Antonija Janček: Kod nas u obitelji žene su oduvijek malo oštrije i žešće.

Odbojka je Antonijin život, a danas je aktivna odbojkaška sutkinja na nacionalnoj razini.

Posao sportskog suca u pravilu je uvijek rezerviran za muškarce, no naša Požežanka Antonija Janček jedna je od malobrojnih žena koje se bave tim poslom. Odbojkaška je sutkinja na nacionalnoj razini i s predrasudama i dijeljenjem poslova na muške i ženske nema problema.

„Tko god zna mene i moju obitelj, zna da kod nas to stvarno ne drži vodu. Je li to pravilo ili smo mi iznimka, ne znam. Kod nas u obitelji je tako oduvijek, žene su malo oštrije i žešće. U sportu sam oduvijek, i nikada nisam osjetila da sam zbog toga što sam žena zakinuta ili diskriminirana. Znam da smo mi u sredini gdje je vidjeti sutkinju na sportskom terenu prečudno. Kod mene nije takav slučaj, kolege me respektiraju. Najgore je podleći pritiscima i sa svojim kriterijima početi brljati i mrljati. Treba biti odlučan i ta odlučnost je razlog zašto sam ravnopravna s muškim kolegama. Bit će svakakvih situacija, nekad ćete i pogriješiti, ljudi smo, nismo roboti“, kaže Antonija.

Njena odbojkaška priča počela je 1996. godine kada je u Požegi aktivirana rekreativna ženska ekipa koja je igrala po radničkim sportskim igrama i turnirima, a njen suprug Karlo im je tada pomogao trenirati i oformiti ih.

“U to vrijeme postoje četiri ekipe koje su se susretale na turnirima jednom u dva mjeseca, igrale odbojku i družile se. To su bile ekipe Policije, Ekonomske i Obrtničke škola te Pošte. Od njih je dakle sve krenulo. S obzirom na to da su se i mlađe djevojke željele uključiti u odbojku, a da stvarno nije imalo smisla da ih se ubacuje u poluveteransku ligu, ukazala se potreba za osnivanjem kluba „Sokol“. Začetnici tog kluba su Ruda Đurčević, Ana Đurčević, moj suprug Karlo Janček, trener Anto Šunjo i Verica Rebrina. Kad se ta odbojka počela granati ukazala se i potreba za sucima, odlučila sam da ću se prijaviti za polaganje“, prisjeća se Antonija početaka svoje odbojkaške karijere.

„Na puno stvari se mora paziti tijekom utakmice, kako se ponašaju igrači, kako treneri, jesu li dužnosti sporednih ličnosti pod kontrolom, a usprkos svemu tome biti nezapažen. Privesti utakmicu kraju, pogotovo neku visokog rizika nije lako. Najbolji je sudac onaj za kojeg se tijekom utakmice nije čulo, koji je odradio svoj posao prema domaćoj i gostujućoj ekipi jednako te kad i treneri i kapetani, budu zadovoljni“ – ističe Antonija.

Iako je ženski sportskih sudaca općenito malo, čini se da ih u odbojci ipak ima malo više. Antonija je mišljenja da je tako jer se smatra da žene nisu autoritativne.

„Moguće da je to zbog nekakvog autoriteta. Ali smatram da visina i jačina ne znači da netko zna pravila bolje od nekog nižeg i lakšeg. Moja dužnost je dosuditi ono što sam vidjela. Govorim iz svoje perspektive. U odbojci i stolnom tenisu s kojim se bavim otkad znam za sebe, u sudačkom poslu jednako su zastupljeni i žene i muškarci. Premda opet moram priznati kad idemo na nastupe naše stolnoteniske lige da su muškarci ipak brojniji“, priznaje naša sugovornica.

Kako sudi i muške i ženske odbojkaške utakmice, kaže kako zna biti i nezgodnih situacija i dobacivanja iz publike.

„ Da, to je jako često. Sudila sam tako jednom utakmicu prve B lige u Slavonskom Brodu i bila sam prvi sudac. Publika je vrlo subjektivna, traže da svaki poen dosudite za njihovu ekipu. Ja sam dosudila jedan poen, bio je na sugestiju mog kolege, jer ja nisam vidjela, bila sam zaklonjena jednom igračicom, on je dosudio out, odnosno poen protiv domaće ekipe. Sugestiju sam prihvatila i dosudila gostujućoj ekipi poen i na to sam iz publike čula: „jesi li ti normalna, zar ti ne vidiš dobro“ i sl. Bude svega, ali na kraju si svi stisnemo ruke“ kaže Antonija i dodaje kako je žutih i crvenih kartona dosudila vrlo malo, no kad je potrebno bude i toga.

„Rekla bih da sam oštra i pravedna, premda postoje delegati koji na kraju utakmice pozovu cijeli naš sudački kolegij i ukazuju nam na greške. Zasad nisam imala neke ozbiljnije kritike s njihove strane. Ali da sudim po emocijama, sebe bih time diskreditirala“ zaključuje i poručuje svim mladim djevojkama da se aktiviraju u odbojci ali i u poslu sportskog sudca.

„ Ako se netko i odluči trebao bi krenuti što ranije, čak sa 16 godina se može biti sudac pripravnik, a rang gradskog suca možete steći već s 18 godina. Odbojka je jedan prekrasan sport osobito za djevojke, klub imamo, bazu imamo i djevojke slobodno nam se pridružite“, poručuje Antonija.