Ravnopravni i sretni: Bilo je to prekrasno iskustvo

30.4.2015.

Prema raspoloživim podacima, u Hrvatskoj svega dva posto muškaraca od ukupnog broja parova odlazi na porodiljni. I naš današnji sugovornik jedan je od njih. Dva puta je koristio rodiljni dopust i to među prvima u našoj sredini. Prvi put je to bilo iz praktičnih razloga jer se otvorilo stalno radno mjesto za suprugu, a drugi put bila je to njegova odluka jer je želio ponoviti prethodno iskustvo. Dobro se snašao, ništa mu nije bilo teško, sve je naučio raditi. Djevojčice su s njim naučile prve riječi i prve korake. I danas su jako povezani, a on se nada da će tako ostati i dalje. Imao je punu podršku obitelji i spremno kaže da bi sve još jednom ponovio. Gost Ravnopravnih i sretnih je Dominik Ivan Mikić, profesor matematike i informatike koji radi u Osnovnoj školi Dragutina Lermana u Brestovcu.
Kakvi su dojmovi iz tog razdoblja. Sad je prošlo poprilično vremena, ali vjerujem da su uspomene još žive?

Pa da, prošlo je 7 godina kako sam bio s Erikom i 5 godina s Editom i dojmovi su takvi da bih da je to sve spremno ponovio još jednom.

Zašto ste se odlučili Vi umjesto supruge, neki to rade iz razloga jer supruge više zarađuju. Koji je razlog bio kod vas?

Nama to tada nije bio primaran razlog, već se igrom slučaja otvorilo stalno radno mjesto za suprugu pa smo odlučili da bih ja preuzeo Eriku koja je tada imala 5 mjeseci. Ali kažem da je supruga tada bila zaposlena vjerojatno bih i tada uzeo roditeljski dopust.

Kako ste se snašli u ulozi muške kućanice, beba od 5 mjeseci, supruga na poslu, Vi sami kod kuće?

Mislim da sam se dobro snašao, puno bolje nego što sam mislio da hoću. Naravno bilo je svakojakih situacija ali sve u svemu bilo je dobro.

Ima li stvari koje su vam bile posebno teške u tim trenucima kad ste ostali sami s bebom?

Ma ne, ni jedna stvar nije bila teška, sve se moglo odraditi. Na kraju krajeva ja sam tamo bio zbog djeteta, tako da sam se isključio bavio kćerkom. Kad radite nešto za svoje dijete nema toga što bi bilo teško.

Što vas je najviše veselilo u tim trenucima?

Apsolutno sve što se događalo u vremenu koje smo provodili zajedno. Igrom slučaja sam na roditeljskom dopust uvijek bio tijekom zime, odnosno početka proljeća, a one su već su u rano proljeće učile sa mnom hodati, izgovarati svoje prve riječi. Bile su već veće tako da smo vrijeme provodili igrajući se. Uglavnom bilo je jako lijepo, jer su prve korake napravile sa mnom.

Teško mi je zamisliti da bilo koji muškarac prije nego ga prilike dovedu do te situacije mašta o tome da dane provodi u parku s drugim mamama čavrljajući o dizajnerskim kolicima. Kako je vama to sve izgledalo?

Pa dobro, ništa meni tu nije bilo čudno. I danas kad izađete možete vidjeti mnogo očeva kako guraju kolica ili su u šetnji s djecom. Mislim da su se vremena promijenila od prije 20 – 30 godina, nismo više toliko patrijarhalno društvo da se strogo gleda i dijeli na muške i ženske poslove. Na kraju krajeva to je krivo razmišljanje, ja nisam u takvoj obitelji odrastao.

Kako su reagirali prijatelji to tada nije bilo toliko uobičajeno, možda danas već je, ali vi ste bili među prvima i među rijetkima tada, u našoj sredini?

Možda su na početku bili iznenađeni kad sam rekao da ću ići na roditeljski dopust, ali su sa zadovoljstvom prihvatili moju odluku i s te strane je sve bilo ok. Na kraju, krajeva ispostavilo se da će neki od njih isto u skoroj budućnosti provesti vrijeme sa svojom djecom. Ali imao sam u svakom slučaju veliku podršku obitelji u toj odluci.

Je li supruga bila zadovoljna zamjenom uloga, jeste li zadovoljili formu?

To morate pitati nju. Ali mislim da je bila zadovoljna jer gledajući iz mog kuta, kad provedete pola dana u kući s malim djetetom koje je nekad bolesno, nekad raspoloženo, nekad manje raspoloženo, nekad imate što raditi, nekad ne znate kako bi ga zabavili… nakon pola dana vas zna zaboljeti glava, a s djetetom provesti 24 sata to je velika stvar. Skidam kapu majkama koje to mogu. Mislim da je i supruzi bilo dobro što se na neki način bar na pola dana odvojila od djevojčica. No sigurno da joj je bilo još napornije odraditi svoju smjenu na poslu, vratiti se kući pa dodatno raditi još s djecom raditi. I unatoč tome mislim da je bila zadovoljna.

Rekli ste na početku da biste opet sve ponovili?

Ponovio sam poslije Erike, nakon dvije godine sam otišao na roditeljski dopust s Editom. Odlazak na rodiljni dopust s Editom bila je čisto moja odluka. Želio sam ponoviti iskustvo koje sam imao s Erikom.

Kako ste se vi snašli u „Igri bez granica“, poznatijom kao kućanski poslovi? Vjerujem da osim što ste se bavili djecom, bavili i ostalim stvarima koje inače supruge rade kad su kod kuće?

Pa ja sam se dobro snašao zato što sam odrastao u takvoj obitelji gdje su takve stvari bile normalne, na kraju krajeva kuhati volim, pojesti još više. Što se mora odradi se. Iz potrebe se sve nauči raditi.

Vjerujem da su djevojčice sretne, dosta ste povezani. Erika je ovdje s nama, čekali ste je da dođe iz škole. Inače radite u školi, radite s djecom, pretpostavljam da Vam taj zadatak ni nije bilo toliko težak.?

Nije bio toliko težak. Mislim da smo jako povezani, možda s vremenom kako cure budu odrastale, pogotovo Erika, možda će ta povezanost slabiti jer bit će joj drugačiji interesi, ali nadam se da ćemo uvijek ostati ovako dobri.

Kažu, mama ili tata na porodiljnom sasvim je svejedno, uvijek netko u jednom ili drugom slučaju nešto dobiva, a onaj drugi nešto gubi. Slažete li se ?

Da istina. Ja sam od Erike dobio sve, prvi koraci, prve riječi probali smo prvu krutu hranu. Možda je supruga izgubila u tom dijelu, ali dobiva u svim ostalim dijelovima, mama je mama! Ali to je upravo tako kako ste rekli, netko dobiva, netko gubi.

Kad je u pitanju ravnopravnost spolova, kakav je Vaš stav o tome? Rekli ste da možda nismo više toliko patrijarhalna sredina, ali još uvijek imamo nekih predrasuda koje evo pokušavamo na ovakve načine, ovim emisijama rušiti. Kakav je Vaš stav o svemu. Što treba napraviti da bi se stvari pokrenule još na bolje?

Što treba napraviti? Pa ne znam, puno se priča i piše u medijima o svemu tome, ali mislim da se bez ozbiljnog konsenzusa u društvu ne može ništa bitnije promijeniti. Možda bi se s jedne strane država više mogla uključiti u takve probleme, kroz neke poticaje ili bonuse. Gledajući čisto s roditeljskog stajališta, kad sam bio i s Erikom i s Editom, kao roditelj sam imao pravo koristiti dodatno dva mjeseca nakon odrađenih 7 mjeseci međutim naknada za ta dva mjeseca roditeljskog dopusta je bila nekih 1.000 kuna što je po meni užasno malo, rekao bih skoro pa ništa. Toliko vas koštaju pelene i hrana za mjesec dana. Slabo se potiče i porodiljna naknada majkama. Možda, da je to sve stavljeno na istu razinu možda bi bilo bolje. Kažem, ima tu puno nejasnih pitanja.

Možda je to i razlog što se prema nekakvim podacima, svega 2% muškaraca od ukupnog broja parova odlučuje na rodiljni dopust?

Može biti, činjenica je da je posla sve manje, da su muškarci ponovno preuzeli primat u poslovima. Žene su se ponovno, nažalost, vratile kućanskim poslovima, kao prije 50 godina. Da je drugačija situacija, možda bi bilo i više od 2% očeva na roditeljskom dopustu.

Za kraj, kakva je vaša poruka svim budućim tatama koji nas sad slušaju i možda moraju odlučiti, ostaviti suprugu do kraja na porodiljnom dopustu ili oni preuzeti ulogu mame?

Po meni, ako hoće osjetiti jedno prekrasno i neponovljivo iskustvo, trebali bi poslati suprugu na posao, a oni ostati kod kuće i uživati. Doslovno, uživati.