[FOTO] “Math is Life” – druga mobilnost u Litvi učenika i nastavnika OŠ Julija Kempfa

Školsko zvono

Nastavnici i učenici Osnovne škole Julija Kempfa sudjeluju u Erasmus + projektu Math is Life. Sredinom svibnja, u sklopu projekta, odradili su dugu mobilnost u Litvi. Projekt počeo 1.10.2016. i trajat će do 11. mjeseca 2018. godine. Osnovna škola Julija Kempfa je koordinator projekta, a osim njih sudjeluju osnovne škole iz Turske, Litve i Slovačke. Nastavnica Hrvatskog jezika Nina Horvat i učiteljica razredne nastave Marija Rabić, te učenici Dora Špoler, Tea Mihalj, Lovro Barić i Filip Mahaček podijeli su svoja iskustva iz Litve s nama.

Nina Horvat: Ovo je bila druga mobilnost po redu u projektu i na nju je išlo četvero učenika naše škole, sve učenici sedmih razreda i naravno četvero učitelja koji su ih pratili. Tamo smo proveli sedam dana od 20. do 26. svibnja. Iako je većini ljudi vjerojatno poznat grad Vilnius, kao glavni grad Litve, mi nismo boravili u Vilniusu, mjesto našeg susreta s ostalim partnerima bio je gradić Taurage to je jedan mali gradić veličine Požege ili nešto malo veći i udaljen 200-tinjak kilometara od glavnog grada Vilniusa.

Tko su bili ostali sudionici projekta, koje su to škole?

Nina Horvat: Ostali sudionici projekta bili su timovi, partneri u projektu, po četvero učitelja i učenika iz osnovnih škola iz Turske, Slovačke i naravno naši domaćini iz Litve.
Već znamo da je naziv projekta Math is Life ili Matematika je život.

Kako je konkretno ta tema obrađena na mobilnosti u Litvi?

Nina Horvat: Prva dva dana mobilnosti bila su potpuno posvećena matematici i iako smo već rekli, da je glavni naslov projekta Math is Life zapravo se na svakoj mobilnosti ta tema na neki način konkretizirala. Tako je jedan zajednički podnaslov te teme u Litvi bio matematika u prirodi i u svakodnevnom životu. Što smo radili? Svi učitelji i učenici, sudionici projekta unaprijed su istražili temu koju su odabrali i pripremili nekoliko različitih prezentacija ili kratkih filmova, koje su onda izložili tog prvog dana našeg zajedničkog susreta. Pritom moram pohvaliti naše učenike koji su samostalno izlagali svoje teme na engleskom jeziku pred poprilično velikom publikom. Snašli su se jako dobro u toj ulozi, tako da bi im pozavidjeli i mnogi odrasli. Drugoga dana je ta tema podignuta na jedan još viši nivo, jer su naši domaćini u Litvi pripremili Međunarodnu konferenciju istog tog naziva Math is Life i na toj Međunarodnoj konferenciji osim sudionika projekta sudjelovali su i učenici i učitelji drugih osnovnih i srednjih škola iz Litve.

Ima li razlike između hrvatskog i litvanskog obrazovnog sustava?

Nina Horvat: Većih razlika nema, po pitanju trajanja osnovne škole, broja sati, nastavnih predmeta tjedno, broja učenika u razrednim odjelima, ali vidjeli smo neke različitosti po pitanju nastavnih predmeta. Ono što nam je bilo vrlo neobično jest činjenica da imaju domaćinstvo kao izborni predmet. Osim domaćinstva, puno polažu na glazbeni odgoj, tako osim redovne nastave, glazbene kulture, učenici od 1. do 4. razreda slušaju tjedno jedan sat tradicijske glazbe, odnosno imaju predmet Tradicijsku glazbu. Ono što nam je bilo najzanimljivije je to da su unatrag dvije godine uveli kao redovan obvezatan predmet u nastavi od 1. razreda, šah. Zašto šah, kažu da razvija logiku, ubrzava procese, mišljenja, razvija koncentraciju i vrlo ga ozbiljno shvaćaju, tako da smo imali priliku vidjeti učenike drugog razreda koji jako dobro rješavaju vrlo složene matematičke probleme i šahovske probleme.

Čuli smo razlike i sličnosti obrazovnog sustava, a kako su opremljene litvanske škole, jesu li bolje ili lošije od naših?

Nina Horvat: Ova škola koju smo mi vidjeli je bila izuzetno dobro opremljena, ne možemo govoriti je li to pravilo za sve ostale škole u Litvi, ali ova je bila izuzetno opremljena, to je zapravo škola iz 70-ih godina 20-og stoljeća, ali je sada nedavno potpuno renovirana. Jako su dobro opremljeni kabineti, imaju pametne ploče, imaju u sklopu nastave Tehničke kulture komplete za robotiku i time se poprilično dobro služe. Vidjeli smo da u sklopu nastave Likovne kulture, imaju kabinet u kojem imaju keramičku peć. Rade, peku keramiku, jako dobro su opremljeni

.

Osim što ste sudjelovali na radionicama i spomenutoj konferenciji vezano uz temu projekta. Kako ste doživjeli Litvu, što ste sve vidjeli, što ste sve od znamenitosti obišli?

Marija Rabić: Litva je jedna predivna zemlja, a kažu da Litva u prijevodu znači Zemlja kiše, ali temperatura zraka dok smo mi bili, bila je 20 stupnjeva. Svi dani su bili sunčani, osim zadnjeg kada nas je malo sustigla kiša i to u gradu sunca. Još bi htjela reći da je Litva puna zelenila i šuma. Prvi dan smo obišli glavni grad Litve Vilnius, to je jedan prekrasan grad, koji broji nešto više od 500 tisuća stanovnika, tipičan srednjovjekovni grad. Mene su se dojmili ljudi tog grada, osjećala se neka ugodna i opuštena atmosfera. U blizini grada obišli smo i dvorac iz 14. stoljeća Trakai, prekrasna građevina, s kojim se Litvanci jako ponose. Grad koji nam je bio sjedište je Taurage. Osim njega posjetili smo na Baltičkom moru grad Klaipeda, uspjeli smo osjetiti miris Baltika, kupača nije bilo, ali je bilo kupača u obližnjim rijekama. U Klaipedu smo posjetili Delfinarij i pogledali program s delfinima, ali o tome ćemo vam možda nešto više i učenici reći. Također smo bili u gradu Šiauliai, poznato hodočasničko mjesto, Brdo križeva i Litva je jako lijepa, prekrasna zemlja.

Nina Horvat: Litavci su još jedanput porušili onaj kliše o sjevernjacima kao hladnim ljudima, oni su zapravo vrlo topli i uslužni, možda ne baš nametljivi, ali uvijek su bili na usluzi. Jedini problem je bila mala jezična barijera, jer mladi jako dobro govore engleski jezik, ali stariji stanovnici Litve uglavnom se bolje služe njemačkim i ruskim jezikom, uglavnom ne znaju engleski, ali sve u svemu bilo je jedno izuzetno iskustvo. Jedino mala jedna zamjerka, da je Litva ravna, potpuno ravna, najveće brdo, ne možemo govoriti o planini, najveće brdo u cijeloj državi je visine nadmorske do 300 metara, što znači da govorimo o brdu koje je niže nego požeški Sokolovac, ali sve u svemu, jedno predivno, izuzetno iskustvo.

Jeste li se družili s ostalim sudionicima, kakva je bila međusobna komunikacija?

Marija Rabić: Naravno, neprestano smo bili zajedno i na radionicama i prilikom obilazaka. Surađivali smo, izmjenjivali iskustva, sve što smo vidjeli i naučili i proživjeli, išlo je kroz osmjeh, razumijevanje i ublažavanje razlika. Tu bi posebno istaknula povezanost koja se dogodila između učenika sve četiri zemlje. To je bilo neopisivo, ta djeca koja su se toliko zavoljela i sprijateljila, a nekoliko dana prije su bili potpuni stranci i uglavnom smo se sporazumijevali na engleskom jeziku, dok sa Slovacima smo se čak mogli razumjeti i sporazumjeti pričajući svatko svoj jezik. Toliko su bliski ti slavenski jezici.

Kakvi su budući planovi vezani za projekt, koja zemlja će biti sljedeći domaćin?

Marija Rabić: Projekt se nastavlja u punom jeku, dvije mobilnosti su iza nas, a domaćin sljedeće smo mi. Naša škola i grad. U Litvi smo okvirno dogovorili datume i broj sudionika, tako da ćemo ugostiti sudionike projekta od 25. do 30. rujna. Pripreme su već na veliko počele, jako nas veseli što ćemo biti domaćini i onda nam još preostaje mobilnost u Slovačku, 2018. godine.

Kako se Litva svidjela učenicima koji su tamo bili: Dori Špoler, Tei Mihalj, Lovri Bariću i Filipu Mahačeku. Jeste li imali mogućnost teoriju iskušati u praksi?

Dora: Naši domaćini potrudili su se da matematika stvarno bude zanimljiva i korisna, pa su nam organizirali radionice izrade i pečenje kruha i najslađu radionicu izrade čokolade. Tu smo mjerili namirnice, pretvarali mjerne jedinice, prepoznavali matematičke oblike i na kraju svoju primijenjenu matematiku degustirali.

Osim što ste sudjelovali u radionicama i spomenutoj konferenciji vezanoj uz temu projekta, kako ste doživjeli Litvu, što ste sve vidjeli, što ste sve obišli?

Dora: Znači, obišli smo jednu veliku luku, na Baltičkom moru, Klaipeda, tamo smo išli u Delfinarij i išli smo na tečaj hvatanja jantara.

Osim toga, što ste još obišli i vidjeli?

Dora: Obišli smo četvrti najveći grad u Litvi, Šiauliai, tamo smo išli na brdo križeva, jednu veliku turističku atrakciju u Litvi, obišli smo prvi dan glavni grad Vilnius, dvorac Trakai, i grad Taurage u kojem se nalazi naša škola domaćin.

Kada si spomenula školu, možete li mi reći kako vam se svidjela njihova škola, opremljenost, neki detalji su vas, kako čujem vrlo impresionirali?

Tea: Impresioniralo nas je što umjesto zvona imaju glazbu i to učenici biraju, također pod odmorima imaju disco, svi izlaze van i plešu, pjevaju, imaju ogromne zvučnike i stvarno je lijepa atmosfera. Odmori su duži nego kod nas po 10 – 20 minuta. Imaju robotiku, satove plesa, satove šaha, jer smatraju da bi to omogućilo veću sposobnost za obavljanje zadataka u matematici i rješavanju. Imaju svoj puhački orkestar, u hodnicima imaju klavir gdje učenici koji znaju svirati mogu doći i nešto svirati pod odmorima. Cijela škola je moderna i novoobnovljena i dobro su opremljeni s tehnološkom opremom. Imaju pametne ploče, nekoliko kabineta za informatiku…

Dečki, kakvi su vaši dojmovi, što se vama svidjelo.

Lovro: Litva mi je bila jedna od najljepših iskustava u životu, posebno mi se svidio Adventure park, to je nekakav adrenalinski park, na njemu smo se penjali po drveću, naravno sa sigurnosnom opremom. skakali s jednog drveta na drugo.

Filipe, kakvi su tvoji dojmovi?

Fillip: Također, slično kao i Lovrini, najviše mi se svidio Adventure park.

Jeste li se družili s ostalim sudionicima projekta, kakva je bila međusobna komunikacija s obzirom na to da se u projektu komunicira na engleski jezik.

Lovro: Odlična je komunikacija bila, svi su znali i tečno govorili engleski, puno smo pričali s njima, jako smo se sprijateljili, nije bilo nikakvih ni svađa, puno smo dijelili, zabavljali se, i ostali smo u kontaktu preko Facebooka i društvenih mreža.

Vi ste bili smješteni u obitelji Litvanaca, pa gdje si konkretno bio ti

Lovro: Bio sam kod jednog dječaka Justinasa, ima jako lijepu kuću, vrlo su dražesni ljudi.

Bili ste zajedno i ti i Filip?

Lovro: Jesmo, obojica, bili smo zajedno u jednoj kući, a Dora i Tea u kući kod jedne djevojčice, svi smo se jako dobro družili, bilo je i drugih učenika iz Slovačke, Turske, s nama, stvarno je bilo odlično.

Dora i Tea, kod koga ste bili vi, tko je bila vaša domaćica?

Dora: Naša domaćica je bila djevojčica naših godina, Vesta. Bili su jako dražesni i ljubazni ljudi, lijepo su nas ugostili, osjećali smo se kao kod svoje obitelji. Bili su odlični.

Kakvi su budući planovi vezani uz sljedeći projekt i ono što ja znam da ćete sljedeći put vi biti domaćini mobilnosti i to treće po redu?

Dora: Da, baš smo te sreće da naši domaćini kod kojih smo mi bili, oni će doći k nama u Hrvatsku. Zamišljeno je da ćemo ih provesti kroz školu, mislim da ćemo ići na Jankovac. Kada dođu u Zagreb, planirali smo ih povesti i na more, u pitanju je Zadar.

Za kraj, što biste poručili vašim kolegama koji još nisu sudjelovali u projektu, uključiti se ili ne u buduće projekte, je li to dobro iskustvo za vas učenike?

Lovro: To je stvarno prelijepo iskustvo, preporučujem svima, ja sam u početku bio nervozan, nema razloga za nervozu, prelijepo je uvijek, ako znate engleski, naravno, javite se, nastavnike pitajte, raspitajte se malo…