Školsko zvono: Brass quintet Glazbene škole Požega

10.4.2015.

Zvonimir Oršulić i Domagoj Krpan na trubama, Domagoj Lokner na trombonu, Klara Ćavar na rogu i Ivan Budoš na tubi jednim imenom Brass quintet Glazbene škole Požega. Svojim nastupima u posljednje vrijeme oduševljavaju publiku gdje god se pojave pa smo ih odlučili ugostiti i u našoj emisiji. S njima je i njihova profesorica roga i komorne glazbe Kristina Banovac.

Profesorice Banovac kada se okupio Brass quintet Glazbene škole Požega

Kristina Banovac: 2001. godine kada je došao profesor Tomislav Špoljar koji je bio vanjski suradnik, a inače je bio nastavnik trube na Glazbenoj školi. On je osnivač prvog brass quinteta u našoj Glazbenoj školi. Članovi su bili Tin Englman na tubi, Karlo Ćavar i Nikola Vidor na trubama, Ivan Martinčić na trombonu i ja sam bila na rogu, evo me sad sam došla na mjesto profesora. Nakon profesora Špoljara došao je profesor trube Tomislav Ratković koji i danas predaje na Glazbenoj školi. On je također nastavio voditi brass quintet vrlo uspješno. Uvijek smo se pojavljivali na raznim otvorenjima i događanjima u Požegi. Članovi su se mijenjali godinama jer su bili srednjoškolci tako da je uvijek netko završavao školovan je i odlazio na akademije ili fakultete. Još bih spomenula Miru Čačić koja je svirala tubu a trenutno je studentica na Muzičkoj akademiji i Barbara Ćavar koja također studira trombon na akademiji. Imamo dosta uspješnih članova koji su nastavili daljnje školovanje.

Ustvari vi ste jedini brass quintet u Slavoniji i Baranji?

Kristina Banovac: Tako je, razlog tomu je što u drugim glazbenim školama nemamo pokrivene sve limene puhačke instrumente jer za brass quintet treba jedna tuba, dvije trube, trombon i rog. Često se događa da neke škole u Slavoniji ni nemaju sve te odjele. Te instrumente nije toliko zahtjevno svirati koliko možda djeca još nisu upoznata s time ali evo sad kad se čuje kako Brass quintet lijepo zvuči možda će i zanimanje porasti.

Zašto toliko malo djece upisuje puhačke instrumente?

Kristina Banovac : Mislim da nije problem u interesu djece. Djeca se kada upoznaju instrumente i kada probaju svirati, to i svidi jer vide da nije toliko teško. Treba možda više pristupiti roditeljima da se oni upoznaju s puhačkim instrumentima, koji imaju dugu povijest, pogotovo u Požegi, jer imamo gradsku glazbu i povijesnu postrojbu Trenkove pandure koji su najstarija gradska glazba u Europi, a od tuda seže i zanimanje za limene puhačke instrumente. Ono što bi zapravo roditelji trebali znati je da u našoj glazbenoj školi imamo instrumente koje iznajmljujemo učenicima, tako da to nije financijski problem, a mi ćemo nastupima našeg brass quinteta pokušati malo bolje upoznati širu publiku s tim instrumentima.

Otkuda Vama ljubav prema puhačkim instrumentima?

Kristina Banovac: Spomenula sam već gradsku glazbu i povijesnu postrojbu Trenkovi panduri, mislim da je upravo od tamo poteklo mnogo današnjih profesora na našoj glazbenoj školi i da je od tamosve počelo, pa se onda to polako širilo jer smo dobili i srednju glazbenu školu i odjel baš za limene puhačke instrumente.I kod mene je bavljenje glazbom počelo u Trenkovim pandurima gdje sam imala bratiće koji su također tamo svirali pa me to privuklo, limena puhačka glazba o i te lijepe odore. Smatram da tu tradiciju ne smijemo zapustiti jer stvarno rijetkost da neki grad ima tako dugu povijest gradske glazbe, kao što je ima Požega. Dolaskom profesora roga Ivana Kšeneka, koji inače živi i radi u Zagrebu ja dobila priliku ozbiljnije se obrazovati u tom smjeru.

Bilježite i odlične rezultate na natjecanjima?

Kristina Banovac: Meni je jako drago reći da su sadašnji članovi Brass kvinteta sami izrazili želju ići na natjecanja. To je bila izrazito njihova želja da nastupaju i da pokažu da to što oni rade vrijedi. Prvi put su išli 2013. godine na Državno natjecanje komornih sastava u Opatiju gdje su osvojili visoko drugo mjesto. Bilonam je to prvo natjecanje za komorne sastave i kako smo se dobro plasirali odlučili smo se natjecati i ove školske godine tako da smo u prosincu također išli u Opatiju gdje se redovito održavaju državna natjecanja komornih sastava. Pokazalo se to dobrom odlukom jer smo osvojili prvu nagradu. Ne mogu reći da je bilo neočekivano, ali mi uvijek idemo s namjerom da nastupimo i upoznamo druge sastave, vidimo kakodrugi rade. A ako se još dogodi nagrada onda je zadovoljstvo još veće. Jer oni ulažu doista puno truda i rada i ljubavi a to se čuje kroz njihovu glazbu.
Zadovoljstvomi je raditi s njima. Bude svakakvih situacija, ali bude i stvarno zanimljivo. Mladi su, puni energije, i to je već pola uspjeha.

Nismo mogli ugostiti sve članove al tu su najmlađi član Domagoj i jedina djevojka u quintetu Klara Čavar.

Klara ti si jedina djevojka u quintetu kakvi su dečki slušaju li te?

Klara Čavar: Ovisi o danu, nekad zna biti super, prilagodim se ja njima i oni meni. Bude i svađe i nesporazuma, ali i više zabave i šale.

Je li teško svirati puhački instrument jednoj djevojci ?

Klara Čavar: Mislim da to ne ovisi o spolu nego samo o trudu, radu i vježbanju. Ja sam kao i profesorica i većina trubača krenula u Trenkovim pandurima. Kod Mirka Čačića sam svirala trubu godinu dana, onda me profesor Kšenek pitao želim li probati svirati rog. Tu sam počela i upisala se u osnovnu glazbenu školu, završila je u dvije godine i upisala se u srednju kod profesorice Kristine a sad planiram na akademiju. Ovo mi je zadnja godina u Brass kvintetu, bliži se matura i prijemni i mislim da je ovo bio zadnji koncert koji smo odradili u Gradskom muzeju. Dečki će dalje s nekim drugim članom.

Koja bi bila tvoja poruka mladima koji žele upisati Glazbenu školu, zašto odabrati puhačke instrumente’

Klara Čavar: Zato što će imati više mogućnosti, posebni smo, manje nas je, možda će kasnije biti lakše pronaći posao a može se svirati u više orkestara i sastava, ako je neka druga vrsta puhačkog instrumenta i u Big bandu.

Domagoj Lokner najmlađi je član brass quinteta i svira trombon, Domagoj kako kako vježbate i koliko puta tjedno?

Domagoj Lokner :S brassom imamo probe jednom tjedno, a pred neke nastupe i više puta. Dogovorimo se i napravimo te dodatne probe. Vježbamo, ponekad bude i nesporazuma, ali nađemo se i na kraju to ispadne super.

Ti si došao posljednji. to je jedan zanimljiva priča došao si kao zamjena i ostao si?

Domagoj Lokner : Ja sam zapravo došao kao zamjena kolegici na trombonu i Brass kvintet se pripremao za jedan koncert i onda sam to odradio s njima i ostao sam cijelu ovu godinu.

Kako se dogovarate oko repertoara za koncerte?

Domagoj Lokner : Uvijek bude prepirke, ali tu je kompromis. Dogovorimo se da svi budemo zadovoljni i uživamo u repertoaru i koncertu. Ali na kraju uvijek Klarina bude zadnja.

Kako si ti završio na trombonu?

Domagoj Lokner : Ja sam kao profesorica i Klara krenuo u gradsku glazbu. Mirko Čačić me pozvao kad je obilazio osnovne škole i tako sam počeo svirati. Kasnije sam se upisao u osnovnu glazbenu školu, nakon toga i srednju. Kako sam paralelno s matematičkom gimnazijom ne mogu se odlučiti još bi li otišao na akademiju ili neki prirodoslovni smjer, ali nadoći ću.

Profesorice Banovac kakvi su planovi za dalje, Klara odlazi, vjerujem da će biti bar još jedan oproštajni koncert?
 

Kristina Banovac: Tako je, mi planiramo, trenutno smo u pregovorima i pokušavamo dogovoriti još jedan koncert u Novoj Gradiški pa se nadamo da ćemo uspjeti. Nakon toga Klara se priprema za maturalni ispit i dolazi nam novi član. Nisam još spomenula Darija Kšeneka koji je također bio član brass quinteta prije Klare i isto je bio jako aktivan član, on je sada trenutno na Muzičkoj akademiji i stvarno nam se svi naši članovi upišu dalje na akademiju što govori o kvaliteti rada na našoj školi s kojom smo stvarno svi ponosni. Imali smo nedavno koncert u Gradskom muzeju koji je stvarno bio prekrasan, lijepo posjećen i dobro organiziran zahvaljujući ravnateljici muzeja Maji Žebčević Matić. Prošle godine imali prvi cjelovečernji koncert, također na želju i zahtjev učenika koji je održan u lipnju prošle godine u velikoj koncertnoj dvorani naše škole. To je stvarno zanimljiva priča jer smo se pripremali za manju dvoranu ali došlo je toliko ljudi da smo morali odgoditi početak koncerta i sve prebaciti u veliku dvoranu. Meni je to bilo jako dirljivo što je toliko ljudi došlo dati podršku. To su 4 različita instrumenta i stvarno imaju prekrasnu boju i ako vidite uskoro neki nadolazeći koncert slobodno dođite, pozivam svu publiku, da slobodno dođu.

Uskoro će upisi u osnovnu i srednju glazbenu školu, koja bi bila Vaša poruka budućim učenicima?

Kristina Banovac: Moja poruka je zapravo da maknu strah od nepoznatog i da pokušaju jer nemaju što izgubiti mogu samo dobiti. Bilo koji instrument da upišu uvijek će profitirati. Roditeljima također, da stvarno nemaju nikakvog straha i brige jer naša je škola uvijek otvorena i dobrodošli su svi. Ako netko nešto želi doći pitati slobodno nam se može obratiti pa tako i prije upisa.