“Ne želim biti heroj na tuđoj nevolji. Od nas nitko nije svetac, a nitko nije ni grešnik”
"Ne želim biti heroj na tuđoj nevolji. Od nas nitko nije svetac, a nitko nije ni grešnik", kaže Požežanin Zoran Grgić koji je postao nacionalni heroj nakon što je u Poreču spasio dijete koje se kuhalo skoro pola sata na najvećoj vrućini u zaključanom automobilu. Povjerio nam je svoje viđenje priče.
Požeški boksač spasio dijete u Poreču.
“Ne želim biti heroj na tuđoj nevolji. Od nas nitko nije svetac, a nitko nije ni grešnik”, rekao nam je Zoran Grgić, Požežanin koji je jučer u Poreču spasio dvogodišnje dijete zaključano gotovo pola sata na najvećem suncu u automobilu tako što je razbio staklo ključem za vijke.
Otac djeteta, koji je čekao bravara i molio ga da ne razbije staklo, ispao je negativac. Zoran je pak ispao nacionalni heroj. Od prvog članka u riječkom Novom Listu nije trebalo puno vremena da se vijest proširi cijelom Hrvatskom i šire.
Naš Zoran ipak puno skromniji i ne krivi roditelje za koje kaže da su bili u šoku.
– Dijete je bilo oko 20 minuta, skoro pola sata zaključano , ali što sad da ja kažem. Ne mogu čovjeka zvati zločincem. Najvažnije je da je dijete dobro. Ključevi su bili zaključani u automobilu. Ja sam napravio što sam napravio i učinio bih to ponovno. Dijete je bilo kao mokra spužva kada sam ga izvadio. To ne mogu opisati. Iznijeli smo ga u hlad. Htio sam ga malo politi vodom, ali netko je rekao da to nije dobro zbog šoka. Onda sam stao – prisjetio se Požežanin s porečkom adresom kako se sve odvijalo.
– Ima roditelja koji ne znaju što bi, treba napisati malo nježniju stranu. Možda čovjek nije znao što se događa. Sad mi je žao tog čovjeka, zamislite kako se on osjeća. Danas je kriza u državi. Treba se pitati zašto ljudi u državi ne smiju razbiti staklo. Vidi se da je čovjek očito došao na more i da nema novaca. Možda se čovjek šokirao i nije znao što napraviti. Rekao mi je “Nemoj lupati, nemoj lupati”. Netko ne može to podnijeti, dođe u šok i stane. Što mislite kako je sad njemu i kako se o njemu piše, a mene se diže u nebesa. Možda je čovjek stao i nije znao što učiniti. Bio je totalno zbunjen – kaže Grgić.
– Što bi bilo da sam razbio staklo i da je djetetu ono otišlo u oči? Kad sam se borio po ringovima cijelo srce sam dao za Požegu, tako ću se boriti i za tu djecu. Ne mogu čovjeka okriviti. Vidio sm po čovjek da je zabrinut. Čovjek očito nije imao novaca, tk one i za svoje dijete razbio staklo . Vidim da pišu svašta, a realnost je drugo. Pa tko može voljeti svoje dijete više nego taj čovjek – pita se na kraju Grgić, inače poznat i kao boksač.
