Ravnopravni i sretni: “Žene mogu sve što hoće, samo nam je nebo granica”

5.11.2015.

Danas govorimo o ženama u politici. Primjer uspješne obiteljske žene i političarke svakako je Tatjana Fabrični Galić, nositeljica ORaH-ove liste u V. izbornoj jedinici na predstojećim parlamentarnim izborima

Tatjana relativno ste svježi u politici. Možete li nam reći kako i zašto ste se odlučili na taj potez ?

Ja sam oduvijek bila aktivna osoba. Što kroz humanitaran rad, što kroz posao. Politika me nije previše zanimala, no preselivši iz Zagreba u manju sredinu, u Požegu, uvidjela sam silnu nepravdu i silan strah kod građana što je uzrokovano upravo politikom. Strah prvenstveno za posao, strah za egzistenciju. To mi je bilo nešto strašno i jednostavno sam odlučila reći stop, dosta. Moj svjetonazor je uglavnom vezan uz održivi razvoj, a istovremeno se u Republici Hrvatskoj pojavila stranka za koju sam smatrala da je drugačija, bolja, pravednija i eto me u politici.

Dolazite iz poduzetničkih voda pa su Vam onda neke stvari bile puno jasnije i lakše pretpostavljam ?

Pa tako je. To što dolazim iz poduzetničkih voda zapravo mi je pokazalo koliko je politika prljava i koliko se gura u neke sfere gdje joj nije mjesto. Vi kao poduzetnik s investicijom ne možete u velikom broju slučaja napraviti ništa, jer vas koči ta silna administracija, silni nepotrebni, državni aparat koji je ustvari golemo biračko tijelo i odatle dolazi sva nepravda koja je dugoročno totalno neodrživa i rak rana hrvatskog društva. Iz tog aspekta vidim da nema napretka ako na ključne pozicije ne dođu stručni, profesionalni ljudi kroz transparentne natječaje, a ne politički uhljebi, što je danas čest slučaj.

Obiteljska ste žena, majka ste dvoje mališana, ali čini se da uspješno balansirate između posla i obitelji, u čemu je tajna ?

Tajna je u vrtiću. Kako se ono kaže: Iza svake uspješne žene stoji mama koja čuva djecu. I to je jedna velika istina. Dakle roditelji, teta čuvalica, vrtić – bez toga sve bi bilo nemoguće.

Činjenica je da je kod nas u Hrvatskoj poražavajuće mali broj žena u politici na državnoj, a posebice lokalnoj razini iako je već dokazano da žene u politici nude drukčiji, nekonfliktni model upravljanja i mijenjaju političku kulturu ?

Koliko god pričali o ravnopravnosti, nje zapravo nema. Žena je prisiljena raditi, kuhati, spremati – to je osnovni razlog zašto nema žena u politici iako su dijelom i same krive za to. Zgrožena sam lokalnom situacijom u kojoj vidim da se i dalje forsiraju muškarci i to u godinama kada su uglavnom za mirovinu. To šalje lošu poruku. Mislim da bi svoj položaj trebali prepustiti mladima, ženama, kvalificiranim ljudima, profesionalcima. Dakle, politika bi trebala biti posao u javnom, a ne privatnom interesu i upravo zbog toga puno osoba se ne odlučuje na bilo kakvo djelovanje, a poglavito žene.

Prema Vašem mišljenju zašto je to tako kod nas, a u drugim zemljama je situacija znatno bolja, primjerice u Švicarskoj vladi, žene su u većini ?

Pa u samom pitanju ste dali i konkretan odgovor. Zna se da se Švicarska smatra zemljom blagostanja, pa možda je to jedan od razloga zašto je tako. Zato što su žene, dokazano, bolji organizatori, mogu raditi više stvari istovremeno i mislim da je to zapravo i bitan ključ.

Smatrate li da treba uvesti kvote za participaciju žena u politici? Dosta se o tome priča, čak su uvedene kazne za one stranke koje se ne budu držale toga?

Smatram da treba drakonski kažnjavati one koji se toga ne drže. Svjedoci smo da je Ustavni sud prije neka 3 do 4 tjedna donio katastrofalnu odluku gdje zapravo nije potrebno zadovoljiti tu kvotu što je po meni vraćanje u kameno doba. Opet s druge strane imamo jednu nelogičnost gdje DIP kažnjava s 50 tisuća kuna stranke koje nisu odredile svoju kvotu, no HDZ-u i SDP-u koji nisu ispoštivali kvotu žena, nije problem platiti 50 tisuća kuna, odnosno i više. Građani trebaju biti svjesni da to ne plaća ni HDZ ni SDP nego oni sami. Stranka iz koje ja dolazim je jedina stranke u Hrvatskoj koja je ispoštivala paritetnu demokraciju, to znači da na svojim listama ima jednak broj i žena i muškaraca, po principu zip zatvarača.

Je li teško probijati se u tom, nazovimo ga uvjetno „muškom svijetu“ ?

Pa moram priznati da nije ugodno. Ima puno podsmijeha, često mi se dogodi da me lokalni političari oslovljavaju s „mala“. No mislim da moje vrijeme zapravo tek dolazi pa ćemo vidjeti.

Kad ste se odlučili aktivno uključiti u politiku, kako je na to reagirala okolina s obzirom  da kod nas još uvijek postoje predrasude oko takvih stvari?

U početku su svi mislili da se šalim. Pitali su me, što će ti to? Ne možeš ništa napraviti. Ali ja sam jednostavno uporna osoba, uporna sam u svemu pa tako i u ovome. Politika je maraton i moje vrijeme tek dolazi.

Kakvi su Vaši stavovi oko muško-ženskih poslova, funkcija i odnosa ?

Mislim da muško-ženskih poslova nema. Mislim da je to samo jedan stereotip koji se kod nas forsira od samog vrtića, od kupovanja roza i plave posteljine, do beba, autića i svega ostaloga. Naravno da neki poslovi koji su fizički teži, da se pretpostavlja da će ih odraditi muškarci, ali u principu mislim da je to jedan veliki stereotip.

Jeste li ispunili svoja očekivanja, odnosno ciljeve koje ste zacrtali? Rekla sam da ste relativno svježi u politici, ali u nekim drugim stvarima npr. u poduzetništvu ste već dosta dugo?

Pa gledajte, moja očekivanja i u politici i u poslu su zapravo dugoročna. Što se tiče politike namjeravam se predstaviti biračima sa svojim rješenjima i za sada sam uvjerena da ostvarujem svoj cilj. Što se tiče samog poduzetništva, to je isto zapravo maraton i mislim da sam poprilično uspješna i nadam se da će tako i ostati.

Kako izgleda jedan Vaš radni dan, pretpostavljam da on traje i puno duže od 8 sati ?

Dakle, radni dan traje kod mene 12 sati. Uključuje djecu, vrtić, posao, kuću. Kad se vratimo iz vrtića zajedno smo često za laptopom. Djeca igraju igrice, a ja šaljem mailove tako da nema onog standardnog radnog vremena od 8-16, od 7-15, to kod mene nažalost nije slučaj, ali eto dok god guram, dobro je.

Što biste poručili današnjim mladim ženama koje se žele okušati u politici, a dvoume se između karijere i obitelji, može li se to dvoje spojiti i dobro funkcionirati ?

Poručit ću svim ženama da mogu sve što hoće. Da je samo nebo granica, a ono što im smeta na putu, jednostavno neka zaobiđu.