Obitelj Čenić – Život u Zagrebu nam je donio puno novih mogućnosti za rehabilitaciju našeg Ante
Teško je opisati s kakvim se problemima susreće mali Ante Čenić iz Novog Sela kraj Požege, koji je prije četiri dana proslavio peti rođendan. Zbog urođenih bolesti najosnovnije stvari poput gutanja su mu velika prepreka, ali u toj borbi nije sam.
Mali veliki borac iz Novog Sela proslavio peti rođendan
Ante Čenić iz Novog Sela kraj Požege boluje od niza urođenih bolesti zbog kojih mu je potrebna cjelodnevna briga i hrpa pomagala koja olakšavaju sjedenje, gutanje, disanje i ostale stvari koje uzimamo “zdravo za gotovo”. Za obitelj Čenić su organizirane brojne humanitarne akcije u cijeloj Požeško-slavonskoj županiji, ali i van nje, jer su Antini veliki prijatelji članovi Udruge studenata iz Požeško-slavonske županije “Vallis Aurea”. Mali Ante je nedavno proslavio svoj peti rođendan, a njegova obitelj danas živi u Zagrebu, gdje su mogli ostvariti bolje uvijete. Popričali smo s Antinim tatom Krešimirom i pitali ga kako je sada Ante.
– Antino zdravstveno stanje je stabilno. Mogu reći da u zadnjih devet mjeseci nismo išli u bolnicu osim na redovite preglede. Kongenitalne miopatije su progresivnog karaktera i vidimo kod Ante da mu je sve teže mahati dlanom jedne ruke. Drugu ruku, na žalost, više ne može micati. Na bolnici su ga svi zvali mali dirigent jer kad je mahao dlanovima znali smo da je dobro. Što se napretka tiče, nismo izgubili nadu. To je stalna borba – ispričao nam je Krešimir Čenić o sadašnjem stanju svojeg sina.
– Promijenilo se prvo to što je sad cijela obitelj na okupu. Zatim, veće su mogućnosti: Ante je kratko sudjelovao u programu ICT-AAC na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu, od jeseni će početi koristiti usluge Centra za rehabilitaciju Zagreb, a planiramo se prijaviti i za program terapijski pas u Centru za rehabilitaciju Silver ako nas prihvate. Isto tako, učlanili smo se u Udrugu “Kolibrići” što se pokazalo kao jako dobra stvar, jer si svi međusobno pomažemo, a imali smo prilike ove godine besplatno boraviti četiri dana u hotelu na moru – kaže tata malog Ante o promjenama u njihovom životu nakon preseljenja
– Anti ne treba puno za sreću. Kao i svako drugo dijete voli se igrati, smijati, maziti, voli listati slikovnice i slušati priče, bojati, gledati crtiće, voli ići u šetnju i sve ga jako zanima. Iako je trenutno cijelo vrijeme na respiratoru i ima puno aparata oko sebe, to nas ne spriječava da mu pokušamo olakšati brige i povećamo kvalitetu života – priča otac koji s mamom Natalijom i Antinom sekom čini sve da bi uljepšao život svojem velikom borcu.
– Kako kaže Ana Androšević Jemrić: “Svaki taj udarac naučio me je koliko vrijedi kada si zdrav, bezbrižan, zaštićen…koliko vrijedi jedan sasvim običan zagrljaj, poljubac, nečiji topli pogled ili pak riječ…”, poručuje Krešimir roditeljima u sličnim situacijama.
Veze s Požegom, obitelji i s prijateljima su ostale jake. Preko Facebook stranice Molitva za Antu njegovi roditelji skoro svakodnevno održavaju kontakt sa svima, a uskoro će doći na praznike u Požegu.
– Nikada nećemo izgubiti vezu s Požegom. Krajem mjeseca se pripremamo provesti neko vrijeme kod “dide” i bake, družiti se s rodbinom i prijateljima, šetati požeškim ulicama, slušati RVA 🙂 i otići na misu u crkvu Sv. Duha. I dalje ćemo na Facebook stranici objavljivati sve zanimljive crtice iz Antinog života, tako da svako može vidjeti kako je Ante. Može mu poslati poruku, pjesmu, crtež, molitvu ili na neki drugi način pružiti podršku – rekao nam je na kraju tata Krešimir.
