Školsko zvono

30.01.2015.

Druga po redu Zimska škola arheologije i ove godine održat će se u organizaciji Povijesnog društva Požega, Katoličke gimnazije, Hrvatskog arheološkog društva i Arheološkog muzeja iz Zagreba. Razgovarali smo s predsjednikom Povijesnog društva Požega Goranom Đurđevićem.
Gorane, zašto škola arheologije ?

Naime, kad smo radili plan aktivnosti u prvim mjesecima svog postojanja, procijenili smo da su nam mladi jedna važna interesna zona s kojima trebamo raditi, a s druge strane, arheologija je jedna znanost koja je popularna i u pop kulturi i dosta se u medijima spominje. Ljudi se susreću s pojedinim dijelovima arheologije, pronalaze razne novčiće i materijalne ostatke prošlosti, a u školama se to ne obrađuje u dovoljnoj mjeri. Ne postoji nekakav predmet, kolegij ili izborna nastava koja je dodatno vezana uz arheologiju. Često imamo dojam da učenici ne znaju što je arheologija pa onda možda neki upišu arheologiju, a da nisu sigurni da je to ono što stvarno žele studirati i baviti i onda se događa da odustanu ili ne budu zadovoljni. Stoga želimo dati jednu pravu sliku što arheologija je, potaknuti što više mladih da to upiše, a one koji eventualno imaju drugačije predodžbe, razuvjeriti ih. U prvom redu mislim na predodžbe o Indiani Jones, Lari Croft o bitkama za izgubljeno blago, pa čak i o piramidama jer se to na Hrvatskim studijima arheologije ne spominje. Mi se prvenstveno bavimo arheologijom Hrvatske i eventualno okolnih zemalja, koja može biti prapovijesna, antička, srednjovjekovna, novovjekovna, kopnena, podvodna ili zračna. No to nisu nekakve ultra uzbudljive, turbulentne priče protiv zlikovaca kakve se često nameću. Arheologija iziskuje puno rada, puno čitanja, terenskog rada, često i u ne baš zahvalnim uvjetima. Bilo je ekstremnih suša, ekstremne vlage, divljine itd., ali opet ostaje jedna strast i želja za uspjehom kad se nešto pronađe. Kao što sam naglasio, u školi se arheologija spominje isključivo na predmetu povijesti u petom, odnosno prvom razredu srednje škole pri obradi prapovijesti i pomoćnih povijesnih znanosti, a to je premalo odnosno nije dovoljno da netko stekne pravu sliku o arheologiji kao znanosti, o studiju arheologije i o važnosti arheologije za nas pa i za budućnost.

Prije nego krenemo pričati o ovogodišnjoj školi arheologije, samo da se kratko osvrnemo i na prošlogodišnju koja je također pobudila veliko zanimanje učenika?

Tako je, prošle godine je bila prva Zimska škola arheologije u Požegi. Bilo je tridesetak učenika iz sedam osnovnih i srednjih škola Požege. Ono što me radovalo je da su učenici uspjeli u vrlo kratko vrijeme, proći arheologiju Požeške kotline. Od slika, crteža, fotografiranja, prepoznavanja predmeta i drugih radionica i da su uspjeli saznati od prvog čovjeka na našem području do osmanlijskog razdoblja. Dakle neke osnovne stvari, ali i osnove terenskog rukovođenja arheologijom, dokumentacija, pisana, crtana te fotografirana.

Kao i prošle godine i ove ste uspjeli okupiti velik broj znanstvenika iz ovog područja a tema je prapovijest. Zašto ste odabrali baš tu temu i tko su gosti predavači?

Naime u nekakvoj periodizaciji arheologije, prapovijest je prva tema koja se radi na studiju i prva tema kronološki gledano, prve ljudske kulture su iz prapovijesti. Od starijeg kamenog doba do paleolitika, pa do kraja željeznog doba koje zaključujemo s Keltima. Stoga smo išli kronološki s jedne strane, a s druge strane, bitan argument je u tome što su se brojni istraživači bavili upravo prapoviješću Požeške kotline. Neki od njih su i naši predavači i gosti pa tako možemo naglasiti dr. Mariju Mihaljević iz Nove Gradiške i njenu kolegicu Marinu Matković koje su istraživale mlađe kameno doba, zatim prof. Hrvoja Potrebicu koji se neumornim radom, gotovo na svim razdobljima prapovijesti utkao, ne samu u hrvatsku, nego i europsku arheologiju, a najvažniji je po istraživanju Kaptola, koji je najvažniji arheološki lokalitet u Požeškoj kotlini. Usuđujem se reći iz svih razdoblja, jer se radi o iznimno bogatom i dobro očuvanom lokalitetu kad je Požeška kotlina bila bitnija nego što je danas, jer su u Kaptolu kontrolirali bitan trgovački put između istoka i zapada i naprosto na tom tragu su uspjeli obogatiti i izgraditi svoja naselja i ostaviti vrlo bogate grobove. S nama će biti i doktorica Jacquelin Balen koja je predsjednica Hrvatskog arheološkog društva i ravnateljica Hrvatskog arheološkog muzeja u Zagrebu i koja je istraživala bakreno doba. Osim već spomenutih tu su gospodin Goran Radonić, inženjer geologije iz Parka prirode Papuk, koji će imati vrlo zanimljivo predavanje o tome što je geologija i gdje je granica između geologije i arheologije. Marijana Kljajić naša Požežanka, odnosno Vetovčanka koja radi u Institutu za antropologiju HAZU-a i tamo se bavi istraživanjem kostiju. Djeci će vjerojatno biti zanimljivo vidjeti ljudski kostur iz nekog razdoblja i naučiti se prepoznati je li to muškarac, žena ili dijete, od kojih je bolesti bolovao, koja je dob itd… Tu će biti i naša doajenka požeške arheologije, profesorica Dubravka Sokač Štimac, koja će održati motivacijsko predavanje o uvodu u arheologiju jer profesorica Sokač je svojim životnim primjerom i istraživanjima dokaz da se arheologijom isplati baviti, da ljubav prema arheologiji ne jenjava tijekom godina života. Ona će zapravo to isprezentirati učenicima na jedan njima vrlo pristupačan način. Osim toga bit će tu i radionica pintadera, koju izvode kolege iz Arheološkog muzeja u Zagrebu, Anja Bertol i Ozren Domiter. Pintadere su posebni keramički, glineni oblici koji imaju različite oznake kao svojevrsne žigove, marke, koji su služili za različite svrhe, od administrativnih do nekakvih pečatnjaka itd…

Spomenuli ste gđu. Balen koja je vrlo priznata međunarodna stručnjakinja. Široj javnosti je poznata kao voditeljica istraživanja Vučedola. S njom će djeca imati prilike sudjelovati u jednoj zanimljivoj radionici, zar ne?

Tako je, kolegica Balen će voditi priču o eneolitiku, odnosno, bakrenom dobu o tome tko su Europljani i kako su tu došli, kako se može povezati Hrvatska i Požeština u tu cjelokupnu kulturnu sliku šireg prostora, ne samo jugoistočne Europe nego i cijele Europe. To će pomoći učenicima da shvate da i mi koji smo nasljednici, odnosno još uvijek Indoeuropljani, da slijedimo materijalnu, kulturnu i jezičnu baštinu od naših predaka i to će svakako pomoći. Kolegica Balen ima golemo iskustvo, puno konferencija je iza nje, vjerujem da će to djeci pomoći i impresionirati ih za daljnje istraživanje i za daljnji rad.

Sudjelovat ćete danas i na radionici u sklopu Noći muzeja?

Pa da to je nekakva ideja, barem da vidimo tamošnji postav , možda ćemo čak otići i do Konzervatorskog odjela jer su to ipak institucije koje čuvaju materijalnu kulturu i dobro je da ih učenici upoznaju i da zapravo znaju kome se trebaju javiti kad pronađu nešto od arheoloških predmeta, jer su to institucije koje dalje rukovode zaštitom i mogućim istraživanjima. Zato je ideja da odvedemo učenike da razbiju tu barikadu od institucija, da uđu tamo.

Možete li nam opširnije najaviti program koji će trajati danas i sutra. Što će to učenici moći doznati?

S uspjehom smo najavili otvorenje u 15 sati. U tijeku je predavanje kolegice Sokač Štimac o uvodu u arheologiju u trajanju nekih 45 min, zatim isto toliku trajat će i predavanje kolege Radonića. Nakon toga uslijedit će jedna radionica o paleolitiku i mezolitiku, odradit ćemo najavljeni posjet institucijama i tu ćemo završiti s današnjim danom. Sutra školu nastavljamo u 9 sati predavanjem iz neolitika, odnosno mlađeg kamenog doba koje će voditi kolegice Marija Mihaljević i Marina Matković iz Nove Gradiške. Zatim će na red doći i antropologija, kolegica Marijane Kljajić, u popodnevnim satima su tri radionice, Žaklin Balen – eneolitik, Ana Bertol i Ozren Domiter – radionica pintadera, odnosno prezentacije cjelokupnog prapovijesnog postava Arheološkog muzeja u Zagrebu i kao finalnu stvar, najavio bih predavanje prof. Potrebice koji će ukomponirati kompletnu prapovijest Požeške kotline u europske tokove.

Bit će dodijeljene i diplome polaznicima?

Tako je, prošle godine smo ustanovili praksu da dajemo diplome učenicima koji pohađaju tik 20-ak sati škole, no od ove godine uz diplome imamo i jednu novinu, vodimo ih i na pravi arheološki teren. Tijekom lipnja planiramo ići na neolitičko, odnosno nalazište iz mlađeg kamenog doba u Vukojevicu. Bit će s nama i kolegica Balen i kolega Potrebica, i oni će ustvari rukovoditi terenskim istraživanjima. Odabrali smo Vukojevicu jer taj lokalitet nije nikad nitko istraživao, a prema površinskim nalazima znamo da se tamo nalaze ostaci keramike i kamenog oruđa i oružja i da je zapravo lokalitet iz neolitika. Onda ćemo učenicima pokazati što rade arheolozi kad dođu prvi put na teren, što rade s površinskim nalazima, kako otkrivaju da je to lokalitet, što je to kvadratna mreža pa do daljnjih faza istraživanja koje će uslijediti tijekom tih nekoliko dana. Djeci će nadam se biti osiguran prijevoz i topli obrok tako da mislim da će učenici dobiti jedinstvenu priliku sudjelovati u jednom arheološkom istraživanju od početka, nećemo reći do kraja, ali barem u toj jednom kampanji kako to mi arheolozi kažemo. Time ćemo zaokružiti ovu našu priču sa Zimskom školom arheologije, a onda ćemo dalje nastaviti s nekim drugim lokalitetima, drugim temama. Smatram da će učenici koji se odluče upisati arheologiju imati, jedno dragocjeno znanje i iskustvo.

Iz svega ovog navedenog možemo zaključiti da će učenici i uživati i puno naučiti o arheologiji?

Ja se nadam da hoće meni je drago da kod učenika postoji interes za jednu takvu stvar i da arheologija ipak nije ostala u zapećku, iako danas baš nije najsretnije vrijeme za humanističke znanosti, pitanje je, je li je uopće najsretnije vrijeme za znanost. Ali neovisno o tome postoje entuzijasti koji vole arheologiju i tom voljom, golemim trudom, čitanjem, znanjem, naravno i talentima vjerujem da će oni ponešto i naučiti o arheologiji i moći prepoznati vrijednost te znanosti za društvo u sadašnjosti ali i za buduće naraštaje.

Plesna radionica Ilijane Lončar ove godine obilježava 15. godinu rada, a 9. zimska produkcija požeškoj publici donijet će retrospektivu najuspješnijih koreografija iz prvih 10 godina rada. 31. siječnja i 1. veljače u Gradskom kazališta Požega. S nama je Ilijana Lončar voditeljica plesne radionice. 15 godina rada. To je jedna lijepa obljetnica i u ovoj godini sve manifestacije
koje inače pripremate bit će u tom znaku?

Hoće da. Sve i je zapravo krenulo od satova ritmike i suvremenog plesa, od prvih generacija djece. Sav entuzijazam i rad kroz djecu i plesače pretočio se zapravo u već tradicionalne plesne manifestacije našem gradu kao što je Požeški plesokaz i obilježavanje Međunarodnog dana plesa, uz neizostavne polugodišnje zimske produkcije i godišnje završne produkcije.

Bit će to retrospektiva najuspješnijih koreografija. Je li bilo teško odabrati one najbolje?

Izuzetno teško, dosta dugo mi je trebalo odlučiti se koje koreografije odabrati, ali imala sam pomoć svojih sadašnjih plesača. 15 godina je veliki period tako da sam morala vidjeti za što su djeca zainteresirana danas. Teme su se promijenile, a kako plesna radionica uvijek tematski obrađuje pojedinu koreografiju morala sam se naravno i konzultirati s današnjim plesačima. Onda i s roditeljima koji su imali stariju djecu kod mene, zatim bivše plesače koje sretnem, koji su sad već odrasli ljudi … Tako da sam tako uspjela napraviti odabir od ukupno 539 koreografija koje je plesna radionica u 15 godina napravila, s nastupom od preko 2000 djece. Veliki je to broj, iako meni brojevi u životu puno ne znače, obzirom da se bavimo umjetnošću i plesom gdje su emocija i doživljaj uvijek na prvom mjestu.

Koliko će biti plesača koliko i koreografija na ovoj zimskoj produkciji?

Plesna radionica već duži niz godina standardno radi s oko 150 djece različitih uzrasta, od 3 godine pa sve do srednjoškolskih uzrasta. Mlađe dobne skupine, njih 80-ak, su nam predškolci od 3 do 6 godina i jedna grupa prvašića, oni će biti u mlađim dobnim skupinama i predstavit će se sa 16 koreografija u jutarnjem terminu od 11 sati. Starije dobne skupine, od trećeg razreda osnovne škole pa do kraja srednje , oni će se predstaviti u 18 sati, njih je 70-ak.

Ima li kakvih gostiju iznenađenja?

Nemamo goste iznenađenja zato što se 23 koreografije plešu u starijim dobnim skupinama, morat ćemo staviti po prvi puta i desetminutnu pauzu da nam se publika malo odmori, tim više što smo si dali truda, moj suradnik Dario Hak i ja, napraviti za svaku plesnu sezonu jednu videomontažu svih koreografija, dakle trominutnu montažu svake sezone. Jučer sam prvi put vidjela te filmove, izuzetno su emotivni…Vidjeti taj razvoj i raspon plesača, sjetiti se procesa rada tada i sada, usporediti sve te godine, jako je lijepo i mislim da će djeci biti izuzetno zanimljivo vidjeti sebe kad su počeli kao trogodišnjaci, a sad su srednjoškolci.

Ilijana kad pogledate unatrag, zbrojite i oduzmete sve što se događalo u ovih 15 godina koliko djeluje plesna radionica na našem području, jeste li zadovoljni, bi li nešto promijenili, drugačije napravili?

Pa naravno da uvijek može bolje, uvijek može kvalitetnije, ali svako vrijeme nosi svoje. Došavši u Požegu morala sam upoznati i grad i ljude, pa i prostore u kojima bi se moglo raditi i izuzetno sam zahvalna u tim samim počecima jer su su u meni tada važni ljudi, važne osobnosti prepoznale ono nešto i otvorile mi vrata. Drago mi je da ću upravo kroz ovu retrospektivu okupiti tu ekipu meni izuzetno bitnih ljudi koji su tada pomogli da plesna radionica stane na svoje noge i da se krene dalje dokazivati u umjetničkom i pedagoškom smislu.

Iz plesne radionice je izašao i ne mali broj vrhunskih plesača na koje je Požega danas ponosna?

Da, to ostavlja jedan duboki trag za budućnost, nadam se da će ih još povremeno biti . Naime to i nije tako veliki broj, znate da u svijetu umjetnosti brojke nisu nešto što je mjerodavno, mislim da je kvaliteta i sadržaj izuzetno bitan. Danas u našem svijetu sadržaj je nažalost sve manje bitan, a mi umjetnici nastojimo da se to promjeni pa se nadam da će se tako i plesna radionica odupirati svim mogućim kvantitativnim stvarima i da će kvaliteta doći do izražaja. Evo iz plesne radionice kao što ste rekli, proizašla je Nataša Mihoci koja i dalje radi, producira i pleše u Zagrebu, Luka Švajda koji je trenutno na Salzburškoj plesnoj akademiji, Ines Jandroković koja se vratila u Požegu i osnovala svoj plesni studio Excite, tu je i Marijana Verčej Ivanović koja je nakon rada u plesnoj radionici odlučila samostalno raditi u plesnom klubu Dolce Pakrac i Cvjetići glazbe Pleternica. Dakle, ima ljudi koji su nastavili živjeti ples.

Dakle još jednom poziv svima subota 31. siječnja i nedjelja 1. veljače, 9. Zimska produkcija Plesne radionice Ilijane Lončar u Gradskom kazalištu Požega s 36 koreografija u izvedbi 150 plesača.

Tako je i evo koristim priliku, pozvati ovim putem ako slušaju ,sve moje bivše plesači koji žele doći, pogledati i biti nazočni produkciji, neka dođu, bit će nam malo gužva, ali izdržat ćemo.