Školsko zvono

21.11.2014.

U današnjem Školskom zvonu ugostili smo Mlade čuvare prirode Požeško-slavonske županije. U razgovoru s glavnim čuvarom prirode Predragom Livakom i ravnateljem Javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjem Požeško-slavonske županije Ivicom Samardžićem, te učenicama Osnovne škole Julija Kempfa, Melitom Sabljak i Emom Horvat doznali smo sve o ovom zanimljivom i hvale vrijednom projektu.

Gospodine Samardžiću tko su Mladi čuvari prirode Požeško-slavonske županije, odnosno što oni rade i koji je glavni cilj njihova postojanja?

Riječ je zapravo o projektu koji provodimo već tri godine, a na proljeće se priprema i četvrta generacija polaznika. To su učenici zasada uglavnom šestih i sedmih razreda osnovnih škola , dakle najbolji učenici s kojima se dodatno rade programi na podizanju ekološke svijesti, kako bi se stjecale ispravne navike i razvijali etički stavovi prema prirodi te tako branilo i čuvalo ono što imamo. Prije svega se uči na osnovi postojećih školskih programa, kabinetski, ali i na terenu gdje je sve dostupno i opipljivo. Riječ je o učenicima koji su napredni, koji znaju više, odrađuju se već i određena poglavlja koja su namijenjena višim razredima. To se odnosi i na upoznavanje bio životinjskog svijeta, staništa i vrsta, bilo da je riječ o pticama, gmazovima, ribama ili sisavcima. Radi se čak i dio vezan za stijene, minerale i fosile, dakle geologija. Uče se i pravila ponašanja u prirodi, snalaženje, koje prirodne vrijednosti postoje u našoj županiji, od postojećih značajnih krajobraza, parkova od natura područja, zatim što je to bioraznolikost, uče se značajni ključni pojmovi, prepoznavanje određenih vrsta, dakle biljaka na osnovu morfologije, lista, cvijeta i korijena. Prepoznaju se određene vrste, a učenici sudjeluju u programima monitoringa na nekim lakšim vrstama pojedinih biljaka ili pojedinih ptica. Cilj svega je upravo taj etički odnos prema prirodi i jedna dodatna edukacija s onima koji su najbolji.

Kad ste krenuli s projektom, rekli ste da ćete imati uskoro i četvrtu generaciju Mladih čuvara prirode?

Dakle već tri generacije su iza nas i uglavnom nakon obilazaka terenske nastave koju imamo tijekom proljeća, gotovo po tradiciji, svake jeseni u devetom mjesecu je i promocija na našem zaštićenom krajobrazu Sovskom jezeru. Tamo se okupe svi čuvari prirode, sa svih škola koje te godine sudjeluju u projektu, i nakon završne terenske obuke s trenerima, oni dobiju diplome i priznanja te ih tako uvrštavamo u sustav naše ustanove.

U rujnu ste imali promociju nove generacije?

Tako je, gotovo po tradiciji svakog rujna imamo završnu manifestaciju primanja i u tome naravno dalje sudjeluju i mediji. Ove godine je bio i župan Tomašević koji je dodijelio priznanja svima onima koji su prošli taj program edukacije.

Koliko je dosad djece uključeno?

Svake godine iz šest škola sudjeluje po četvero učenika šestih razreda, znači 24-ero djece. Moram naglasiti da smo dosad ovu edukaciju prošli sa svim osnovnim školama u našoj županiji, s nekima već i dva puta, a s nekima ćemo ove godine i treći put. Sada su na redu osnovne škole Vilima Korajca Kaptol, Vladimira Nazora Trenkovo, Ivana Gorana Kovačića Velika, Dobriše Cesarića Požega, Zdenka Turkovića Kutjevo i Katolička osnovna škola u Požegi.

Koja područja pokrivate i na koji način, kako to sve zapravo izgleda?

Čuvari prirode su najčešće na terenu gdje u obilascima utvrđuju je li sve na zaštićenom području uredu, odvijaju li se aktivnosti na nekim područjima sukladno zaštiti prirode. Naravno da je važno i prikupljanje foto dokumentacije koja nam je potrebna u izradi elaborata i raznih projekata. Čuvari prirode u svom radu sudjeluju i u monitoringu, kao podrška stručnjacima i znanstvenicima i uglavnom možemo reći da je do ove godine stanje bilo dosta povoljno. Imali smo nekoliko slučajeva, gdje su prekršene neke odredbe iz zakona o zaštiti prirode tako da smo tu morali postupati, istražiti sve što se dogodilo i ako je potrebno podnijeti optužni prijedlog protiv počinitelja, dakle onih koji se ne ponašaju sukladno zakonu o zaštiti prirode.

Kakvo je zanimanje djece za ulazak u Mlade čuvare prirode?

Općenito moram naglasiti ne samo u ovom projektu Mladi čuvari prirode, nego u svim projektima i  aktivnostima koje provodimo s osnovnim školama, a ima ih dosta, zainteresiranost je velika i često je učiteljima teško odabrati djecu koja će sudjelovati. Imamo čak jedan zanimljiv primjer gdje je učiteljica od velike zainteresiranosti samo uzela imenik i nasumce odabrala 4 učenika. Riječ je o naprednijim učenicima koje to područje zanima. Dosta su aktivni na terenu, sve ih zanima, no moram, reći da je zapravo teško u dva terena i jednoj promociji prezentirati sve ono što bi oni željeli znati.

Što sve moraju zadovoljiti oni koji žele biti Mladi čuvari prirode?

Oni prije svega trebaju iskazati zanimanje za prirodu i biologiju u školi.  Tada pristupaju ovom projektu. Kroz dva terenska izlaska dosta toga nauče jer im to znanje prezentiraju edukatori, odnosno treneri. Dobiju naravno i jednu bilježnicu koju trebaju sami ispuniti, a u kojoj se nalaze razna pitanja. Uglavnom sami to ispunjavaju, no ako je potrebno pomažu im učitelji. Tu bilježnicu na kraju cijelog projekta treneri pregledaju, ocijene i na osnovu nje oni budu promovirani dobiju diplome i sve ostalo.

Mladi čuvari prirode prijavili su se i za projekt na donacijski program Hrvatskog Telekoma Zajedno smo jači, vidjela sam, razradili ste doista detaljan plan i program u kategoriji Okoliš i napredak. Nažalost 200 glasova je nedostajalo da bi se prošlo?

Iako je projekt dosta dobro zamišljen i mi smo ga dugo pripremali, imamo iskustva i znanja, nažalost nismo mogli ostvariti onaj zadnji korak, a to je prikupljanje glasova putem interneta. Veliki trud smo uložili preko društvenih mreža, osobnih poznanstava, slanja grupnih mailova, međutim nismo uspjeli, a smatramo da smo trebali, samo da je bio veći angažman svih zainteresiranih skupina. Nadamo se da ćemo drugi put uspjeti i da će biti više volje i htijenja od svih.

Gospodine Samardžiću što se zapravo s tim projektom željelo napraviti, što bi dobili da ste uspjeli u ovome?

Bez obzira na to što nećemo doći do tih sredstava, projekt ide dalje i proširujemo ga. Dakle već smo s nastavnicima osnovnih i srednjih škola, profesora biologije, pripremili novu radnu bilježnicu, novu skriptu koja je proširenija i puno kvalitetnija. Planiramo proširiti program ne samo na učenike šestih i sedmih razreda već i na niže razrede ali i na srednjoškolske uzraste. Skripta je već spremna za tisak, za uzraste četvrtih, šestih i sedmih razreda, dok je u pripremi i ona za srednju školu. Cilj je proširiti program, na jedan malo duži terenski boravak u prirodi, čak je zamišljeno i kampiranje, u budućnosti i noćenja.Upoznavanje s terenskim laboratorijima, praćenje staništa, na monitoringe u koje ih želimo uključiti. Bez obzira na to što u samom finalu nismo došli do tih sredstava, mogli bi već jedan dio tog projekta realizirati. Sve ovo pokazalo se jako dobro, s obzirom da učenici ovaj terenski rad na neki način puno ljepše doživljavaju, puno više toga zapamte u odnosu na kabinetski dio, jer je sve dostupno, sve je opipljivo. Ne možemo na terenu planirati na što ćemo naići, na koju životinju ili biljku. Sve se može pitati i dobiti odgovor odmah. Naravno da oni takve stvari lakše pamte jer im je zanimljivije. Ideja je proširenje programa u sljedećim godinama kad se sve na neki način posloži i kad zatvorimo financijsku konstrukciju. Željeli bismo da to zaživi kao jedan pravi terenski kamp preko kojeg ćemo moći daleko više toga učiti, raditi.  Smatramo da je to jedna jako lijepa priča koja je naišla na plodno tlo i cilj je motivirati učenike.

Mlade čuvarice prirode Melita Sabljak i Ema Horvat su također naše sugovornice, dolaze iz Osnovne škole Julija Kempfa. Melita reci nam zašto si se ti odlučila uključiti u Mlade čuvare prirode?

Imala sam 5 iz Prirode i društva, nastavnica je tražila upravo takve učenike, a bila sam i zainteresirana za taj projekt, zanimalo me što ćemo sve učiti i raditi u prirodi.

Je li bilo teško ?

Ma nije, jako je zanimljivo, a kad su stvari zanimljive tada ništa nije teško.

Što ste sve naučili do sada, gdje ste sve bili i kako izgleda zapravo jedan radni dan Mladih čuvara prirode?

Išli smo jedan dan na Sovsko jezero i upoznali tamo mnogo biljaka i životinja, bilo je npr. sova ušara, velikih sova, barskih kornjača , crvenookih kornjača, šarana, babuški, divljih patki, fazana, jelena i još puno biljaka. Naučili smo kako se trebamo brinuti za prirodu i da to širimo drugim ljudima kako bi i oni postupali na isti način.

Što vam se naviše sviđa u cijeloj ovoj priči oko Mladih čuvara prirode?

Meni se svidjelo sve, druženje, boravak u prirodi i sve što sam naučila.

Ema kako se tebi svidjelo?

Bilo je zanimljivo, svašta smo naučili i upoznali smo nove prijatelje. Upoznali smo neke endeme, invazivne vrste za koje nismo uopće znali da postoje.

Koliko ti pomaže u samoj nastavi prirode, biologije, to što si Mladi čuvar prirode i što naučiš nešto više od onih koji nisu s vama na terenu?

Pomaže mi puno jer kad spominjemo neke nove biljke, ja to već sve znam i lakše mi je to sve raspoznati.

Što je tebe motiviralo da se uključiš u Mlade čuvare prirode?

Terenska nastava i Sovsko jezero na kojem još nikada nisam bila.

Kako je bilo na Sovskom jezeru?

Bilo je jako lijepo, bilo smo i na vidikovcu, bilo jako puno drveća za koje nisam znala da uopće postoji i sad sam bogatija za jedno novo i lijepo iskustvo.

Osim vaše škole tu su i učenici drugih škola, vjerujem da su se sklopila i neka prijateljstva. Što bi vi poručile vašim vršnjacima, da vam se pridruže ili?

Pa da, trebali bi svi ići s nama, ali vjerojatno ne možemo svi, pa onda bar oni koji imaju veliku želju i koji baš žele pomoći prirodi, a ne oni koji ne žele ići na nastavu, pa se zato prijavljuju.

Gospodine Livak, kakva su Vaša iskustva s terenskim nastavama?

Vi ste ih pitali koji im je teren bio najzanimljiviji. Mi smo ove godine po prvi puta, a što ćemo prakticirati idućih godina izveli zajedničku nastavu dvije škole. Mislim da je njima jedan od zanimljivijih terena bio u Brestovcu. Moram priznati da sam surađujući s osnovnim školama u ove tri godine projekta uživao da su sve škole spremne na suradnju, od ravnatelja, učitelja, djece, nadam se da ćemo nastaviti u istom smjeru i da ćemo proširiti to i na više i na niže uzraste.

Gospodine Samardžiću jeste li razmišljali možda o nekoj suradnji sa školama na razini Hrvatske?

Zasada je to svega nekoliko županija, koliko znam, ali da, zašto to ne bi bio interžupanijski projekt jednoga dana kad se ova priča proširi. Nećemo se sigurno držati u granicama naše županije. Ima još prekrasnih i savršenih terena. Samo u Brodsko- posavskoj i Virovitičkoj županiji s kojima smo susjedi ima savršenih i očuvanih lokaliteta koji zaslužuju biti posjećeni. Nadamo se da će jednoga dana to netko prepoznati kao nastavni program u okviru školskog kurikuluma i evo to je jedna nova informacija da se razmišlja i o ovakvim aktivnostima. Mogu reći da pojedine škole dosta često naš model koriste za svoje terenske nastave koje se vrlo slično naslanjaju na program koji mi već provodimo i svakako cilj nam je da ova priča ide dalje.

Doista lijepa i poučna priča Mladih čuvara prirode koju je vrijedilo pročitati. Nadam se da i vi imate neku svoju priču za koju bi željeli da ju objavimo. Zato pišite nam na vijesti@rva.hr. i bit ćete nam dragi gosti u jednoj od sljedećih emisija.