[FOTO] Ravnopravni i sretni: Prave žene ne bježe od vatre, nego trče u nju

18.06.2015.

U 21. stoljeću granice između muških i ženskih zanimanja sve su bljeđe, ali
nažalost još postoje. Tome idu u prilog podaci da su žene brojčano znatno podzastupljene u opasnim, i tradicionalno “muškim”, zanimanjima kao što su vojska, policija, vatrogastvo…
Pitanje je koliko vremena treba proći da naše društvo počne uviđati da stvarnih razloga za podjelu zanimanja – zapravo nema? No ipak je u zadnje vrijeme sve veći broj žena u vatrogastvu i operativi.
Da idemo u dobrom smjeru govori i primjer Bernardice Mihajlović operativke u DVD-u Lipik koju smo ugostili u emisiji Ravnopravni i sretni.

Žena vatrogasac ste. Prvo pitanje je naravno, kada ste se i zašto odlučili za taj poziv?

Vatrogascima sam se priključila kad su djeca malo porasla i poželjela sam baviti se nečim humanim. Kako sam vrlo empatična osoba i volim pomagati drugima, puna energije, pokreće me adrenalin, odabir da budem vatrogasac je bio sasvim logičan slijed svega toga. Tako da sam 2009. godine položila za vatrogasca i postala, ne samo znači član DVD-a, već aktivni operativac na terenu.

Biti operativac na terenu i spašavati ljudsku imovinu i živote nije ni malo lak i bezopasan posao?

Imam troje djece tako da sam se znala pitati da ih u nekom trenutku moram spašavati bi li im više pomogla kao osposobljena za neke krizne situacije ili ne osposobljena. Naravno uz to mogu biti korisna i drugima koji se nađu u nevolji u svakom trenutku. To mi je dalo dodatni poticaj da se aktiviram, a i posao je dinamičan, puno se nauči, a najbitniji motiv u cijeloj priči je to što spašavate nekoga i pomažete mu u teškim trenutcima. Koliko god u početku izgleda teško i tužno, većinom su to sretni završetci. Kad vidite da ste uspjeli spasiti tuđu imovinu i ljudski život,to vam je najveća nagrada.

Pretpostavljam prije nego što ste uopće krenuli na terene i spašavati ljudske živote i imovinu, morali ste proći neka testiranja?

Naravno, kao prvo morala položiti ispit za vatrogasca. Prije toga odslušali smo predavanja, odradili praktični dio. Upoznali sprave i oprema kojom se koriste vatrogasci. Mora znati i sve o požaru, o tehničkim intervencijama, moraju se poznavati i građevinske konstrukcije. Puno toga se mora naučiti i nije jednostavno. Ali ako to stvarno želite onda nije problem. Najvažniji je onaj praktični dio, dakle simulacija stvarnih situacija. Jer kad dođete na stvarnu intervenciju pogrešaka više ne smije biti, jer ćete ugroziti i sebe i sve oko sebe, a to se ne smije dogoditi.

Je li Vaša obitelj poštovala odluku kad ste im priopćili da ćete se priključiti vatrogascima. Rekli ste mi da su i vaša kći i sin također članovi DVD-a Lipik?

Tako je moja kćerka uskoro će napuniti 17 godina, ona je član vatrogasne mladeži. Sad već dosta vježba s odraslima i sljedeće godine će položiti za vatrogasca. Sin, on je već položio za vatrogasca i vatrogasac je prve klase, no zbog poslovnih obveza nije u Lipiku tako da nije ni u operativi. Ali i oni su krenuli mojim putem, kćerka baš aktivno, a sin je kažem s obzirom na izbivanje zbog posla malo manje aktivan. Što se tiče supruga on je u početku bio malo skeptičan na moju odluku. Čudno mu je to bilo, žena među samim muškarcima i još k tome u vrlo opasnim situacijama, Ali kad je vidio da sam ja to sve položila i s koliko volje i ljubavi radim taj posao, posebno jer me je imao prilike vidjeti na jednoj od intervencija, bio je zadivljen i ponosan i podržava me u potpunosti.

Kako reagiraju ljudi kad ugledaju ženu na intervenciji?

Pa znate što, s obzirom na opremu koju imam na sebi od zaštitne kacige, odijela, većinom imamo i kape kojima prekrivamo lice radi zaštite dišnih organa, od dima i četica, rijetko tko i zna da se iza sve te opreme krije žena. Tek nakon što završi intervencija onda vide. Pa bude i smiješnih trenutaka i začuđenih pogleda. Ljudi različito reagiraju, nekome je to zanimljiv, nekome je drago, a ima i onih koji dobacuju i vrlo ružne komentare. Ali mene to ne opterećuje, ja sam zadovoljna jer me kolege cijene i imaju povjerenja u mene.

Kad ste se prvi put pojavili i priključili kolegama, je li bilo možda malo sumnjičavosti jesu li se možda bojali za Vas na intervencijama ?

Pa bojali su se za mene to je sigurno ali kad se izlazi na intervenciju to se ne pokazuje. Nakon intervencije, bude komentara poput „baš smo si razmišljali hoćeš ti to moći“ ali i „ma svaka ti čast ti si to odradila jako dobro“. To meni puno znači jer mi je to poticaj da nastavim još bolje, da uložim još više sebe u ovaj poziv. Jer kad Vam jedan profesionalac kaže da ste svoj posao odradili odlično to jako puno znači. Inače mi operativci osposobljeni smo za sve situacije, a zapovjednik odlučuje tko na intervenciju ide, a tko ne. On je smatrao da sam ja dovoljno osposobljena. Jer osim obuke koju sam prije spomenula prošla sam i specijalizaciju za zaštitu na radu pod tehničkim intervencijama. Specijalizaciju za zaštitu dišnih organa, program za gašenje šumskih požara, gašenje požara helikopterom i dr.

Na primjerima vaših kolegica potvrđeno je da su se morale dvostruko više dokazivati od svojih muških kolega, kao i da su sve doživjele stav “neće meni žena naređivati”, kakva su Vaša iskustva. Prema ovome što se do sada ispričali ipak su pozitivna?

Da, moj je DVD stvarno poseban, kao i moje kolege. No kad sam prolazila program osposobljavanja za gašenje šumskih požara i prijevoz helikopterom, prije toga smo morali proći provjeru motoričkih sposobnosti, to su znači trbušnjaci, sklekovi, trčanje, troskok, skijaški čučanj, dakle niz fizičkih priprema. Tada je meni i mojim kolegicama od strane instruktora postavljeno pitanje, želimo li bodovanje po ženskim ili muškim normama. Automatski odgovor je bio muškim. Tako da smo mi to prošle bez velikih teškoća i zaradile pohvalu. Ne želim omalovažavati muške kolege, ali primjerice u skijaškom čučnju mi smo bile puno bolje. Naravno oni su bili bolji u sklekovima i trčanju. Ali nije bitna brzina, bitna je koncentracija i izdržljivost.

Ipak, predrasude o ženama kao “slabijem spolu” i dalje postoje kao i stajališta da su određena zanimanja predodređena za muškarce, a određena za žene, kakav je Vaš stav o tome?

Moj stav je od uvijek, da niti jedan posao, apsolutno niti jedan nije posebno rezerviran za muškarce ili posebno za žene. Sve ono što može muškarac može i žena i obrnuto. Naravno, nećemo sad raspravljati o tome može li lakše žena ili muškarac podignuti teret od 50 kilograma. O tome ne raspravljamo, ali ako se osposobe, ako pravilno savladaju sve potrebno za određeni posao, onda ga jednako dobro mogu odraditi oba spola. I naravno ono najbitnije, ako vole posao koji rade.

Uglavnom smo zaključili da su žene u vatrogastvu doista rijetka pojava kad govorimo o operativkama na terenu, hoće li se te stvari u budućnosti promijeniti? Prema nekim podacima 13 posto je žena u vatrogasnim društvima i zajednicama. Vi ste, uz još neke vaše kolegice, dokaz da žene mogu ravnopravno s muškim kolegama raditi ovaj posao?

Pa, naravno da ali samo ako ih okolina prihvati kao ravnopravne članice. Ponavljam moj DVD Lipik,mene jeprihvatio kao ravnopravnu s ostalim muškim članovima. Ima DVD-a koji nisu za to i kojima žene članice sjede samo u kancelarijama, sudjeluju na skupštinama itd. Nadam se će se to u budućnosti promijeniti i da će svaka mlada djevojka koja se odluči za ovo zvanje biti prihvaćena i podržana od okoline, a posebice svojih kolega.

Kažu da se u vatrogastvu ipak traži tehničko znanje i razumijevanje, a najteži fizički rad zamijenjen je duhovnim koji može svladati i najnježnije građena žena, ako je ispravno uvježbana.? Baš ste i to vi potvrdili maloprije kad ste pričali o obuci, testiranjima i polaganju zahtjevnih ispita?

Da, da, to je točno, nije toliko bitna snaga, koliko je bitna koncentracija. Bitnu ulogu igra psiha. Čovjek psihički mora biti pripremljen i mora znati da pri svakoj intervenciji postoji mogućnost stradavanja. Mi kad odlazimo na intervenciju, do ulaska u kamion ne znamo kuda idemo i što nas čeka. Tek dolaskom na intervenciju vidimo kakva je situacija. Hoćemo li ugledati zgradu u plamenu, čovjeka prignječenog u vozilu, ne znamo do dolaska na mjesto nesreće, zato moramo biti vrlo dobro psihički pripremljeni. Ali voljom, željom i pripremljenošću da se pomogne i spasi ljudski život, čovjek to može svladati.

Neke vaše kolegice kažu da bi radije u vatru nego na drvo po mačku ?

Pa iako ja jako volim životinje i sigurno bi ih bez razmišljanja spasila ako su u nevolji, vjerujete mi i ja bi radije u vatru. Jer i moja tetovaža govori: „Prave žene ne bježe od vatre, nego trče u nju.“

Kako usklađujete obitelj i posao i kako balansirate sve s obzirom na to da odlazak na intervenciju ne pita za vrijeme, doba dana ili nešto drugo u trenutku kad sirena zasvira, zna se što treba napraviti ?

Moji su se naviknuli na to da odlazim u 11 sati noću, u tri sata ako je potrebno, čak se dogodilo da ni na posao jednom prilikom nisam stigla. Isto tako jedna intervencija je bila, dok sam kuhala ručak, sirena se oglasila ja sam automatski sve ugasila i ostavila. Jednom sam čak trčala na intervenciju doslovno ispod tuša nisam se stigla niti obrisati samo sam se obukla navukla kapuljaču na glavu i tako mokra otrčala. Takve situacije vam ne ostavljaju previše vremena za razmišljanje, jednostavno reagirate instinktivno. Uglavnom uz želju i ljubav prema ovom pozivu i podršku obitelji uspijevam sve uskladiti. Podrška obitelji jako je važna. Oni vide koliko ja volim to što radim i koliko uživam u svakom trenutku tako da su mi zaista velika podrška.

Koji su vam najteži, a koji najljepši trenutci ovog poziva?

U tim trenutcima osjećaji vam se miješaju. Kad sirena zasvira, ponese vas adrenalin, idete u spašavanje nečije imovine ili života. Tu se lome osjećaji, taj zvuk sirena je znak nama vatrogascima da idemo pružit pomoć, ali je u isto vrijeme i znak da je netko nastradao. Puno je teže ako je netko u nesreći ili požaru izgubio život tada je to strašno težak osjećaj. A najljepši je svakako onaj kad nema stradalih i kad uspijemo na vrijeme spasiti da šteta od požara na imovini bude što manja.

Vjerujem da bi da krećete od početka opet izabrali ovaj poziv?

Da bez razmišljanja bih i bila bih još aktivnija , bavila bih se time profesionalno.