Jakov ostvaruje svoje snove “Na plesu uvijek mogu izraziti sam sebe kakav jesam”
"Plesom se bavim od šeste godine, a ovo mi znači jako puno", kaže Jakov Gugić , 16-godišnji Požežanin koji sa svojom mentoricom Ilijanom Lončar ovaj tjedan gostuje u Salzburškoj plesnoj akademiji. Priliku za rad s vrhunskim stručnjacima dobio je zahvaljujući marljivom radu i uspjehu na natjecanjima.
Požeški plesač na prestižnoj Akademiji
“Plesom se bavim od šeste godine, a ovo mi znači jako puno”, kaže Jakov Gugić , 16-godišnji gimnazijalac iz Požege koji sa svojom mentoricom Ilijanom Lončar ovaj tjedan gostuje u Salzburškoj eksperimentalnoj plesnoj akademiji. Priliku za rad s vrhunskim stručnjacima i po najsuvremenijim metodama dobio je zahvaljujući marljivom radu i uspjehu na natjecanjima.
– Niz godina sudjelujemo u Celju u Sloveniji na međunarodnom natjecanju mladih plesnih umjetnika. Jakov je ove godine imao priliku i sreću između 40 plesača iz pet-šest država osvojiti kao nagradu dolazak na ljetnu radionicu Salzburške plesne akademije. Gostovanje mu je plaćeno, jedino je morao podmiriti putni trošak. A ja idem kao mentor s njime jer je maloljetan – objašnjava nam njegova mentorica Ilijana Lončar.
– Puno mi to znači jer se osjećam da sam dobar, da imam neku kvalitetu u tome što radim, da radim s profesionalcima, poznatim ljudima u plesu. Došli smo vlakom tu na Akademiju gdje su nas primili i upoznali smo se sa svime, proveli su nas po njoj i objasnili sve – kaže Jakov koji inače nije jedini Požežanin na akademiji. Prvu godinu je tamo nedavno završio i Luka Švajda.
– To je jedna od najkorisnijih i najzanimljivijih nagrada za plesača, kada može doći i vidjeti kako žive profesionalni plesači i studenti. Šest je punih dana vježbanja, ujutro se kreće s jogom, nakon toga se nastavlja s klasičnim, pa suvremenim plesnim tehnikama. Pravimo malu pauzu za ručak i onda se popodne radi na koreografiranju i improvizaciji gdje će pedagozi individualno kontaktirati sa svakim plesačem. Imat ćemo i tri puta razgovore s njima u kojem daju povratnu informaciju kako plesač napreduje – objašnjava Ilijana što će sve raditi.
– Zanimalo me, rekao sam “Idem vidjeti kako mi ide!” Tako sam došao i privuklo me to što na plesu uvijek mogu izraziti sam sebe kakav jesam. U tome mi Ilijana jako pomaže jer gleda svaku osobu ponaosob i pokušava izraziti njenu osobnost kroz ples – prisjetio se Jakov kako je sve krenulo.
Ples je dobra prilika za putovanje i stjecanje prijatelja. Kad je krenuo s plesom, bio je jedini dečko među curama, sada više nije tako.
– Puno sam u tih 10 godina putovao, vidio i puno ljudi upoznao. Kroz ples sam zaradio dosta prijateljstava. U početku jesam bio jedini dečko među curama. Na plesu su me cure normalno prihvatile, ali u školi je bilo malo čudno i neobično. Uskoro sam počeo ići po natjecanjima i dobivati nagrade pa su ljudi uvidjeli da sam jako dobar. Osvojio sam nagradu za najperspektivnijeg plesača u Zagrebu, dvije prve i dvije nagrade, onda u Sloveniji nagradu za najbolju plesnu izvedbu. U mojoj grupi sad ima još dva dečka, preko 10 nas je u cijeloj plesnoj radionici. Interes se prilično pojačao – kaže Jakov .
– Idem u opću gimnaziju, završio sam prvi razred. Nemam još ništa u planu nakon škole, kasnije ću vjerojatno ići na neki “faks” u Zagreb. Ako bude moguće možda ću nastaviti plesati u nekom zagrebačkom klubu. Trenutno se ne bavim ničim osim plesom, ali bavio sam se odbojkom i svirao sam klavir u glazbenoj školi. Volio bih nastaviti putovati, kao što sam i dosad. Definitivno bih želio zahvaliti Ilijani što me već deset godina priprema i vodi puno. Ona me učinila dobrim – rekao nam je na kraju Jakov.
