“Sve je bio dobar san” potresan film o Francuzu koji je želio spasiti Hrvatsku

Gradsko kazalište Požega

Sinoć je u Gradskom kazalištu Požega prikazan emotivan i potresan dokumentarni film “Sve je bio dobar san” redatelja Branka Ištvančića koji proučava događaje iz vremena početka rata u Hrvatskoj, dolazak Francuza Jean – Michela Nicoliera u Hrvatsku, njegovu borbu, tragiku obrane grada Vukovara kao i mučeničku smrt na Ovčari.

– Snimanje dokumentarnog filma trajalo je prilično dugo, gotovo pet godina zbog toga što ovaj film nije doživio potporu, kao neki drugi hrvatski dokumentarci, od najpozvanije institucije koja financira hrvatski dokumentarizam, a to je hrvatski Audiovizualni centar. Da smo imali odobrena sredstva sigurno bi napravili i puno više materijala, zbog toga je izostalo i snimanje u Francuskoj koje smo silno htjeli. Pomoglo nam je Ministarstvo branitelja i film je završen, najviše zbog jedne neumorne ekipe koja je  entuzijastički i s pijetetom radila ovaj film koji je polučio takve rezultate da smo i sami iznenađeni – rekao je Branko Ištvančić.

Film prati majku Jean-Michela, Lyliane Fournier koja živi u Karlovcu i traga za posmrtnim ostatcima sina, ali i podacima koji govore o njemu od dolaska u Hrvatsku, boravku na prvoj ratnoj liniji u Mejaškom Selu pa do odlaska u ratni pakao Vukovara. Majka se prisjeća sina i njegove mladosti te pokušava otkriti razloge zbog kojih je Jean-Michel otišao iz rodnog Vesoula na hrvatsko ratište. Sa svojim drugim sinom Paulom odlazi u Vukovar u potragu za istinom o posljednjim danima života svog njezina sina.

– Nakon prvog snimanja odmah sam osjetio da je gospođa Lyliane Fournier jedna velika protagonistica koju ću pamtiti cijeloga života. Tada sam vidio da radimo jedan film o drugačijoj istini o Domovinskom ratu i da zapravo imamo jedan fenomenalan materijal. Ovo nije tipičan braniteljski film, mi pričamo priču o jednoj ženi čiji sin je ovdje poginuo i kako ona na to gleda kao stranac. Ja se ne bavim nekim analizama, putopisnim detaljima, povijesnim nizanjem, ja pričam priču o jednom liku s kojim se trebamo poistovjetiti, to je ta majka. Film ima izvrsnu komunikaciju s publikom i izaziva emocije  što je meni kao redatelju vrlo važno – zaključio je Branko Ištvančić.