(FOTO) “Svemoćna OZNA izvlačila je ljude iz njihovih kuća, uglavnom noću i odvodila ih u nepoznato”
Povodom Europskog dana sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima na Groblju sv. Ilije su župan Alojz Tomašević i predstavnici HDZ-a položili vijence . Nešto kasnije to su učinili i predstavnici "Hrvatskog domobrana" kod spomenika na Glisu ispred Vojarne 123.brigade.
Dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima
“Na prostoru Hrvatske i Europe nije djelovao samo jedan od tih režima. Mi smo se borili i protiv fašizma i nacizma”, rekao nam je požeško-slavonski župan Alojz Tomašević koji je danas ujutro s predstavnicima Županijskog i Gradskog odbora HDZ-a ispred glavnog križa na Groblju sv. Ilije položio vijence povodom Europskog dana sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima.
– No svakako treba reći da je komunistički režim u Hrvatskoj nanio gotovo jednake štete i probleme brojnim obiteljima i stradalnicima koji su kroz povijest dali svoje živote. Danas taj dan obilježavamo u sjećanje na njih i na sve one dobre ljude kojih se danas trebamo zajednički prisjetiti jer su svoje živote kako bi danas mogli živjeti u slobodi. Svakako se ovim spomenom možemo prisjetiti i naših hrvatskih branitelja – dodao je Tomašević.
– Osim župana i predstavnika HDZ-a, nešto kasnije slično su učinili i članovi požeškog ogranka udruge “Hrvatski domobran” ispred spomenika na Glisu kod vojarne. Bili su prisutni i članovi njihovih obitelji, predstavnici Hrvatske vojske i Grada Požege.
– U proljeće 1945 godine, dok je priroda cvjetala, zvona su navijestila da je II. svjetski rat završen. Nažalost nije bio završen za hrvatski narod. Tada su tek nastala teška vremena, na križnim putovima od Bleiburga do Rumunjske granice je stradao ogroman broj Hrvata. Jedno od tih mjesta bilo je i u Požegi i to ovdje pokraj nas. Sve do tzv. staklene kapije je sve bilo puno hrvatskih vojnika koji su na Bleiburgu položili oružje. Tada je pobijen cvijet hrvatske mladosti – kazao je Drago Franić, predsjednik požeškog ogranka “Hrvatskog domobrana”
– Nakon toga ubijanja ne prestaju još nekoliko godina. Tada svemoćna OZNA izvlačila je ljude iz njihovih kuća, uglavnom noću i odvodila ih u nepoznato. Obitelji nisu smjele pitati gdje se nalaze njihovi najmiliji. Nikad se više nije o njima čulo ni znalo gdje su im grobovi – nastavio je Franić
– Nakon svih ubijanja nisu mogli uništiti što je najvrednije. Nakon 45 godina niče novi cvijet Hrvatske mladosti koji je zbacio tuđinski jaram koji je vladao hrvatskom uz pomoć domaćih Hrvata, koji su zapravo bili izdajnici hrvatskog naroda. Boreći se protiv četničke kokarde, zajedno stupaju u borbu u Vukovaru, Škabrnji i ostalim mjestima. Iako slabije naoružani, imali su ljubav za svoju hrvatsku domovinu i krunicu oko vrata – osvrnuo se Franić također na žrtve u Domovinskom ratu.