[FOTO] Školsko zvono: Postigli smo zavidnu plesnu razinu
26.6.2015.
26.6.2015.
Plesni studio Marine Mihelčić, Twirling klub Požega i požeške mažoretkinje vrijedno su radili proteklu sezonu, nastupali i osvajali nagrade. O svemu više razgovarali smo s voditeljicom Marinom Mihelčić.
I mažoretkinje i twirleri i plesači ostvaruju sjajne rezultate postalo je to zapravo očekivano kad odete na neko natjecanje da se vratite s odličjima? Kako vi ocjenjujete proteklu sezonu koja je za vama i jeste li zadovoljni učinjenim?
Zadovoljna sam, jer smo kao plesači i studio prepoznati gdje god dođemo. Svi su oduševljeni našim plesačima zato što su i tehnički i plesno postigli jednu zavidnu razinu kako oni najmlađi, tako i oni veliki, zato su naravno rezultati i očekivani. Što se tiče twirlinga i mažoreta također, postižemo samo uspjehe i kad god se vratimo s nekog natjecanja u naš grad donesemo neku medalju.
Što se događalo u protekloj sezoni, gdje ste sve nastupili, koja odličja ste donijeli kući?
Plesni studio radno je krenuo već početkom nove školske godine u rujnu na Aurea Festu gdje smo svaki dan prezentirali svoje plesno umijeće. Dosita smo se odazvali u velikom broju na te plesne susrete i na završnoj večeri pokazali koliko i što znamo. Što se tiče odlazaka izvan Požege tu je bila Arena u Zagrebu, već tradicionalno i vratili se s nizom odličja što pojedinačnih što grupnih. U veljači smo nastupili na Kupu Colosseum u Slavonskom Brodu, gdje smo se predstavili s velikim brojem natjecatelja i osvojili puno odličja. I dalje je teško izdvojiti pojedince jer mogao bi se netko naljutiti. U dobnim skupinama se natječu od 3-godišnjaka pa do 23-godišnjaka, teško je izdvojiti nekoga, a i ne bi bilo pravedno. SDU je jedno od jačih natjecanja u našoj zemlji jer je to otvoreno prvenstvo pa dolaze natjecatelji i iz drugih zemalja i to bude jako natjecanje.Tamo nismo išli s puno natjecatelja tek s njih 14-ak otprilike. Ciljano smo išli s određenim kategorijama ne bi li osvojili medalje. To je dosta skupo natjecanje pa smo izabrali samo one najbolje iz studija i oni su opravdali svoj odlazak tamo, kvalificirali su se na Svjetski kup u Poreč, na kojem je ove godine bilo oko 5.000 natjecatelja. Kako je to vrlo skupo i zahtjevno natjecanje, a novaca nažalost nema ove godine smo odustali otići tamo, no kako se nadamo i dalje pobjeđivati na natjecanjima tako se nadamo da će biti još prilike da djeca tamo idu. SDU natjecanje je bilo u Zagrebu, u Hypo centru gdje je bila sjajna dvorana, odlična atmosfera i bilo je stvarno lijepo, a posebice je bio lijep osjećaj vratiti se kući s tolikim medaljama. Imali smo i jedan veliki projekt na kojemu smo radili, a to je projekt o Africi kojemu smo se strašno veselili. Oni koji nas prate znaju da smo dosad išli plesnim putem po Hrvatskoj, po svijetu, po Europi, a sad je na red došla jedna nepoznata zona – Afrika, kontinent o kojem se zna i ne zna, o kojem se čuje i ne čuje, pa smo zaključili da je vrijeme da se djecu senzibilizira na one koji nemaju. Uključili smo se u akciju Marijini obroci u Kanižlićevoj školi koja je bila dobra paralela s nama. Nadamo se da će projekt koji planiramo za Božić biti puno veći. Podršku smo dobili od UNESCA i UNICEFA koji su o tome svemu obaviješteni, tako da za Božić očekujemo predstavnike i jedne i druge organizacije. Organizirali smo i svoje regionalno natjecanje prošli vikend kojemu su se djeca strahovito veselila jer je na takvom natjecanju dozvoljeno svima da se predstave s više koreografija, u više kategorija ne bi li svi oni koje ne odlaze na velika državna prvenstva ipak imali mogućnost natjecati se. Bilo je lijepo, bilo je uzbudljivo i djeca su uživala. Sve je prošlo u prekrasnoj atmosferi i svi su se vratili sretni i zadovoljni kući.
Kada je riječ o mažoretkinjama mogu reći da smo na europskom nivou kao savez postigli nevjerojatan uspjeh prošle godine u Slavonskom Brodu gdje smo upravo mi ispred saveza Hrvatske organizirali Europsko prvenstvo. Brođani su stvarno oduševljeni i objeručke su to prihvatili u njihovoj prekrasnoj novoj dvorani „Vijuš“ u kojoj smo mi kao Hrvatska postigli nevjerojatne rezultate, što u pojedinačnim, što u skupnim natjecanjima. Naši Požežani su također bili sjajni. Adrijana Jurić tamo je osvojila prvo mjesto u seniorskoj konkurenciji što se ne događa često na europskim prvenstvima jer većina sudaca su stranci, pa je tim više je njena pobjeda nama bila izuzetno značajna, a da ne pričam o našoj mažoret skupini koja je oduševila i suce i one koji su bili u dvorani, i također osvojila prvo mjesto. U siječnju smo imali Kup u Grabriku iz twirlinga, to je obavezni kvalifikacijski kup nakon kojeg se odlazi na državno prvenstvo. Bilo je to vrlo uzbudljivo, jer je naravno premalo vremena za pripreme i na kraju, krajeva nemamo dvorana, posebno ne dovoljno visokih dvorana koje su potrebne twirlerima koji bacaju štapove jako visoko da bi mogli izvesti sve vratolomije koje rade. Tu se veliki broj naših natjecatelja kandidirao za odlazak na državno prvenstvo koje je bilo u Solinu već u veljači gdje smo se opet u popriličnom broju kandidirali za odlazak na svjetsko prvenstvo koje je ove godine bilo u Lignanu u 4. mjesecu. Svi očekuju da ćemo biti prvi u svemu međutim pa tako i u twirlingu no tu su stvari malo drugačije. U twirlingu si sretan ako si među prvih 6 jer je to izuzetno snažno, izuzetno veliko i izuzetno teško natjecanje. Twirlweri su sretni kad dođu do 5. mjesta i tako je bilo i u Lignanu. Samo Amerikanci su bili na postolju, jer oni su naravno došli u ogromnom broju, ima ih mnogo. Mi smo išli s dvije grupe, seniorskom i juniorskom i najznačajnije, išli smo s našom mladom natjecateljicom Hanom Ledić s kojom smo i očekivali uspjeh, on nije ni izostao jer je ona već prošle godine na Europskom prvenstvu u Belgiji bila treća, tako da smo s razlogom očekivali njen dobar plasman na svjetskom prvenstvu i ona nas nije razočarala. Hana je jedan sjajan natjecatelj pred kojom je tek budućnost. Od trideset i nešto natjecateljica ona je bila peta, probajte si samo zamisliti, kad uđete u finale već ste presretni, a kad ste na postolju i dobivate medalje za 5. mjesto gotovo isto je kao i da ste prvi. Posebice je važno istaknuti da je ona bila druga Europska natjecateljica koja je stajala na postolju, sve ostalo su bili Amerikanci. Znači da je uspjeh tim bio značajniji. Ja se toplo nadam da će ona sljedeće godine možda stajati na postolju za zlatnu medalju kad budemo na prvenstvu Europe. Poslije Lignana pred nam je bilo državno prvenstvo u mažoretu. Bilo je vrlo naporno, svaki dan smo putovali u Sv. Ivan Zelinu i natrag jer nam se to činila najjeftinija opcija. Bilo je to vrlo naporno za djevojke međutim one su sjajne natjecateljice koje to izuzetno vole i kojima ništa nije teško tako da su izdržale i to i ponovno kući donijele medalje. Posebno mi je značajna i važna zlatna medalja u seniorskoj kategoriji gdje su cure plesale Ciganke gdje su se morale obojiti u crno, doduše s bojom koja se ispire, ali kompletni stajling nam je bio izuzetno važan, plus odličan ples i nije bilo sumnje da će osvojiti prvo mjesto. Oduševile su suce, bile su presretne. Naravno tu je bio još Open Croatia ovaj mjesec u Zagrebu u Boćarskom domu gdje je bilo toliko vruće i teško. No bez obzira na vrućinu i teške uvjete natjecanja naša Antonela je bila prva, a cure su grupno osvojile drugo mjesto. Također jedno krasno i lijepo iskustvo i lijepo natjecanje u twirlingu koje je bilo izuzetno teško. Došle su uglavnom zemlje iz naše okolice, Italija, Mađarska, Austrija i Slovenija, ali je bilo jako natjecanje s puno dobrih natjecatelja. To natjecanje je ustvari uvod u sljedeće Europsko prvenstvo u Mariboru. Moram se još kratko vratiti na naše regionalno natjecanje iz mažoreta i twirlinga prošlog vikenda u Grabriku. Bilo je krasno, došli su svi timovi iz okolice, bilo je svih dobnih skupina, od onih malih, od 2-3 godine pa velikih i svi su dali najbolje od sebe. Bilo to jako lijepom iskustvo za djecu koja su osvojila medalje, jer je jako važno da osjete taj natjecateljski duh. Onaj tko nije probao ne zna kako je to izaći na teren sam ili u paru ili grupi, svejedno. Smatram da je to dobro za život. Puno roditelja mi je kasnije reklo, zahvaljujući tome što ste ih toliko gurali na nastupe, na natjecanja danas imamo samostalnu djecu koja se znaju snaći u društvu. To je cilj, ne kažem da će oni danas sutra raditi ono što ja radim ili da će svi postati neki veliki natjecatelji kao Tihomir Bendelja, koji danas putuje svijetom i predaje sam twirling ili se natječe, ali će u svakom slučaju steći jedno krasno iskustvo, jedan osjećaj da nešto mogu postići. To je najbitnije da se ne boje, da izađu pred sudce, da za njih javni nastup ne znači apsolutno ništa i da jednog dana budu samouvjereni ljudi u bilo kojim situacijama.
Znam da svi ovi uspjesi ne bi bili mogući da se puno ne radi. Znam da puno rade i plesači i mažoretkinje i twirleri, puno se vježba.
Koji put mislim da smo svi skupa ludi, uključujući moji desnu ruku Natašu Ledić koja strahovito puno radi s malom djecom. Tu su još nove mlade trenerice, Adrijana Jurić i Ivana Dupa koje su također ušle u sve to. Kad krenu natjecanja uopće ne pitamo za vrijeme nego se to radi po par sati dnevno. Strahovito puno vremena oduzima i traženje glazbe, odjeće. 90 posto kostima šivamo mi sami, a to strahovito puno košta i treba naći mogućnosti da se to napravi, jer svaki sport pa tako i ovaj je skup.
Zapažene su i vaše koreografije i kostimi, šminka, čini mi se da i tu pokupite koju nagradu?
Je, istina. Moram reći da se trudimo ali i da smo na regionalnim natjecanjima dozvolili roditeljima da se uključe u to tražeći najbolji modus kako obući svoje dijete primjereno ulozi ili glazbi kojoj pleše. Tu vrlo često roditelji osvoje nagradu. Doista si daju truda, koji puta moram priznati i od materijala za koje ne bi čovjek rekao da se može upotrijebiti, iz prirode materijala, ali se snalažljivost i kreativnost mama nema granica. To je daleko vrjednije nego kad krojačica nekome radi kostim. Isto je i sa šminkom. Na regionalnim natjecanjima Nataša i ja uopće ne šminkamo, jer to rade roditelji zato što im damo mogućnost da izraze svoju kreativnost. Mislim da je dobro da su uključeni jer je današnji tempo života je takav da roditelji teško stignu biti sa svojom djecom. Djeca su presretna kad su roditelji uz njih i bodre ih, na natjecanjima i nastupima.
U Požegi ste se također predstavili domaćoj publici, samo nedavno bilo je to u gradskom kazalištu završno, predstavom naziva “Afrika”, a prošli vikend Plesni kup, i Regionalni kup Požege za mažoretkinje i twirlingašice, hoće li Vas Požežani imati prilike gledati još koji put prije ljetne stanke?
Nažalost sad više stvarno nemamo vremena, imamo završne veselice gdje dijelimo diplome i priznanja našoj djeci da se opuste prije nego što odu na more. Moramo im dati da malo udahnu zraka. Ja ga iskreno neću imati, jer 6. srpnja moram biti u Mariboru u Sloveniji, natjecanje traje 7 dana i nije lako. Ne znam kakve nas temperature očekuju, sigurno ne niske u 7. mjesecu, ali idem s cijelom našom saveznom ekipom kao predsjednica twirling saveza Hrvatske i moram biti prisutna na tome. Veselim se što je to relativno blizu pa će puno naših trenera doći u Maribor kako bi to vidjeli, jer se ima što vidjeti. Twirling je specifična disciplina, a posebno se radujem činjenici da će 2017. Svjetski kup biti u Poreču u organizaciji Twirling kluba Požega, ispred Hrvatskog twirling saveza uz pomoć Hrvatskog olimpijskog odbora, resornog ministarstva, i Grada Poreča. Vjerujem da će to biti nešto nezaboravno za Hrvatsku jer još nije bilo do sada u Hrvatskoj, radi se o 3.500 natjecatelja, dakle doista velik broj njih koji dolaze iz Japana, Australije, Novog Zelanda, iz cijelog svijeta i koji su nevjerojatni. To nešto nezaboravno za doživjeti. Mi se izuzetno veselimo ne samo što će to biti u Hrvatskoj nego zato što će naši twirleri napokon imati priliku vidjeti jedno takvo natjecanje i sudjelovati. Naši twirleri su obišli cijelu Europu no spremamo se za 2017. ne bi li i mi postigli uspjehe u svojoj vlastitoj zemlji. Tu je i mažoret, sljedeće godine je natjecanje u Engleskoj, o financijama će ovisiti hoćemo li ići ili ne, naravno prvo moramo pobijediti u Dubrovniku gdje je sljedeće godine državno prvenstvo. Sljedeće godine je Europski kup u Parizu kojem se također veselimo jer je to sve u okviru Europe pa ćemo vjerojatno uspjeti otići i tamo. 2017 je i Svjetsko prvenstvo u Norveškoj u twirlingu, gdje se nadam da će naša Hana koja će postati već kadetkinja uspjeti pobijediti što više Amerikanaca i doći na što više postolje jer ona je stvarno na pravom putu za to, kako kao plesač, tako i kao twirler i toplo se nadam da ćemo i dalje postizati tako visoke rezultate. Volimo taj rad s djecom, djecu učimo redu, radu i disciplini smatram da je to danas važno jer oni tako uče da im jedino takav način donosi rezultate.