Školsko zvono

14.11.2014.

U organizaciji Plesne radionice Ilijane Lončar danas započinje trodnevni seminar suvremenog plesa pod vodstvom plesnog pedagoga i profesionalnog plesača Branka Bankovića iz Zagreba. O čemu se točno radi reći će nam voditeljica Plesne radionice Ilijana Lončar

Riječ je o seminaru suvremenog plesa na temu Partneringa. Kao što svi znamo suvremeni ples obuhvaća rad i odnose s partnerom, povezivanje pokreta i rad na samoj kvaliteti izvedbe. Radit ćemo različite podrške i načine kako transferirati tijelo kroz prostor. Seminar će se održavati tri dana, u dvije grupe. Nekako smo se odlučili na dvije uzrasne kategorije. Mlađa grupa će biti od 11 do 13 godina, a starija od 14 pa nadalje, evo do mojih 42. Drago mi je da su se odazvali plesači, oni koji vole ples i oni koji žele upoznati suvremeni ples kroz Partnering.

Seminar će voditi Branko Banković iz Zagreba. Tko je Branko Banković?

Branko je inače moj bivši plesni partner, dok sam profesionalno plesala u Studiju za suvremeni ples. Tada sam ga prvi put upoznala, a on danas, osim što je samostalni umjetnik i profesionalni plesač za suvremeni ples, radi i kao plesni pedagoga i koreograf u Hrvatskoj i inozemstvu. Otplesao je više od 60 predstava u studiju, radio je i u Školi plesa Ane Maletić, u Školi za balet i ritmiku u Zagrebu, u Zagrebačkom plesnom centru, Otvorenom učilištu Zagreb itd. Drago mi je da će kao pedagog doći ponovno u Požegu, jer ovo nije njegovo prvo gostovanje u našem gradu, naime kao plesač gostovao je s predstavama koje je moja Plesna radionica zvala u sklopu Međunarodnog dana plesa, tako da je već sigurno četiri pet puta gostovao u Gradskom kazalištu Požega s različitim profesionalnim plesnim ansamblima. Zadnje gostovanje je bilo na Aureafestu gdje je kao pedagog, došao je s ekipom iz Plesnog kampa Grožnjan, a evo danas je tu kao pedagog na seminaru Partneringa.

Ilijana ovo nije prvi put da organizirate plesni seminar u Požegi, bilo ih je već nekoliko?

Plesna radionica od samog početka njeguje tu vrstu edukacije kako bi pružili plesačima rad s pedagozima koji nisu iz našeg okruženja. Tako da smo do sada imali  mnoge plesne stilove od suvremenog plesa, jazz plesa, hip hopa do kapoere gdje su nam gostovala dva autohtona Brazilca. Bila je tu i Maša Kolar, Desanka Virant iz ZKM-a, Larisa Lipovac Navojec, Anamarija Bogdanović iz Udruge plesnih umjetnika Puls, Martina Kolega iz Plesnog centra Tala, Tomislav Ćiro Zirdum, Tihana Stremečki koja izuzetno puno radi na mjuziklima, i mnogi drugi.

Seminar počinje večeras i traje do nedjelje u Vašoj plesnoj radionici u Dubrovačkoj 65. Kako su organizirane skupine ?

Pa evo starije dobne skupine od 14 pa nadalje imaju termine petak od 20 do 22 sata, zatim u subotu od 12 do 14 i nedjelju od 12 do 14, a mlađe dobne skupine imaju i subotu i nedjelju od 10 do 11 i 30 sati.

Ono što je svakako vrlo lijepo je to da ste osim za starije plesače ovaj put mogućnost sudjelovanja na seminaru dali i mlađim dobnim skupinama?

Tako je. Branko i ja smo se ovaj put tako dogovorili, jer smo zaključili da oni imaju najviše energije, što se već pokazalo kroz prijašnje seminare, Kako je Branko često radio i s djecom i s mladima dogovorili smo se i napravili smo posebnu grupu za njih i i drago mi je da ćemo imati priliku raditi s njima.

Na seminaru osim onih koji se rekreativno bave plesom u nekim od plesnih radionica, sudjeluju zapravo svi koji žele nešto naučiti o plesu?

Mi ćemo razinu samog rada i metodiku prilagoditi naravno prosjeku grupe onih koji dođu. To je uobičajeno na seminarima, jer tu ne dolaze samo plesači jednog određenog studija, radionice ili kluba, nego je cilj da se družimo kroz rad s novim pedagogom. Tako da bih ja stvarno voljela da dođu svi koji žele pa i oni koji nikad još nisu radili tehniku suvremenog plesa.

Pozornost medija privukao je još jedan sjajan projekt srednjoškolac s područja naše županije. Riječ je o projektu učenika i profesora Tehničke i Obrtničke škole Požega Skriveno blago, za koji im je nedavno u Opatiji dodijeljeno i priznanje. Bio je to dobar razlog da u današnjoj emisiji ugostimo učenike i profesore koji su uključeni u ovaj projekt. Razgovarali smo s profesorima Hrvojem Mikolčevićem s Tehničke škole i Bojanom Sikiricom s Obrtničke škole Požega. Za početak profesore Mikolčeviću idemo se podsjetiti kako je sve krenulo i tko je bio idejni začetnik cijele ove lijepe priče?
 

Začetnici ove priče su bili ljudi iz Turističke zajednice grada Požege koji su doslovno došli na našu školu s prijedlogom da izradimo nekakav rad i prijavimo se na natječaj Ministarstva turizma koji se zvao Promocija zanimanja za turizam. Nakon toga smo kontaktirali Obrtničku školu kao partnera, te nakon nekoliko sjednica polako došli do ideje što bismo mi zapravo radili na tom natječaju. Napisali smo cijeli projekt i prijavili se.

Kako da su se na natječaj prijavile baš Tehnička i Obrtnička škola?

Natječaj je zapravo otvoren svim strukovnim školama u Hrvatskoj, bez obzira jesu li to ugostiteljske, ekonomske ili neke treće škole. Mi smo odmah imali ideju napraviti nešto vezano za tehnologiju, dakle nekakve mobilne usluge, web stranice ili neku sličnu stvar. Uvijek smo se držali te ideje i taj tehnički dio posla smo mi odradili, a kolega s Obrtničke škole je bio angažiran na malo drugačijem dijelu projekta.

Profesore Sikirica koji je bio Vaš zadatak?

Mi smo imali zadatak sastaviti najzanimljivije tekstove vezane za znamenitosti grada, a koje je odabrala Turistička zajednica s tim da naša škola ima zanimanja koja su vezana za samu promociju i ugostiteljstvo. Kako imamo i kuhare i konobare i turističke komercijaliste skupili smo ekipu od pet učenika koji su svojom voljom izabrali tekstove koje će raditi, tražili to u muzejima, gradskim knjižnicama. Taj naš dio bio je malo lakši od ovog tehničkog dijela.

Koji je zadatak u ovom projektu bio učenicima Tehničke škole?

Osnova našeg rada bila je web aplikacija koju možete naći na adresi blagopozege.org, dakle trebalo je sve te tekstove, fotografije, priloge uklopiti u nekakvu funkcionalnu aplikaciju. Drugi aspekt aplikacije je takozvani Geocaching gdje smo mi zapravo smislili, opremili, postavili niz tih Geocach točaka po Požegi i omogućili da se pomoću te karte svi mogu informirati o njima i potražiti ih.

Hajdemo malo ljudima pojasniti što je zapravo Skriveno blago, što znači Geocaching i kako to sve funkcionira?

Ja sam konkretno o Geochachingu imao nekakva iskustva iz prve ruke preko ljudi iz Parka prirode Papuk s kojima sam neko vrijeme surađivao. Oni su imali i imaju još uvijek postavljeno niz tih točaka na području Parka. U Požegi do početka ovog našeg projekta nije postavljen ni jedan Geocach. To je bio jedan od razloga zašto smo željeli baš to napraviti. Što je zapravo Geocach? Da to za početak pokušamo objasniti. Dakle, to je jedna kutija u kojoj se nalazi obično nekakav poklončić i u potpisna lista. Ta kutija je zajedno sa svim tim sadržajem skrivena negdje. Pomoću različitih aplikacija i karata možete doznati njenu približnu lokaciju. Možete je potražiti i kad je pronađete upišete se kao pronalazač. Naravno sve to možete i elektronički zabilježiti, ako ste član nekakve Geocach zajednice. Možete uzeti poklončić iz te kutije uz uvjet da ostavite nešto drugo što je približno iste ili možda veće vrijednosti. Nikad ne znate što ćete pronaći. Sami ti geocacheva su nam dali ideju za naslov projekta, što zapravo sve skupa treba podsjećati na lov na skriveno blago i njegovo otkrivanje. Mislim da nisu samo geocacheva skriveno blago Požege, nego da naš grad ima još puno stvari koje nisu toliko poznate i kad se čovjek potrudi može otkriti puno zanimljivih i lijepih stvari.

Moram priznati sjajno ste sve osmislili, a da je doista tako potvrđuje i priznanje koje ste dobili u Opatiji, gdje konkurencija bila isto tako žestoka no ipak ste se uspjeli izboriti i biti među najboljima?

Na rang ljestvici radova koja je objavljena na stranici Ministarstva  turizma mi doista jesmo na prvom mjestu. Međutim na Danima turizma bilo je pet prvoplasiranih škola i svih pet dobilo jednaka priznanja, dakle, nigdje nije bilo isticano tko je prvi, drugi ili peti. Tako da mi sad zapravo ne znamo jesmo li prvi li smo peti ili negdje između.

Koliko vremena je prošlo od početka ideje do realizacije cijelog projekta?

Dva tri mjeseca je prošlo od prvih kontakata s Turističkom zajednicom pa do završetka rada. Da sigurno je bilo tri mjeseca otkad smo prijavili rad pa do kraja, s tim da moramo naglasiti da možda ne istim intenzitetom, ali nastavljamo dalje s ovim projektom. Održavamo ga i možda postavimo još koju Geocach točku.

Profesore Sikirica projekt je zapravo sjajna stvar jer osim Vas profesora u njemu sudjeluju i učenici kojima je to svakako jedno novo i lijepo iskustvo iz kojega nešto mogu i naučiti ali i provesti kvalitetno slobodno vrijeme, dakle ono izvan nastave?

Pa da, poanta i je da to odrade učenici, a najvažnija stvar je bila ta da se na kraju taj rad i trud isplatio jer smo nagrađeni za sve. Bili smo u Opatiji na Danima turizma, posjetio nas je i ministar, to je jedan jedinstven doživljaj ne samo za učenike, nego i za nas profesore.

Kroz projekt se mogu naučiti mnoge zanimljive povijesne činjenice o našem kraju zar ne?

Ima stvari koje zapravo većina ljudi ni ne zna. Ja mogu reći jednu od znamenitosti koja nije poznata svima, to je recimo da je Požega prva uvela hrvatski jezik kao službeni 1847. nakon odluke Sabora, a dotad je latinski bio službeni. To jako malo ljudi zna. Recimo druga zanimljivost koju možda ljudi ne znaju, da je Trg sv. Terezije Avilske nekada bio prostor gdje je bila otvorena đamija u vrijeme Osmanlija. Zato je taj prostor zapravo tako velik.

Dobro nećemo otkriti baš sve, blago.org je adresa pa tko želi neka pogleda. Profesore Mikolčeviću rekli ste da s projektom idete dalje?

Da, nastavit ćemo dalje, pogotovo što se tiče Geocachinga. Mislim da smo sa znamenitostima manje više gotovi. Dobili smo prijedlog od ministra da stranicu prevedemo još i na mađarski jezik, no nisam baš siguran da ćemo to uspjeti jer smo sredstva projekta potrošili, a mađarski ne znamo, tako da to nećemo uspjeti realizirati, ali Geocach točke ćemo održavati i postaviti još koju.

Osim s profesorima razgovarali smo i s učenicima koji sudjeluju u projektu. Učenici Tehničke škole bili su zaduženi za fotografije, aplikaciju i cjelokupan posao oko Geocachinga, a oni iz Obrtničke škole prikupljali su podatke o znamenitostima i prevodili ih na njemački i engleski jezik. Jan Jurković s Tehničke škole Požega pojasnio nam je što je sve potrebno kako bi sudjelovali u ovoj zanimljivoj igri potrage za skrivenim blagom.

Znači za potragu skrivenog blaga Požege, potrebna je samo aplikacija koja se može naći na našim stranicama i na stranici Geocaching.com. Na svakoj od tih aplikacija prikazane su na Geocach točke koje se vide i na našoj i web stranici. U nekoliko klikova dođe se do navigacije, odnosno navođenja do približne lokacije te točke i nekakav kratak opis, recimo nalazi se na povišenom.

Je li bilo teško pronaći ta mjesta gdje ćete skrivati predmete?

Nije, jedino je problem bio u gradu jer nema toliko mjesta, sve betonirano pa se nema gdje postaviti, ali recimo na Kalvariji i Sokolovcu ima puno dobrih mjesta, pa nije bio problem.

Što sve sadrži skrivena kutijica?

U kutijici se nalazi poklončić i upisna lista u koju se mora upisati nadimak. Na Geocaching.com se mora prethodno registrirati kako bi uopće došli do aplikacije. Tako da mi imamo uvid u sve posjetitelje, odnosno sve nalaznike.

Jan koliko ljudi je pronašlo blago do sada?

Prosječno po svakom geocachu desetak, petnaestak pronalazaka. Koliko smo shvatili postoje neke ekipice koje čim postavimo Geocach nakon nekoliko dana oni ga pronađu.

Koliko lokacija ste pokrili?

Pokrili smo uže područje grada, sve što je pristupačno i nije daleko. Jedna od najdaljih točaka nam je na Sokolovcu, zatim imamo ih i na Kalvariji i blizu na Željezničkom kolodvoru.

Doista bi još puno mogli pričati i pisati o ovom sjajnom projektu, no nadam se da smo mnoge potakli da se uključe u potragu za skrivenim blagom i uživaju.
Tjedan dana je pred nama a do tada smo u potrazi za novim školskim temama. Ako imate i vi neku pišite nam na mail vijesti@rva.hr pa ćemo ugostiti i vas u jednoj od sljedećih emisija.