Time out s tenisačima: Vlatko Di Giorgio, Filip Matić, Ino Horvat i Nikola Piper

Gosti današnje sportske emisije „Time out“ bili su članovi Teniskog kluba Požega. Gostovali su trener Vlatko Di Giorgio, te igrači Filip Matić, Ino Horvat i Nikola Piper

Gosti današnje sportske emisije „Time out“ bili su članovi Teniskog kluba Požega. Gostovali su trener Vlatko Di Giorgio, te igrači Filip Matić, Ino Horvat i Nikola Piper. S njima je razgovarao urednik emisije Slavenko Čuljak.

Vlatko, Vi ste odnedavno ponovno trener u tenis klubu Požega. Dugo ste u ovom sportu, koje su Vaše reference?

Vlatko: Ja sam u tom poslu već nekih 8 godina, tako da sam se sada nedavno ponovno vratio. Djecu u klubu treba podići na neke stare staze koje su bile prije, jer smo imali jedan prekid u tome svemu, pa nam fali i nešto igrača. No, rezultati pokazuju da bi mogli biti u budućnosti sve bolje i da bi mogli opet imati djecu koja su bila u samom vrhu tenisa u Hrvatskoj.

Vi ste zaduženi za školu tenisa i za rad s najmlađima. Koliko trenutno ima djece u Tenis klubu Požega?

Vlatko: Trenutno ih brojimo negdje oko 70-ak polaznika, što znači djece od 5, 6 godina pa do 16, 17, 18 godina i sve između.

Koje je najbolje vrijeme za početi se baviti tenisom, spominjete djecu od 5, 6 godina?

Vlatko: Bilo je djece koja su i prije započinjala, trenutno ih nema. Za početi igrati tenis nikad nije prerano ni prekasno. Prije se radilo s tvrdim loptama, sad su se rekviziti potpuno promijenjeni, prilagođeni su tim malim uzrastima, tako da dijete od 3 ili 4 godine može gurnuti loptu. To je dovoljno.

Uspijevate li kao trener postići zacrtano? To je jedan impozantan broj djece, već ih sad brojite  70, kako to funkcionira, možete li se posvetiti svakome od njih?

Vlatko: Radi se u grupama, od mlađih uzrasta, do osmero djece, tako da što su veći, grupe se smanjuju. Kolega odrađuje dio individualnih treninga, a cilj nam je još sve proširiti, no vidjet ćemo za budućnost što će biti.

Jedan od najmlađih natjecatelja je sedmogodišnji Ino Horvat, koji se tenisom bavi već četiri godine, kad je još bio manji od mreže.  Ove godine bio je u tenis kampovima u Novom Vinodolskom i Umagu, a ističe da mu je teniski uzor Novak Đoković.

Što ste radili u kampovima, kako je to izgledalo?

Ino: Dođemo tamo u kamp sa biciklima, imamo 5 kilometara. Dođemo, zagrijemo se, počnemo igrati tenis, ali svaki dan imamo ili u 3 sata ili ujutro smjenu i imamo kondicijski trening od dva sata. Upoznao sam i neke nove prijatelje.

Kroz nagradnu igru preko televizije Eurosport išao si s roditeljima u Pariz, kako ti je tamo bilo?  Zašto ste išli u Pariz, na koji turnir i koga ste gledali?

Ino: Išli smo na Roland Gaross i u polufinalu gledali Đokovića i Dominica Thiema. Đoković je pobijedio i pročao u finale. Bilo je jako lijepo.

Vlatko, kakav je Ino igrač? Prema nekim rezultatima koje pratimo kroz sportske izvještaje, on je jedan od najboljih igrača u svom uzrastu u Slavoniji?

Vlatko: Ne samo u Slavoniji, ja bih rekao u Hrvatskoj. S obzirom na to koliko ima godina i kakve rezultate ostvaruje već sad, to je jedan dobar put. U tenisu je najgore što nikada ne znate što će biti poslije, može samo vrijeme pokazati, ali uz trud i volju i rad, što on ima, rezultati će samo napredovati.

On se natječe s igračima nekoliko godina starijim od njega i među njima postiže dobre rezultate?

Vlatko: U tom uzrastu je jako velika razlika. On je u uzrastu do 8 godina u Slavoniji najbolji. Na prvenstvu za uzrast do 10 godina iz cijele Slavonije u svojoj srednjoj skupini osvojio je prvo mjesto, a pobijedio je dečka koji je 2 godine stariji od njega.

Kakvi su rezultati kod starijih uzrasta, nedavno je bilo prvenstvo?

Vlatko: Bilo je juniorsko prvenstvo Hrvatske gdje su naši juniori s trenerom Josipom Kellerom otišli na završnicu kvalifikacija i tu su izgubili po meni od jačih protivnika, ali to isto nije bilo bez borbe.

Kakvi su planovi kluba za zimsko razdoblje?

Vlatko: Tijekom zime mi imamo sreću što imamo balon sa dva terena, tako da su uvjeti za rad odlični, s obzirom na to kako je negdje drugdje. Preko zime kod nas i u cijeloj Hrvatskoj turnira ima nešto manje nego ljeti, ali i opet dalje djeca, da bi održavala formu, moraju dolaziti na turnire. Preko zime rade određene vježbe i grupe se formiraju na način da se oni uvježbavaju za te turnire koji će doći na proljeće.

Što se tiče škole tenisa, ima ih 70-ak, primate li i dalje novu djecu, kako i na koji način se mogu javiti?

Vlatko: Mogu se javiti na terene kod mene, trener Vlatko. Cijelu godinu primamo nove polaznike, s tim da za zimu i za proljeće napravimo jedne velike upise, obiđu se škole, da dobijemo veći broj djece u jednom periodu. Treninzi su tijekom cijelog dana do podne do 10, 11 sati, popodne od 2 do 6. Svaki dan su treninzi, mogu doći slobodno, probati, vidjeti, pa ako im se sviđa može se dogovarati nešto drugo.

Ino, kakvi su tvoji planovi, hoćeš li ići na turnire sada u Zagreb tijekom zime?

Ino: Hoću, idemo u klub Zagi, ići ćemo tijekom cijele zime na turnire u Zagreb.

Sljedeći gosti su Filip Matić i Nikola Piper, koji će nam više reći o dijelu natjecanja što se tiče juniora. Filip ima 17, Nikola 15 godina i sudjelovali su na momčadskom prvenstvu kao juniori. Kako je to sve izgledalo?

Filip: Mi smo igrali to momčadsko do 18 godina, to su kvalifikacije za državno prvenstvo i ove godine su u ekipi bili Nikola Piper, Luka Bunčić, Marin Oroz, Marko Vrkljan, Bruno Ivanović, Sven Abramović i ja te Petar Pavić kao rezerva. Prva kola smo pobijedili bez borbe Vinkovce i Osijek i onda u finalu kvalifikacija igrali protiv Varaždina te izgubili 7:2. Oni su naravno jača ekipa i stariji su, tako da nismo imali prevelike šanse, makar smo ih mogli pobijediti. U singlu smo izgubili dva meča „na knap“ i nismo se mogli vratiti u parovima. U singlu smo pobjede na kraju ostvarili Luka Bunčić i ja.

Ti si se zapravo tenisom bavio prije, pa si opet nastavio, kako je izgledala tvoja sportska karijera?

Filip: S pet godina sam krenuo trenirati tenis, jer sam bio mali i malo ljubomoran na sestru koja je krenula na tenis, pa sam i ja zahtijevao. Krenuo sam trenirati kod trenera Kellera i od tada treniram uvijek kod njega. Tada sam trenirao i išao na turnire, do negdje 12 godine. Do 12 godina sam bio u Hrvatskoj među najboljima i kada sam navršio 13 godina i trebao sa 14 godina ići na turnire, društvo se malo raspalo na tenisu i tako sam ja prestao trenirati tenis i prešao na rukomet. Prošle godine ponovno sam se vratio na tenis.

Susrećemo se na fitnessu. I to je dio tvog sportskog života?

Filip: Da, idem u Fitness klub Play nešto više od godinu dana, uz prekide. Sada se više koncentriram na fitness, zapostavljam tenis jer planiram ići na natjecanje u fitnessu mens physique. To mi pomaže trener Raguž i idem svaki dan tamo i pomaže mi i da u tenisu dobijem malo snage, pri udarcu da prije dođem na neku lopticu.

Nedavno je održano i prvenstvo Tenis kluba Požega, koje si osvojio?

Filip: U finalu sam na pobijedio trenera Vlatka, dobio sam ga rezultatom 6:0, 6:3, a u polufinalu sam igrao protiv Nikole i isto sam ga pobijedio.

Kakvi su ti planovi, od tenisa, rukometa, fitnessa. Nemaš želju biti profesionalni sportaš, sve to vidiš kao rekreaciju još uvijek?

Filip: Koncentriram se više na školu jer da se uspije u sportu, treba imati i malo sreće. Treba imati u tenisu puno financijske pomoći, a sigurnije mi se koncentrirati na školu i mislim u budućnosti biti trener tenisa, ići na kineziološki fakultet i završiti za trenera tenisa i nekad jednom u budućnosti možda imati i dobrog natjecatelja.

Nikola, tvoja teniska karijera je također imala ulazne i silazne putanje. Kada si se počeo baviti tenisom?

Nikola: Tenisom sam se počeo baviti u prvom razredu osnovne škole. Trenirao sam stalno do 7-og razreda osnovne škole, pa je volje falilo, sada se to opet vraća. Počeo sam ponovno igrati prije dva mjeseca.

I uspio si, tu si igrao polufinale u Požegi, a sudjelovao si i na pojedinačnom prvenstvu Hrvatske prošlog ljeta?

Nikola: Da, to je bilo još prije, na ljeto, tu sam ispao u kvalifikacijama. Mislim se sada totalno posvetiti zimskoj sezoni, to dovršiti, onda sljedeće godine baš zapravo krenuti.  Treba mi više turnira i više igre.

Ističe da u klubu ima puno dobrih suigrača s kojima može napredovati i također  radi s trenerom Josipom Kellerom. Sljedećeg vikenda odlazi na turnir u Ogulin. Filip je pozvao mlade na tenis.

Filip: Preporučujem mladima da igraju tenis kao rekreativan sport, jer igrate s prijateljima, odigrate meč, poslije na druženje i uvijek dobro dođe društvu. Tenis nije skup za amatersko i rekreativno bavljenje. Trebate reket, malo opreme i termin.

S članovima TK Požega ćemo se susresti ubrzo s nekim dobrim rezultatima.