Da se ne zaboravi!
Hrvatska se danas prisjeća žrtve i stradanja Vukovara.
Hrvatska se danas prisjeća žrtve i stradanja Vukovara.
Hrvatska se danas prisjeća žrtve i stradanja Vukovara. Diljem Požeštine sinoć su zapaljene svijeće. Članovi PUMA – Požeške udruge mladih aktivista, Savjeta mladih Grada Požege i polaznici Škole nogometa Grad Požege sinoć su se okupili ispred murala na zidu ŠNK Slavonije minutom šutnje, molitvom i paljenjem svijeća odali počast žrtvama Vukovara. Četvrtu godinu učenici Osnovne škole Antuna Kanižlića organizirali su prigodni program i zapalili svijeće u znak sjećanja na žrtve Vukovara.
Brojne su se Požežanke i Požežani uputili danas u Vukovar, kako bi se pridružili Koloni sjećanja i odali počast svim žrtvama grada heroja. Jutros s Trga Sv. Trojstva prema Vukovaru krenuli su i hrvatski branitelji u organizaciji UDVDR-a te članovi Udruge PUMA i Savjeta mladih Grada Požege. Na odlasku ih je ispratio požeški gradonačelnik Vedran Neferović. Svi oni odat će počast i pokloniti se žrtvama stradalim u ovom zvjerski razorenom gradu u Domovinskom ratu. U Koloni sjećanja krenut će na Memorijalno groblje žrtava Domovinskog rata s ružama za poginule branitelje i civile gdje će molitvu za žrtve iz Domovinskog rata predvoditi mons. Želimir Puljić, zadarski nadbiskup. Sudionici Kolone sjećanja hodajući do Memorijalnog groblja, proći će i pokraj natpisa postavljenoga kod vodotornja, na kojem su ispisana imena 1145 poginulih i nestalih branitelja i pripadnika civilne zaštite.
U Vukovarskoj ulici u Požegi također svijetli za Vukovar, gdje građani svijeće pale od jučer. Sudionici vukovarske svečanosti će po povratu iz Vukovara u 18 sati također zapaliti svijeće na toj po imenu simboličnoj ulici.
Vukovar je pao prije točno 24 godine nakon 87-dnevne opsade od strane JNA, uz pomoć srpskih paravojnih snaga. Bitka za Vukovar završena je velikim razaranjem grada, brojnim žrtvama i progonom hrvatskog stanovništva.
„Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom? Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac – netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad – to ste vi.“
Siniša Glavašević
