Povratnicima u Cikote struja uz pomoć solarnih panela

Zamjenik župana Miroslav Grozdanić smatra da je HEP imao mogućnosti, ali nije bilo razumijevanja da do Cikota obnovi naponsku mrežu, što bi dovelo i do većeg broja stanovnika i povratnika na to područje. Stanovnicima ovog područja problem predstavljaju i dotrajale ceste te ponegdje „divlji“ vodovodi

Selo Cikote na pakračkom području danas broji sedam mještana povratnika. Domovi su im davno obnovljeni, no struje u njima nije bilo. U partnerskom projektu između Požeško-slavonska županije, UNDP-a i Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, došlo je do realizacije projekta kojim su tri domaćinstva Cikota električnu energiju dobila putem solarnih panela.

„Kroz moj rad u nevladinom sektoru bavio sam se problemima obnove, ali isto tako i elektrifikacije. Cikote su bile jedno od zadnjih naselja na našem području gdje ljudi žive, a da nema struje. Mi tamo imamo povratnike koji su 12 godina živjeli bez struje“, rekao je zamjenik župana ispred srpske nacionalne manjine Miroslav Grozdanić.

Vrijednost projekta je 167 tisuća kuna, financiranim u 80% iznosu sredstvima Fonda, dok su Županija i UNDP sudjelovali s po 10%. Uz šest panela, postavljeni su akumulatori, hladnjak, agregat za struju i druga oprema.

„Nažalost, mi u ovom projektu nismo mogli pokriti sve koji su zainteresirani za rješavanje problema struje. Isključivo smo išli na mještane koji u Cikotama imaju stalno prebivalište, a bez struje je i dalje desetak objekata“, dodaje Grozdanić.

Smatra da je HEP imao mogućnosti, ali nije bilo razumijevanja da do Cikota obnovi naponsku mrežu, što bi dovelo i do većeg broja stanovnika i povratnika na to područje.

„Na tom području imamo i dva OPG-a koja se bave intenzivnim uzgojem krava i ovaca. Ono što ja znam, od 2005. godine traje prepiska, molba i traženje da se ponovno obavi elektrifikacija visoko i nisko naponske mreže u nekoliko naselja: Cikote, Rogulje, Jakovci i Bjelajci. Međutim, do dana današnjeg to nije riješeno. U jednom dopisu HEP-a rečeno je da u naseljima gdje cijena izrade sistema iznosi preko 50 tisuća kuna po domaćinstvu oni nemaju opravdanje za ulaganje“.

Svojevremeno je postojao i prijedlog da se stanovnici tih naselja presele bliže gradu Pakracu i izvrši zamjena imovine, no niti za to nije bilo razumijevanja.

„Ako je resorno ministarstvo uložilo u obnovu kuća i namještaj tim ljudima, onda je logično da im se omoguće i druge osnovne potrebe za normalan život, a to je elektrifikacija“, dodaje Grozdanić.

Osim struje, stanovnicima ovog područja problem predstavljaju dotrajale ceste te ponegdje „divlji“ vodovodi koji su građeni stihijski prije nekoliko desetljeća i nisu pod upravljanjem komunalnih poduzeća.