Tomislav, Antonio i Melanie – Mladi i obrazovani ročnici kojima ništa nije teško i žele karijeru u vosjci
U požeškoj vojarni 123. brigade danas su ponovno letjele kape u zrak, padali polupci i zagrljaji. Prisegnuo je 15. naraštaj dobrovoljnih ročnika, među njima je i Tomislav Iličić, mladi inženjer strojarstva iz Alilovaca.
Prisegnuo novi naraštaj
“To mi je želja od malih nogu, otac i majka su me podržali, brat također. Tako sam se odlučio na dobrovoljno služenje vojnog roka nakon što sam završio tri godine studija proizvodnog strojarstva u Slavonskom Brodu”, rekao nam je Tomislav Iličić iz Alilovaca, jedan od 427 ročnika i 46 ročnica koji su danas u “Vojarni 123. brigade” u Požegi položili prisegu pred ponosnim obiteljima, djevojkama, momcima i prijateljima. Zaključno s 15. naraštajem dobrovoljnih ročnika u Požegu je temeljnu obuku završilo 4380 mladića i djevojaka. Svi su visoko motivirani za nastavak karijere u vojsci, a mnogi poput Tomislava i visoko obrazovani.
– Ovo je nov način života, tu se ima red, rad i disciplinu, a na nama je da obavljamo naše dužnosti profesionalno i kvalitetno. Velika je razlika od studentskog života, ovdje se dosta drži do discipline. Kao studenti smo mogli raditi što želimo i kada želimo. Ovdje se slušaju zapovijedi, izvršava dužnost i to je najbitnije. Nije nam ništa teško, malo je naporno, ali uz dobru volju da se sve prebroditi. Ako mi se ukaže prilika, volio bih nastaviti školovanje za časnika, želio bih biti u inženjeriji jer mi je to struka. Pozdravio bih sve svoje i sve koji su mi dali podršku – nastavlja Tomislav.
– Prvenstveno sam htio isprobati kakav je to vojnički način života testirati sebe i svoje granice, da vidim mogu li uspjeti naučiti izvršiti sve što se traži od mene. Inače sam profesor geografije i dobrovoljni vatrogasac. U jednu ruku sam već naučen na život pod motom “red, rad i disciplina”. Želja mi je jednog dana kao naši časnici i dočasnici podučavati mlađe naraštaje. Mislim da bi se trebalo ponovno uvesti obavezni vojni rok jer je to način na koji se možemo osamostaliti, pogotovo netko tko je još u roditeljskom domu i nije probao živjeti sam – opisuje Antonio Čvelja, magistar geografije iz Zagreba kako se odlučio za dobrovoljno služenje vojnog roka.
U svakom naraštaju je barem 10 posto žena. Melanie Tolj, 25-godišnja studentica forenzike iz Metkovića kaže kako cure mogu sve što i dečki. Vojna karijera može biti i njima zanimljiva.
– Motiviralo me prvenstveno to pomicanje granica, isprobati nešto što je drugačije, što nije svakodnevica, “red,rad i disciplina”, nešto što se pruža kasnije. Odlično je, osjećaj je neopisiv. Tata mi je hrvatski branitelj, tako da je u tradiciji da odora ostane u obitelji. Ponosni su, naravno, i ja sam ponosna što nosim odoru hrvatskog vojnika. Nema razlike u tretmanu, odvojene smo od drugih vojnika, ali smo ravnopravne i naravno bitan je timski rad. Žene naravno mogu sve što mogu i muškarci. Atmosfera i odnosi su profesionalni. Učimo od najboljih časnika i dočasnika tako je sve odlično – kaže mlada Metkovčanka.
– Kao što sam naglasio u svom govoru u da nema umora i predaje, to znači da ih očekuje zahtjevna vojna obuka koju će proći kroz ovih osam tjedana, da će biti osposobljeni za temeljne vojne vještine, a nakon toga mogu konkurirati za profesionalni sastav Oružanih snaga u rujnu ove godine, kad ćemo primati kandidate. Naša namjera je povećati dragovoljno služenje iduće godine. Imao desetogodišnji plan povećanja obuke dragovoljnih ročnika. Interes nam je da taj broj bude veći od 3.000 godišnje da bismo mogli popunjavati pričuvu – izjavio nam je pak general zbora Drago Lovrić, načelnik Glavnog stožera OS RH.
– Želio bih istaći da su zadatci hrvatskog vojnika sada složeniji. Hrvatski vojnik mora imati znanje i sposobnosti sudjelovati u operacijama potpore miru, mora imati dobre pregovaračke sposobnosti, ali mora dobro znati i upotrebljavati naoružanje. Mora biti i diplomat i vojnik, mora spašavati imovinu građana i boriti se protiv pošara, poplava, potresa i svih drugih elementarnih nepogoda. Također mora biti sposoban i sudjelovati u operacijama odgovora na krize, biti sposoban odgovoriti na bilo koji izazov u obrani nacionalnog teritorija. Siguran sam da je svaki hrvatski vojnik spreman na to, da nema toga izazova ite prepreke, tog neprijatelja kojeg hrvatski vojnike nije spreman zaustaviti i pobijediti u zaštiti života naših građana, imovine i nacionalnih interesa Republike Hrvatske – zaključuje general Lovrić.
