Školsko zvono

05.12.2014.

Danas smo u Školskom zvonu razgovarali s Nikolinom Vuković mladom studenticom povijesti na Katoličkom sveučilištu u Zagrebu koja je nedavno za svoj rad „Ukradeni grad“ u kategoriji Rad najboljeg mladog povjesničara osvojila nagradu Hrvatskog instituta za povijest. Evo o čemu je riječ.

Natječaj Hrvatskog instituta za povijest, podružnica u Slavonskom Brodu, odnosno podružnica koja se isključivo bavi poviješću Slavonije, Baranje i Srijema, raspisan je u veljači ove godine, a rok je bio do lipnja. Glavni uvjet je taj da je trebalo napisati rad od maksimalno 40 kartica koji obuhvaća povijest Slavonije, Baranje i Srijema neovisno o vremenskom periodu. Odlučila sam se prijaviti i napisala sam rad s temom „Ukradeni grad“, o progonstvu Iloka i Iločana. To je jedna tema o Domovinskom ratu, u razdoblju od 1991. do 1998. godine.

Što zapravo znači ta nagrada Hrvatskog instituta za povijest?

Nagrada je veliko priznanje jer u komisiji je bilo pet znanstvenika koji su afirmirani na hrvatskoj povijesno-znanstvenoj sceni. Ono što je najvažnije nagrada je dokaz da nas je naš studij nečemu naučio, da smo sposobni za pisanje takvih radova jer konkretno moj rad je kategoriziran kao izvorni znanstveni rad i bit će objavljen u njihovom znanstvenom časopisu sljedeće godine.

Koliko dugo vremene ti je trebalo za napisati ga. Vjerujem da si imala i istraživanja i sve one poslove koji moraju biti obavljeni da bi se napravio jedan dobar rad?

Rad sam pisala gotovo 5 mjeseci. Posao se sastojao od odlaska u arhiv, odnosno u Hrvatski memorijalni-dokumentacijski centar Domovinskog rata gdje sam našla arhivsku građu iz tog razdoblja, a zatim sam radila na periodici , odnosno na proučavanju prognaničkog lista, prognanika iz Iloka, Iločki list. Kad sam sve prikupila i pročitala literaturu, započela sam analizu i onda onaj najteži dio proces pisanja. Niste svaki dana jednako dobro i pisati, pa onda jedan dan ne radite ništa drugi dan vam dolaze ideje tako da je to bio jedan specifičan proces, ali na kraju sam uspjela.

Zašto si odabrala baš tu temu?

Već ranije na prvoj godini radila sam jedno manje istraživanje vezano za prognanike u Domovinskom ratu, to su najčešće bili vukovarski prognanici, a posebno su se isticali i iločki, jer Ilok je prvi grad u Hrvatskoj koji je doživio masovan egzodus stanovništva i bila je to jedna velika tragedija već u listopadu 1991. Tako da sam ponukana time odlučila napisati nešto baš o njima.

Nikolina odabrala si povijest, prva si godina diplomskog studija, ostaje još malo, zašto baš povijest?

Povijest mi je uvijek bila najdraži predmet, i u osnovnoj i ovdje u požeškoj Gimnaziji. Jednostavno smatram da je povijest dio našeg identiteta, naše tradicije i da je ne smijemo zaboraviti jer upravo nam ona govori tko smo i zašto danas možemo raditi to što želimo, smatram da je ona neizostavan dio svakog naroda.

Nakon što završiš studij koji su ti planovi za dalje?

Trenutno sam na diplomskom smjeru suvremena povijest, nakon završetka planiram upisati doktorat iz povijesti naravno i baviti se isključivo znanošću, prvenstveno o Domovinskom ratu.

Kakav je studij povijesti, je li teško? Je li potrebno puno odricanja, kako izgleda sve to?

Smatram da je za studij povijesti najbitnija strast za nom jer ne možete to raditi ako to ne volite. Teško je, zamorno je, pogotovo prvih godina, onda je to malo jači pritisak , čeka vas dosta rada na samom sebi posebice u pisanju ako se mislite baviti znanošću. Konkretno na Hrvatskom katoličkom sveučilištu koje ja pohađam imam sreću što se dosta potencira odnos profesora i studenta pa nam profesori dosta individualno pomažu jer smo u malim grupama i to je jedna velika prednost. Imali smo mogućnost ići u arhive već u samim početcima i tako doći u doticaj s arhivskom građom. Sve ovo što sam napravila je rezultat rada mog sveučilišta na meni i ulaganja profesora u moj rad.

Koliko je tebi značila ova nagrada koju si dobila?

Jako puno. Kolegica s faksa koja je također osvojila nagradu mi je javila. To je super osjećaj jer kad znate koliko rada stoji iza toga, koliko truda, to su čak i neke godine učenja i ulaganja u vlastito znanje… Bilo mi je to jedno veliko priznanje i strašno sam ponosna zbog toga.

Rekla si da ćeš nakon studija upisati doktorat iz povijesti što znači da se nećeš vračati u Požegu ili?

Zasad još ne, to pitanje me uvijek muči jer Požega je moj kraj, kad sam u Zagrebu uvijek volim naglasiti da sam Slavonka, to je dio mene, mog identiteta, ali ako se ne uspijem vratiti u Požegu i ostanem u Zagrebu uvijek ću se truditi vraćati svom kraju kroz povijest, to mi prilika, baviti se poviješću Slavonije.

Što bi poručila za kraj mladim ljudima koji su sada na nekakvoj prekretnici u životu, koji odlučuju što upisati, bilo da se radi o srednjoj ili o fakultetu?

Poručujem da isključivo gledaju na ono što oni vole. Da upišu fakultet koji oni stvarno žele, čime se žele baviti cijeli život jer ako dođu u situaciju da upišu nešto što ne vole, prvo to je teško završiti, a neće imati ni volje za rad. Ako upišu nešto što im je velika strast onda tih problema neće imati. To je sigurna garancija uspjeh u karijeri.

U Osnovnoj školi Ivan Goran Kovačić u Velikoj marljivi učenici i nastavnici rade na brojnim zanimljivim i humanim projektima. Mali Veličani su velikog i otvorenog srca pa i ne čudi da su se i ove godini uključili u projekt za pomoć djeci Afrike, o čemu se točno pojasnila nam je knjižničarka Ana Marinić.

Mi već šestu godinu sudjelujemo u međunarodnom projektu škole za Afriku.Kao i proteklih godina imamo dvije aktivnosti, prva je sakupljanje povratne ambalaže, boca i limenki u čemu sudjeluju svi učenici naše škole s tim da je to skupljanje boca u kategoriji od 5. do 8. razreda natjecateljskog karaktera. Razred koji prikupi najviše povratne ambalaže bi će nagrađen. Druga nam je aktivnost, već tradicionalno, štandovi za božićnu priredbu. Učenici izrađuju ukrase, uključuju se i obitelji s pečenjem kolača, izradom čestitki i svega što se može prodati a sav novac ide za djecu u Africi.

Već jako dugo sudjelujete u tom projektu kakve su povratne informacije imate li ih uopće?

Ove godine se novac prikuplja za državu Burkina Faso. Svake godine mi voditelji sudjelujemo na seminarima gdje vidimo konkretne rezultate i dokaze gdje taj novac završava. Izgrađeno je puno novih škola, puno djece je dobilo osnovni pribor za školovanje i osigurani su uvjeti da ta djeca steknu barem osnovno obrazovanje.

Ana spomenuli ste kako učenici od 5. do 8. razreda sudjelujući u projektu mogu osvojiti i nagrade?

Da. Razred koji pobijedi bit će nagrađen jumbo pizzama i pićem. Imat će malu veselicu kao nagradu za svoj trud.

Nedavno ste izradili drvo tolerancije?

Tako je. Vidjevši po razredima trend pravljenja narukvica od šarenih gumica, došla sam na ideju da se to iskoristi na drugačiji način kad su djeca već toliko vješta u tome. Tako smo obilježili Međunarodni dan tolerancije koji se grafički simbolizira različitošću boja, a šarene narukvice su bile idealne za to. Kako bismo to učinili dostupnim većem broju učenika, odlučili smo okititi jedan zeleni grm u dvorištu naše škole koji je postao šareni grm tolerancije s prigodnim natpisom. Najviše su sudjelovali učenici četvrtog razreda. Malo smo razgovarali o toleranciji s našim najmlađima da oni shvate što je to i kolika je važnost tolerancije u današnjem društvu.

Ana osim ovih o kojima smo govorili u proteklim minutama radite još neke projekte je li tako?

U ovoj školskoj godini mi smo nastavili s projektom bookmark koji je upravozavršen, a ove godine su u njemu sudjelovali učenici trećeg i četvrtog razreda. S tim da su učenici trećeg razreda svoje straničnike razmijenili sa školom iz mađarskog Debrecena, a učenici četvrtog razreda svoje straničnike su slali u Portugal. Taj projekt nam je gotov i uspješno je završen. Ove godine, započinjemo s novim ciklusom nacionalnog projekta Čitamo mi u obitelji svi. Dobro je poznato da je to projekt obiteljskog čitanja koji se provodi u trećim razredima škola diljem Hrvatske. A mi smo projekt proširili i na područnu školu u Biškupcima, pa će i oni ove godine prvi put sudjelovati.

Mnoge su škole uključene u taj projekt koji potiče i kreativnost čini mi se da su baš roditelji učenika veličke škole potaknuti likovima iz knjiga izrađivali lutke od kartona pa ste organizirali i jednu likovnu izložbu?

Tako je, uvijek se trudimo izabrati knjige koje će biti na korist cijeloj obitelji za razonodu i kvalitetno provođenje slobodnog vremena. Ove godine u ruksaku, u Biškupcima se nalazi knjiga vezana uz origami, znači izrađivanje papirnatih ukrasa pa se nadamo da ćemo ove godine također imati zanimljive izloške knjigama

Vi se zapravo prvi krenuli u taj projekt sad je sve više i više škola s našeg područja u njemu, kakvi su dojmovi sad nakon nekog vremena?

Dojmovi su odlični, prvenstveno zato što mi u Velikoj nemamo knjižnicu. I ljudima nije baš na ruku odlaziti svaki dan ili svaki tjedan do Gradske knjižnice u Požegi. Ovako mala knjižnica s knjigama dolazi u obitelj, potiče se druženje uz knjigu i čitanje. Svi znamo koliko je knjiga danas potisnuta u drugi plan, posebice kod naših najmlađih.

Nažalost stječe se dojam da su mladi danas poprilično nepismeni i nenačitani, pa su ovakvi projekti i slični vrlo dobra stvar koju škole provode, a kako čujem vi imate još jedan projekt pod nazivom Uspon u pismenosti koji će pomoći ublažiti ovaj problem?

Tako je, taj projekt je započeo u mjesecu rujnu, kad se obilježava Međunarodni dan pismenosti. Kod nas se projekt provodi u čak šest razreda i još je u tijeku. Drugi razred provodi aktivnost Misija rukopis, projekt traje 60 dana svaki dan u 60 sekundi. Možda bi smo pomislili što se sve može napraviti u 60 sekundi, ali ovaj projekt jer dokaz da se može napraviti mnogo. Drugi razred svaki dan dobije jednu riječ vezanu za svemir i tu riječ onda mora napisati tiskanim i pisanim slovima tijekom 60 sekundi tako vježbaju rukopis. Za treći razred sam odabrala aktivnost Volimo čitati, jer kako smo rekli oni su sad u dobi kad je ključno naučiti dobro čitati. Učenici svaki dan čitaju po jednu priču. Imali smo prvo priče Sanje Pilić, sad smo prešli na zbirku priča Silvije Šesto, znači 60 dana u 60 sekundi po jedna priča. Četvrti razred ima aktivnost koja se zove Priče 60 dana. Učenici pojedinačno tijekom 60 dana pišu priče na temu svemira ili na temu po vlastitom izboru, svaki dan po 60 sekundi, znači za 60 dana ćemo dobiti gotove priče. Šesti razredi imaju aktivnosti koje se zovu Svemirski rječnik. Oni tijekom 60 dana imaju 60 sekundi da pokušaju odgovoriti na pitanje što znači pojedina riječ. Svaki dan dobiju novu riječ, npr. galaksija, astronaut itd., i onda moraju napisati značenje. Po završetku 60 dana priredit ćemo prezentaciju, izabrat ćemo najzanimljivije odgovore koje su pisali i stvarno značenje pojmova. 8a razred u projektu sudjeluje u aktivnosti Riječ dana. Svaki dan dobiju jednu novu riječ iz rječnika stranih riječi i pokušavaju odgonetnuti njeno značenje i onda se te riječi stavljaju na pano s pravim značenjima i pokušavaju upotrijebiti u razgovoru toga dana. Oni također imaju jedan projekt Status tjedna. To je objavljivanje statusa razreda na fejsu. Taj projekt će nam trajati do 10. prosinca.

Obilježili ste i Mjesec hrvatske knjige na prigodan način?

Ovogodišnja tema je bila Ljubav, geslo je bilo naslov priče američkog književnika Raymonda Carvera, O čemu govorimo kad govorimo o ljubavi. Pa smo tom prigodom nastojali kroz pohod po razredima odgovoriti na to pitanje kroz kratki razgovor. Također učenici su naglas čitali jednu ljubavnu priču Sanje Pilić, a zatim su naučili izrađivati kutni straničnik. Posebno bih željela istaknuti književnu večer koja je održana u prostoru Crvenog križa. To je nekad bilo poznato pod nazivom dnevni boravak, a sad se to zove Projekt organiziranih aktivnosti za starije osobe u Velikoj. Tada smo imali dva učenika koji su čitali ljubavne priče korisnicima, također je prije svakog čitanja prethodio razgovor na zadanu temu.
Bilo je to jedno vrlo lijepo druženje. Ovom prilikom želim se zahvaliti učenicima koji su odvojili svoje slobodno vrijeme i volontirali u toj aktivnosti.

Učenici OŠ Ivan Goran Kovačić iz Velike su sudjelovali u natjecanju Čitanje na glas?

Ove godine smo prvi put sudjelovali, ali koliko mi je poznato prošle godine iz naše županije samo je pakračka škola sudjelovala. Riječ je o petominutnom predstavljanju knjige, koje se sastoji od trominutnog čitanja. U prve dvije minute učenik svojim riječima mora objasniti zašto je baš odabrao tu knjigu. Naša učenica četvrtog razreda Ana Lovrenović, bila je pobjednica na županijskoj razini u mlađoj kategoriji, a učenica Stela Majer iz Pakraca u starijoj kategoriji.
Ana je sudjelovala i na nacionalnom natjecanju u Sisak, nije osvojila ni jednu od prve tri nagrade, ali je imala vrlo zapažen nastup.

U potrazi smo za za novim, lijepim, školskim pričama i pozivamo Vas da nam se javite ako imate svoju priču na vijesti@rva.hr i ugostit ćemo vas već idući put.