastavnica likovnog.

I Iva Jurišić, također nam je pročitala svoju pjesmu koju je napisala , a koja nosi naziv “Kad bi meni dali da budem”.

KAD BI MENI DALI DA BUDEM

Kad bi meni dali da budem učiteljica,
domaće zadaće nikad ne bi bilo.
Samo bi se po cijele dane veselilo.
Danima bi vladala igra, smijeh, radost
i nikada ne bi prestajali.
Škola bi nam bila i od igrališta draža
i nikada ne bi bila gnjavaža.
Đaci bi bili sve sretniji,
a učitelji sve spremniji.
Sve bi bilo kao u snu,
e da sam barem ja učiteljica.

4.b i njihov nastavnica Đurđica Gatjal početkom školske godine odradili su terensku nastavu u sklopu koje su posjetili OPG Livak.

Gospođo Gatjal kako je izgledala ta terenska nastava i što su sve učenici tamo radili i što su naučili?

U nastavnoj godini 2014./ 2015. Osnovna škola „ Dobriša Cesarić „ Požega u sastavu projekta Dani kruha – dani zahvalnosti za plodove zemlje imala je kao „podprojekt“ razredne nastave tzv. „Bundevijadu“. Učenici 4. b razrednog odjela s učiteljicom su odradili terensku nastavu na imanju OPG Livak u Kutjevu. Kroz 5 nastavnih predmeta ( hrvatski jezik, priroda i društvo, likovna kultura, glazbena kultura te tjelesna i zdravstvena kultura) kao integrirani nastavni dan i kroz međupredmetnu korelaciju, učenici su cjelodnevno gostovali na imanju. U tome ih je podržala i gospođa ravnateljica Zvjezdana Krip koja im se i pridružila, član stručne službe škole gospođica Vlatka Dukanović te majke učenica iz razreda gospođa Dijana Kuzmanović i gospođa Jelena Čokrlić. Gost je bio i gospodin Zelić – vrsni poznavatelj šumskog svijeta. Učenici su bili raspoređeni u 4 skupine po 6 učenika . Predstavnik svake skupine „izvukao„ je zadatke za svoju skupinu. Nakon odrađenih zadataka, svaka skupina je prezentirala ostalima svoj rad putem urađenih plakata, a svaka skupina imala je osim praktičnog dijela rada i zabavne sadržaje, te pisanje eko – poruke.1. skupina istraživala je šumarak: razne vrste drveća, biljke i životinje… Njihov zadatak bio je i izrada praćke 2. skupina istraživala je livadu i voćnjak, ljekovito i samoniklo bilje. Nakon izrade plakata ova skupina pakovala je već osušene ljekovite biljke u staklenke. Staklenke s biljem ponijeli su kući za kuhanje zdravog čaja. Ova skupina imala je i zadatak berbe voća (jabuke,dunje … ). Pojedini učenici su tada prvi put vidjeli mušmulu. 3. skupina imala je intervju s vlasnikom imanja o raznom alatu koji se koristi na imanju. Ova skupina imala je zadatak obrati polje bundeva raznih vrsta i oblika. Dio bundeva ponijeli su u školu za Bundevijadu, a iz pojedinih bundeva vadili su sjemenke za sušenje. Podijelili su ostalim učenicima recepte za krem juhu i rižoto. 4. skupina imala je zadatak porazgovarati s vlasnikom imanja gospodinom Predragom Livakom o imanju kroz četiri godišnja doba. Ova skupina imala je zadatak obrati šipak na imanju te izraditi luk i strijelu. To su uz pomoć vlasnika imanja i napravili. Pravo „otkriće“ bio je pronalazak guštera Đure koji je neumorno pozirao u granama „ na svom terenu“ i nije se dao smesti fotografiranjem. Nakon ukusnog čaja od biljaka s livade koje je priredio domaćin te užine (jabuke koje su otkrili u „šumskom hladnjaku „ ), učenici su prezentirali rad svoje skupine i pokazali uređene plakate, pročitali ostalima pitanja i odgovore koje su dobili ili istražili, pročitali eko – poruke … Slijedili su zabavni sadržaj: preskakanje „bala“ sijena, hokej na travi, frizbi, nogomet, gađanje lukom i strijelom, pjevanje omiljenih pjesama … Domaćin je pozvao učenike da sa svojim roditeljima ili prijateljima slobodno posjete imanje kad god požele… Učenici su na imanje s pjesmom ušli i s pjesmom ga na odlasku pozdravili – a njihovo razmišljanje o nastavnom danu svelo se na zaključak da bi tijekom godine željeli još puno puta učiti na ovakav način…

A da su terenskom nastavom bili oduševljeni i zadovoljni svi i učenici i nastavnici ali i roditelji dokazuju njihovi osvrti koje su napisali

Učenica Tea Čavec je napisala: Majčina dušica miriše poput mamine duše !!! Čaj od ljekovitog bilja miriše predivno i jako je ukusan. Naši plakati puni su raznih boja, šarenilo prirode. Božanstvena priroda na imanju puna je cvijeća, mirisa, životinja. Pisali smo o životu drveća. Izradili smo luk i strijelu. Bilo je super dok su nas snimali !!! Ovo bih ponovila još 100 puta !!! Jer bilo je odličnoooo…

Učenik Roko Anić je napisao: Na imanje OPG Livak krenuli smo autima. Popeli smo se uz brdo i pjevali. Kad smo stigli na imanje popili smo ljekoviti čaj. Tada smo se podijelili u grupe i krenuli na posao. Iz torbe smo izvadili pernicu i pastele, škarice, bilježnicu i dobili plakat za izradu. Odsijecali smo bundeve, vadili iz njih sjemenke i stavljali ih u staklenke. Jako puno smo radili na plakatu. Najveće iznenađenje bio je „šumski frižider „ u kojem smo otkrili jabuke i sok. Igrali smo i hokej na travi s palicama od drveta. Uspjeli smo pronaći i guštera Đuru – nije se uplašio. Na kraju smo jednu minutu legli na travu i imali Vježbu tišine: slušali smo prirodu… Poželio sam da još ostanemo.
A evo kakvi su dojmovi roditelja.

Diana Kuzmanović majka Stelle Kuzmanović je napisala: Moj odlazak na OPG Livak bio je u ime roditelja učenika 4.b razreda. Vrlo ugodno sam se iznenadila kad sam vidjela s koliko entuzijazma su učenici pristupili ovom obliku nastave. Rad u skupinama je pokazao njihovu kreativnost i samostalnost. Zasluga je to njihove učiteljice koja ih je naučila kreativnosti i veselju u učenju. Osobno smatram da je iskustvo terenske nastave za našu djecu izuzetno korisno jer u današnje vrijeme moderne tehnologije sve više zaboravljamo osluškivati prirodu koja nam toliko pruža… Dok sam radila s učenicima primijetila sam da su svi bili složni i međusobno su surađivali. Ponosna sam što imamo takvu radoznalu i veselu djecu koja će jednog dana biti otvorena prema svemu šti ih u životu bude čekalo.Cijenim uloženi trud gospođe učiteljice Đurđice Gatjal u edukaciju naše djece i hvala joj na tome.

Gospođa Jelena Čokrlić je napisala: Oduševljena sam terenskom nastavom s učenicima 4.b i njihovom učiteljicom na imanju OPG Livak. Lokacija je odlično odabrana jer nije previše kultivirana pa ostavlja djeci puno prostora da slobodno istraže područje koje nudi brojna otkrića i iznenađenja: od lokve, prirodnog hladnjaka, guštera Đure, bodljikavih grmova šipka do palica za bejzbol i bala sijena za preskakivanje. S druge strane, naša učiteljica nije dozvolila da „ tumaraju“ i gube vrijeme. Savršeno osmišljenim zadacima maksimalno je iskoristila sve što imanje nudi kako bi djeca na zanimljiv i aktivan način učila. Puno smo naučili od našeg ljubaznog domaćina gospodina Predraga Livaka i gospodina Zelića. Gospodinu Livaku hvala na gostoprimstvu i mirisnim darovima. Djeca su pokazala da su sposobna i zainteresirana, da u razredu vlada složnost i disciplina, da se jedni prema drugima odnose prijateljski i s poštovanjem. Hvala našoj učiteljici na tome. Njen je utjecaj očit u tom dragocjenom ozračju. Uživala sam u izletu od prvog trenutka kad su djeca odgovorno zauzela svoja unaprijed dogovorena mjesta i u raspjevanoj koloni i veselo i ozbiljno krenula u istraživanje do „ minute tišine „ na odlasku, kad smo legli na travu i vjerujem svi, osjetili istinsku povezanost s prirodom i jedni s drugima.

Pitali smo i učenice 4.b Osnovne škole Dobriše Cesarića Luciju Miličević, Moniku Mijoković i Stellu Kuzmanović koje su sudjelovali na terenskoj nastavi o njihovim dojmovima s terenske nastave a li i o razredu koji pohađaju i razrednim pravilima koja su im jako važna.

Lucija Miličević: U našem razredu svi su disciplinirani, paze na satu, aktivni su i također ako je nekome potrebna pomoć, pokušavaju pomoći što više mogu. Na terenskoj nastavi je sve bilo savršeno, radili smo plakat, igrali se. Prvi put sam vidjela mušmulu, nikada je nisam vidjela do sada.

Monika Mioković :Svake godine sami smislimo neko razredno pravilo. Napišemo ga na papirić, izvlačimo i na kraju sve napišemo na plakat. Razredna pravila ne kršimo.U razredu se super slažemo i jedni drugima pomažemo. Na terenskoj nastavi mi se najviše svidjela izrada plakata. Bilo nam je super jer smo ih zajednički radili. Prvi put sam vidjela majčinu dušicu.

Stella Kuznamović: Mi razredna pravila jako poštujemo, svake godine ih pišemo. Jedno od razrednih pravila je da ne smijemo psovati i tuči se, a kad želimo nešto reći dignemo ruku. Na terenskoj nastavi mi se također najviše svidjela izrada plakata i berba bundeva. Prvi put sam brala bundeve. Bili su zanimljivi i zabavni sadržaji. Preskakali smo bale sijena i natjecali se, igrali se lukom i strijelom, radili praćke, igrali hokej na travi i zabavljali se. Bilo je super.

Razgovarali smo i s dječacima Rokom Anićem, Jakobom Andrićem i Bornom Soukupom. Evo što su nam oni rekli.

Borna Soukup : U razredu se odlično osjećam zato što vlada disciplina, svi poštujemo razredna pravila, slušamo učiteljicu i gradivo mi je jako zanimljivo. Na terenskoj nastavi mi je bilo odlično. Istraživali smo različite vrste voća i biljaka. Preskakali smo sijeno, gađali smo s lukom i strijelom i praćkom u metu i igrali hokej na travi. mislim da učiteljica nije stroga. Kad posebno zaslužimo ona nas nagradi i sve unaprijed doznamo. Točno se zna kad je vrijeme za rad, a kad nam ostane vremena malo se poigramo. Poželio bih svima ovakvu učiteljicu.

Jakob Andrić: Najdraže mi je kad se igramo i kad pomažemo jedni drugima. Inače nam je u razredu jako dobro, a učiteljica nije stroga. Gradivo nam nije teško, a učiteljica nam sve dobro objasni. Na imanju gospodina Livaka mi je bilo super, još nikad nisam bio na takvom mjestu. Po prvi put sam vidio guštera. I zabavni dio mi se jako svidio jer ja inače jako volim hokej pa mi je bilo drago igrati ga iako je bilo poprilično teško igrati ga na travi. Svaka palica je imala svoje ime, moja se zvala Jessica.

Roko Anić: U razredu mi je odlično, disciplina je super, učiteljica nije stroga, gradivo je lagano. Pod tjelesnim se nekad igramo i volimo igrati nogomet. Volim ići u školu i jako je zabavno. Na terenskoj nastavi mi je bilo super, naučili smo dosta novih stvari, brali smo bundeve, izrađivali plakate, gađali praćkom, lukom i strijelom u metu i preskakali sijeno. Jako mi se svidio hokej na travi.

Borna ja znam da vi u školi tijekom cijele školske godine imate jako zanimljive radionice na kojima izrađujete jako lijepe i kreativne predmete.

Borna Soukup: Da, imamo razrednu štednju i za blagdane kupimo materijale i radimo poklončiće. Prošle godine i ove smo radili kuglu s anđelčićem, prošle godine otisak ruke temperom za majčin dan. Radili smo s kolaž papirom i lijepili na običan papir. Na satovima matematike, hrvatskog i prirode radimo u skupinama i to me veseli.

Lucija, možeš li nam ti još nešto reći o vašim radionicama?

Lucija Miličević: Za Božić smo uvijek najzaposleniji jer jako puno radimo, ove godine smo radili jaslice i slike. S temperama smo svašta radili. Čestitke s pjesmicama i sastavcima i svake godine pripremamo poklončiće za roditelje. To svaki put bude nešto drugo, čestitke, kuglice i nije se dogodilo da radimo nešto isto.

Sad u zadnje vrijeme ste napravili jednu jako lijepu sliku. Vidjela sam ih na fotografijama, prekrasne su. Kako ste to izrađivali?

Lucija Miličević: To je bilo na jednoj drvenoj pločici i radili smo sa salvetnom tehnikom, odabrali smo salvetu s temom Božića i na kraju smo stavili gips okolo da izgleda kao rama. Veseli me to što radimo i to mi je jedan od najdražih predmeta.