Svestrani umjetnik, slika, crta, piše pjesme i putopise

Dragutin Kepić

Dragutin Kepić, slikar rođen u Sulkovcima svoj prvi susret sa slikanjem opisuje zgodnom anegdotom.

– Moji prvi susret sa slikanjem bio je u pučkoj školi u drugom ili trećem razredu kada je moj učitelj Stipo Valić zadao da nacrtamo sliku na temu orača, u to vrijeme pojavili su se traktori i svi smo crtali traktore. Međutim učitelj nikako nije bio zadovoljan našim izborom, on je zamislio da ćemo crtati orače s konjima i svima nam je iz crtanke istrgnuo listove. Tada sam iz neke knjige precrtao orača s konjima, ali učitelj je rekao da to nisam ja nacrtao i opet sam ostao bez lista u crtanki, tako da se moja crtanka podosta stanjila. To mi je bio prvi poticaj da se dokažem i pokažem da ja to zaista radim sam.

Uz sve obveze koje je imao kao dijete na selu, čim je uhvatio malo slobodnog vremena crtao je po orošenim staklima, u prašini, teško je bilo doći do papira, a kada bi dobili kartonsku kutiju ili nešto zamotano u pak papir to je bilo posebno, iza njega uvijek je ostajao nekakav trag umjetnosti.

– Poslije osnovne škole sam otišao u Zagreb u školu za primijenjenu umjetnost, ali nakon godinu dana vratio sam se kući, nikako nisam uspijevao položiti predmete poput marksizma i matematike to mi nikako nije išlo, a nisam se ni snašao u velikom gradu – rekao je Dragutin Kepić.

Potom se zapošljava na željeznici gdje su kolege ubrzo zamijetile njegov talent pa su organizirali izložbe na kolodvorima u Slavonskom Brodu, Pleternici i Požegi.

– U to vrijeme organizirano je natjecanje za najuređeniji kolodvor u bivšoj državi. Uredili smo kolodvor u Pleternici i organizirali izložbu mojih slika. Htjeli smo da se čuje za Pleternicu pa smo se izrazito potrudili oko uređenja, zidovi su bili puni slika i te godine proglašeni smo za najuređeniji kolodvor u bivšoj državi, još dva puta narednih godina bili smo najbolji. Za proslavu 100. rođendana kolodvora u Pleternici napravio sam sliku meni jako dragu i dan danas, u nju sam uložio preko pola godine, ali nije mi žao – rekao je Dragutin Kepić.

– Tehnika točkanja zahtjeva strašno puno strpljenja i truda. Radi se s točkicama promjera 0,3 ili 0,5 milimetara pa možete zamisliti koliko je potrebno vremena za napraviti neki portret ili pejzaž, milijuni točkica. Ali konačni rezultat je jednostavno nestvaran, dobijete crtež koji izgleda kao fotografija. Ti crteži su zanimljivi jer su neuobičajeni i mislim da sam tu postigao najviše, radio sam i u drugim tehnikama i svaka ima svoje čari – istaknuo Dragutin Kepić.

Najviše inspiraciju nalazi u prirodi, umjetnost je svagdje oko nas samo treba zastati i pogledati, ponekad je to list, cvijet, oblaci ili susret s prijateljima.

– Aktivan sam planinar i u zadnje vrijeme često nosim fotoaparat pa kada mi nešto „zapne“ za oko napravim fotografiju i poslije počnem raditi po njoj, ali na kraju to često ispadne potpuno drugačije – rekao je Dragutin Kepić.

Jedno vrijeme slikao je stare građevine, kako bi ljudima dočarao nešto iz njihove prošlosti.

– Radio sam seriju crteža o povijesti Pleternice, sve je počelo kada sam našao fotografiju Pleternice iz 1891. godine, to mi je bila inspiracija da napravim cijelu seriju. Na kraju je to ispao katalog koji je tiskan u 2 tisuće primjeraka – rekao je Dragutin Kepić.

Ovaj svestrani umjetnik piše pjesme, putopise, pisao je za Hrvatski planinar, Glas Pleternice, a uz svaki tekst ili pjesmu uvijek  ide i crtež. U pjesmama najviše piše o rodnom kraju, ljubavi i sjećanjima iz djetinjstva. Do sada je imao desetak skupnih izložbi te 6 samostalnih, sada najčešće izlaže s članovima udruge „Matko Peić“.