Jedan dan kao europarlamentarci

Učenici 3. b razreda Ekonomske škole Požega krajem siječnja boravili su u Strasbourg i sudjelovali u radu plenarne sjednice u Europskom parlamentu.

Učenici 3 b razreda Ekonomske škole Požega krajem siječnja boravili su u Strasbourg i sudjelovali u radu plenarne sjednice u Europskom parlamentu. Riječ je o redovitom školskom programu Europskog parlamenta za učenike srednjih škola 16-18 godina koji im omogućuje da na praktičan način uče o europskim pitanjima, postanu zastupnici Europskog parlamenta na jedan dan, susreću se s učenicima iz drugih država EU, vježbaju svoje vještine stranih jezika. Ekonomska škola se prijavila prvi put i odmah osvojila prvo mjesto, u iznimno kvalitetnoj konkurenciji. Natječaj je tražio izradu 90 sekundi dugačkog videa u kojem učenici prikazuju što je Europska unija donijela pozitivno mladima. Video je snimila i montirala Valentina Grbeš, učenica 3.b razreda, a jedini glumac u filmu njen je brat, Matej Grbeš iz 1.a također Ekonomske škole. Učenicima je mentorica bila Lidia Gerstman. Na simulaciju plenarne sjednice krajem siječnja bila su 24 učenika. Porazgovarali smo s njima i doznali kakvi su im dojmovi, kako im se svidio EU parlament i vidi li se netko od njih u budućnosti u ulozi europarlamentarca.

Lidia Gerstman, bila je mentorica učenicima na ovom projektu i kako nam je otkrila i sama je oduševljena cijelim putovanjem i EU parlamentom.

Lidia Gerstman: Nezamislivo, jako lijepo izgleda, jako lijepo, na vrlo visokom nivou i tehnološkom i uređeno je sve vrlo, s ukusom, onako nešto što mi na našim prostorima ne možemo vidjeti, Ne može se usporediti s našim saborom ili nečim takvim. Veliki prostori gdje se brzo izgubite, s tehnologijom koja omogućuje da sve čujete, da se uključiš u raspravu, ako želite da postavite pitanje, na koje će vam odgovore dati vrlo kompetentne osobe, mnoštvo je voditelja koji su zaista izvrsno pripremljeni za rad s djecom, teme koje su izuzetno aktualne, o kojima u školskom kurikulumu slabo progovaramo, zaista nešto novo i poticajno za rad mladih. Učenici su bili na prvom mjestu, oni su bili izmiješani s učenicima iz drugih država gdje su sudjelovali na radionicama i sjednicama, gdje su držali govore, imali su posebne kartice, s pomoću kojih su se uključivali u EU parlament, nastavnici to nisu mogli, i čak nam nisu dali da im priđemo, da ih pitamo što rade, kako rade, koliko su zadovoljni jer su morali biti izuzetno samostalni. Naši učenici nisu baš za to bili pripremljeni i iznenadili su se koliko se traži samostalnost i samostalno donošenje odluka, nekakvih konstruktivnih pitanja. Naše školstvo zapravo nije općenito u Hrvatskoj takvo da ih usmjerava na javni nastup, koliko je očito u nekim drugim državama.

Je li netko od njih nakon ovoga iskustva izrazio želju postati EU parlamentarac?

Lidia Gerstman: Nemaju oni sada te ambicije, više su se preplašili nego što su dobili nekakvih novih ideja. Ondje je bilo dosta učenika iz drugih država, koji su došli s idejom da se žele jednog dana baviti politikom, izuzetno dobro pripremljeni, govore tri do četiri strana jezika, s jakom voljom, jakom ambicijom bez ikakve treme. Naši učenici su samo gledali u njih. Mi u prvom redu nismo ni takav narod da smo baš ekstrovertirani, mi ovdje smo uglavnom u šoku kada vidimo te takve koji se ne libe reći što misle i postaviti provokativno pitanje, tako da, ako ništa drugo imali smo sjajno iskustvo koje nam je otvorilo oči.

Kako ste iskoristili slobodno vrijeme?

Lidia Gerstman: Gotovo da ga nije ni bilo, budući da smo u parlamentu bili od 8 ujutro do 18 navečer. Razgled grada smo obavili po mraku, dok smo večerali bilo je već 20 sati, čak ni magnetiće nismo uspjeli kupiti koliko je zaista bilo popunjeno vrijeme. Uglavnom cjelokupni dojmovi su odlični i svakako bi bilo dobro kada bi svaka naša škola jednom godišnje mogla s jednom skupinom od 24 učenika i 2 nastavnika otići i vidjeti sve to na stvarnom iskustvu nekakav svoj europski razvojni plan napraviti, nešto što zaista pogoduje i našim glavama po osobnom rastu i profesionalnom općenito. Uglavnom djeci je to jedno nezaboravno iskustvo tako da, samo riječi pohvale i sugestije svim ostalim školama da se uključe.

Alen Stojanović bio je jedan od govornika u Europskom parlamentu u Strasbourgu. Evo što nam je rekao o tome iskustvu.

Alen Stojanović : Prvo sam mislio da neću biti izabran jer nas je bilo više u izboru za govornika, ali razred je izglasao za mene. Drago mi je što sam stekao to povjerenje razreda i stvarno jedno iskustvo koje je nemoguće opisati. Mogao sam se možda više potruditi oko toga, trebao sam na nekim dijelovima govor i doraditi, ali sve u svemu nije bilo toliko loše. Posjet i cijeli projekt je za učenike sjajna prilika i iskustvo i smatram da bi se svi trebali prijavljivati na ovakve natječaje.

Vidiš li se možda jednog dana kao europarlamentarac?

Alen Stojanović :Teško pitanje, ali zašto ne.

Kako ti se svidio Strasbourg?

Alen Stojanović : Stvarno lijep grad, turistički za posjetiti, stvarno lijep.

Imali ste i proputovanje kroz Njemačku, kako je bilo u Ulmu, Münchenu?

Alen Stojanović : Oba grada su lijepa, ali München je sam po sebi veći i ljepši grad, puno više stvari ima za vidjeti.

Što bi poručio učenicima koji se još nisu uključili niti u jedan projekt?

Alen Stojanović : Stvarno, svi učenici koji još nisu trebali bi potaknuti svoje profesore, ravnatelje, neka što više pokušavaju i nadam se da će svi uspjeti. Iskustvo je neponovljivo.

Alen nam je otkrio i svoje planove za budućnost.

Alen Stojanović : Završiti školu, pa nadam se upisati menadžment u Zagrebu, vidjet ćemo.

Terezija Kudrnaček nam je rekla kako joj je to bilo odlično iskustvo i zahvalna je prijateljici Valentini Grbeš što im je svima omogućila put u Strasbourg i sudjelovanje i EU parlamentu.

Vidiš li se možda jednog dana kao europarlamentarka?

Terezija Kudrnaček: Iskreno, jako teško, čini mi se da za to morate biti rođeni.

Imala si priliku družiti se i s vršnjacima iz drugih europskih zemalja, jeste li razmijenili iskustva, jeste li uspjeli razgovarati?

Terezija Kudrnaček: Jesam, čim sam došla, sjedila sam s grupom Austrijanaca, četiri dečka, s njima sam se upoznala, također kasnije u timovima sam još upoznala Slovenca, i curu s Malte.

Kako ti se sviđa Strasbourg, München, Ulm koje ste posjetili na putu.

Terezija Kudrnaček: Stvarno su super gradovi, posebno mi se sviđaju Strasbourg i Ulm, super su mi kućice.

Što bi poručila svojim vršnjacima ?

Da se slobodno uključe, da mogu upoznati puno drugih ljudi iz puno drugih zemalja i da dobiju još jedno divno iskustvo.

Sara Kudrić također je oduševljena I Strasbourgom I parlamentom.

Sara Kudrić: Parlament je prekrasan, drukčije je skroz, doživljaj je kada dođete uživo, na televiziji nije ni približno, bilo je drugih vršnjaka iz raznih država, surađivali smo s njima, predivno je to iskustvo.

Upoznala si svoje vršnjake i razmijenili ste riječ, dvije, pretpostavljam.

Sara Kudrić: Jesmo, čak smo bili podijeljeni u grupe gdje smo morali igrati igrice zajedno, ali i razgovarati o temama, moja tema je bila migracija i emigracija.

Kakve zaključke ste izvukli?

Sara Kudrić: Bilo je raznih prijedloga i zaključaka, ali na kraju smo se složili da trebamo biti solidarni prema svim ljudima bez obzira na boju kože, rasu i vjeru. Moramo poštovati različitosti.

Sara, kako ti se svidio Strasbourg?

Sara Kudrić: Jedan predivan grad, ima puno građevina, sve je prekrasno izgrađeno, uređeno, okićeno, predivno.

Putovali ste kroz Njemačku, bili ste u Ulmu, na povratku u Münchenu, jeli bilo prostora za malo prošetati, uhvatiti slobodnog vremena ?

Sara Kudrić: Da, München je stvarno veliki grad, puno je bilo ljudi, čovjek na čovjeku, sreli smo i puno Hrvata koji rade tamo, i čuje se dosta hrvatski jezik.

Što bi poručila vršnjacima koji se još nisu okušali u ovakvim i sličnim projektima?

Sara Kudrić: Da definitivno pokušaju, nije bitno da znate savršeno engleski i da imate savršene ocjene, jer kada uđete među ljude, to samo ide, usavršavate jezik i stvarate nova prijateljstva